Najveća prepreka zapošljavanju osoba s invaliditetom je nedostatak odgovarajućih vještina

Sustav zapošljavanja osoba s invaliditetom trebao bi biti učinkovitiji, a o promjenama koje bi se mogle uvesti i trenutačnoj situaciji na tržištu rada razgovarali smo s Nebojšom Grmušom, predsjednikom Koordinacije zaštitnih i integrativnih radionica pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP).

“Najveći problem prilikom zapošljavanja osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada je nedostatak odgovarajućih vještina i znanja koje tržište traži”, rekao je Grmuša za Financije.hr.

“Struktura nezaposlenih po stupnju obrazovanja povlači pitanje prekvalifikacije i osposobljavanja za zanimanja koja su deficitarna na tržištu rada, a na kojima se mogu zaposliti osobe s invaliditetom. Rješenje tog problema treba biti na relaciji udruženja poput HUP-a, koja predstavljaju poslodavce koji znaju potrebe i mogućnosti na tržištu rada, i države, koja putem obrazovnih ustanova i centara za profesionalnu rehabilitaciju treba organizirati prekvalifikaciju i osposobljavanje osoba s invaliditetom za zanimanja koja su tražena”, dodao je.

Osvrnuo se i na poticaje koje poslodavci imaju na raspolaganju pri zapošljavanju osoba s invaliditetom. To su obično tehnološka i arhitektonska prilagodba radnog mjesta, subvencija plaće, troškovi prijevoza, sufinanciranje troškova obrazovanja, subvencija doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, pravo na novčanu nagradu za zapošljavanje iznad kvote i mnoge druge pogodnosti.

Kako bi se smanjili problemi u sustavu zapošljavanja osoba s invaliditetom, početkom ove godine je u HUP-Udruzi malih i srednjih poduzetnika osnovana Koordinacija zaštitnih i integrativnih radionica.

“Koordinacija ima za cilj da svojim djelovanjem ukaže na nedostatke i kreira prijedloge kako bi sustav zapošljavanja osoba s invaliditetom bio učinkovitiji te kako bi zaštitne i integrativne radionice mogle osigurati svoju održivost poslovanja bez velikog opterećena za poslodavce koji su obveznici kvotnog zapošljavanja”, objasnio nam je Grmuša.

Na internetskoj stranici HUP-a navedeno je da Hrvatska pri zapošljavanju osoba s invaliditetom primjenjuje model zaštitnih i integrativnih radionica. Integrativna radionica je ustanova ili trgovačko društvo koje zapošljava osobe s invaliditetom na temelju nalaza i mišljenja centra za profesionalnu rehabilitaciju i mora imati zaposleno najmanje 40 posto osoba s invaliditetom u odnosu na ukupan broj zaposlenih. Zaštitna radionica je ustanova ili trgovačko društvo koje osigurava zaštitna radna mjesta za osobe s invaliditetom za koje je nalazom i mišljenjem centra za profesionalnu rehabilitaciju utvrđeno da su zapošljive samo na zaštitnim radnim mjestima, a zbog svog invaliditeta mogu postići od 30 do 70 posto očekivane radne učinkovitosti. Zaštitna radionica mora imati najmanje pet zaposlenih, a od ukupnog broja zaposlenih najmanje 51 posto moraju biti osobe s invaliditetom, od kojih 20 posto mora biti zaposleno na zaštitnim radnim mjestima. Dodali su da u Hrvatskoj postoji oko 40 poduzeća/ustanova koja u svom sastavu imaju model zaštitne ili integrativne radionice.

Grmuša procjenjuje da je trenutačno u Hrvatskoj zaposleno više od 20.000 osoba s invaliditetom, dok je prema statistici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) za svibanj 2025. zabilježeno 9.313 nezaposlenih osoba s invaliditetom.

“Mislim da će u skoroj budