Napustila je posao u ministarstvu kulture kako bi bila staklopuhačica: Izrađuje prekrasne ukrase

Martina Šimunković završila je studij povijesti umjetnosti i etnologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i radila je 13 godina u Ministarstvu kulture. Odlučila je napustiti siguran posao i krenuti stopama svog djeda i oca koji su bili staklopuhači.

Taj zanat ju je oduvijek zanimao i sada je ponosna vlasnica staklopuhačkog obrta Koogle u kojem izrađuje prekrasne ukrase.

“Otišla sam 2018. godine s pozicije voditeljice odjela za nematerijalnu kulturnu baštinu. Osjećala sam da sam tamo dala svoj maksimum i s obzirom na to da sam dijete obrtnika i da sam odrastala u tom procesu u kojem se proizvodi nešto, ovaj administrativni dio posla više nije zadovoljavao moje životne želje”, objašnjava Martina u razgovoru za Financije.hr.

Kako se vaša obitelj počela baviti ovim poslom i kada je to sve počelo?

“Mi ove godine slavimo 60 godina registracije obrta, iako sama vještina puhanja stakla i proizvodnje staklenih kuglica traje dulje. Moj djed Ignac Križanić je nakon Drugog svjetskog rata bio zaposlen u Zadruzi u Gornjem Stenjevcu koja je imala staklopuhače i on je puhao za njih, a paralelno je radio u domaćoj radinosti, kao i velika većina ljudi u tom kraju. Onda je otvorio svoj obrt 1963. godine, a puše negdje od kraja 40-ih. Moj tata Josip je naslijedio taj obrt 90-ih i nastavio posao. Nakon njega sam, nekih 20 godina kasnije, posao preuzela ja, tako da sam treća generacija staklopuhača u obitelji. Ja sam 2018. odlučila samo to raditi iako sam paralelno radila od 2014. godine. Radila sam svoj posao u smjeni koja je trajala osam sati, a onda nastavljala u radionici.”

Je li teško naučiti puhati staklo i koliko vremena je potrebno da se to nauči?

“Nije toliko teško naučiti koliko iziskuje strpljenja i vremena. Budući da sam ja paralelno i radila te imala dvoje male djece, proces učenja se odužio. Ja sam dolazila u radionicu kasno kada bi djeca zaspala ili vikendima tako da je moja dinamika učenja bila malo sporija. Za godinu dana sam savladala neke osnovne vještine, ali i danas se trudim biti što bolja i usavršavati se. Bitno je da ti je mentor blizu, da te korigira, da ti pokaže i to je u mom slučaju bio moj tata.”

Kako izgleda proces izrade predmeta od stakla?

“Mi ne radimo u peći kao staklopuhači koji rade vaze, lustere, čaše i slično. Oni koriste puno deblje staklo koje griju u pećima na visokim temperaturama. Ovo što ja radim, za to je potreban otvoreni plamen do kojeg je spojen dovod zraka i dovod plina. Zapali se vatra i onda se tali staklena cijev. Promjer cijevi koju koristim ovisi o veličini predmeta kojeg želim napraviti. To se onda radi u više faza. Prvo se cijev tali i rade se ampule, a nakon tih ampula se dio odstranjuje kako bi se zatvorila jedna strana da se može upuhivati zrak i nakon toga se pušu kugle ili neki drugi predmeti, može se puhati i u kalupe. Ja imam puno kalupa koji su stari više od 60 godina, s kojima su radili moji prethodnici. No, kalupe izbjegavam jer su oni dosta zahtjevni. Smatram da je za ovo današnje tržite savršena forma kugla i tako sam i nazvala svoj obrt -Koogle. Ja kuglice predstavljam na svoj način iako je tehnološki sve potpuno isto kao i prije 70 ili 80 godina kad je deda radio.”

Koliko vremena je potrebno za izradu kuglica?

“Prvo radim ampule i njih mogu raditi danima, ovisno o tome koliko mi ih treba, a onda krenem puhati. Neki prosjek je da se sa svim fazama može napraviti petnaestak komada u sat vremena. No, to je samo do staklene faze. Onda se dalje ona reže i obrađuje, stavlja se gore metalna kapica ili se grlo tali da ne bude oštro ako se rade nekakvi terariji. Nakon toga se kugla pakira.”

Što sve izrađujete?

“Moja obitelj je radila isključivo božićne ukrase i proizvodili su to tijekom cijele godine, ali njih je bilo više. Cijela obitelj je bila uključena. Imali smo i susjede koji su radili jer je Gornji Stenjevec bio poznata oaza staklopuhača. Oni su puno toga napravili preko godine pa su to mogli distribuirati prije Božića. Ja sam se morala prilagoditi današnjem vremenu i tržištu. Kod mene nije samo Božić prisutan, uvela sam i staklena jaja za Uskrs te razne druge dekoracije. Radim i mini staklene vrtove, male terarije u kojima rastu biljke. Imam i projekt koji se zove atmosfera. To je niz kugli koje sam ispuhala u koje se stave električne svjećice, a mogu se koristiti za razne svečanosti.”

Tko najviše kupuje vaše proizvode?

“Najviše mojih kugli odlazi za korporativne poklone. Ja radim za firme koje mi se jave i traže personalizirane poklone za svoje radnike, suradnike i poslovne partnere. Kupuju ih za razne konferencije, a tu su i kupci pojedinci koji cijene ručni rad. Mogu se koristiti kao zahvalnice na vjenčanjima ili nekim drugim svečanostima, pa ih i za te prilike izrađujem.”

Gdje nabavljate potrebne materijale?

“U Njemačkoj nabavljam osnovnu sirovinu, to je staklena cijev. Metalne kapice za kugle nabavljam u Poljskoj, a ostale repromaterijale koje stavljam u kugle često skupljam u prirodi. Moja kugla je uvijek prozirna i punim ju predmetima ili biljkama. Pokušavam najviše surađivati s manjim lokalnim obrtima. Imam proizvođače koji mi rade kućice od drveta, male baletne papučice, božićne igračke…”

Kada imate najviše posla?

“Najviše posla imam za vrijeme praznika. Za Božić se spremam kroz cijelu godinu s pauzama kada imam neke druge narudžbe. U proljeće imam najviše terarija i imam posla za Uskrs. Međutim, svaki dan proizvedem nešto za Božić jer je on najkomercijalniji i ne bih stigla fizički sve izraditi pred sam blagdan. Stvorim si određenu zalihu, ali uvijek se do zadnjeg dana radi. Sad sam u radionici 12 do 14 sati dnevno. Uvijek nam je ovaj dio godine bio najzaposleniji.”

Pomaže li vam netko u izradi kuglica?

“Uglavnom sve sama radim, ali kada je neka gužva onda mi uskoči obitelj s doradom ili pakiranjem.”

Kako su poskupljenja utjecala na vaš posao?

“Poskupljenja su jako utjecala na nas, ova godina je bila najteža. Presudna je zbog inflacije i poskupljenja sirovina. Dobavljač za staklo mi je najavio peto poskupljenje nakon 1. siječnja, dakle pet puta je cijena rasla od pandemije. Prvo poskupljenje je bilo 2020. godine. Poskupjelo je i sve ostalo. Tisak je poskupio, a ja svoj proizvod moram pakirati u kartonsku ambalažu jer su kuglice krhke. Repromaterijal, grafičke pripreme, energenti, apsolutno sve je skuplje. Osjetilo se to i na ljudima koji sada više kupuju osnovne stvari, a za ovo štede. Na sajmovima ljudi nisu više kupovali toliko kao prethodnih godina.”

Gdje sve prodajete svoje proizvode?

“Imam web shop koji je trenutačno zatvoren jer ne stignem zalihe popunjavati s obzirom na to da imam dva maloprodajna mjesta u Areni i City Center one Westu, pa sam to usmjerila tamo. Ponekad idem i na sajmove, ali ove godine sam zaključila, jer je bila loša prodaja, da se više neću baviti svim sajmovima nego samo pred Božić i Uskrs.

Za kraj, koji su vam planovi za budućnost i kakvu budućnost vidite za svoj posao?

“Moj plan je pronaći nekog dobrog maloprodajnog partnera tako da se moja roba može prodavati i u nekim drugim gradovima, a ne samo u Zagrebu. Mislim da za moj obrt nema budućnosti. To je obrt koji ostaje u obitelji, a pretpostavljam da će tako biti i u budućnosti. Za staklopuhače ne postoji formalno obrazovanje. Ja organiziram radionice za građane na koje oni dođu i okušaju se u puhanju stakla, ali za naučiti nekoga treba jako puno vremena i energije. Mislim da će mojim odlaskom u mirovinu otići i moj obrt. Ne znam hoće li moju djecu ovo jednog dana zanimati, ali ja ih neću tjerati na to.”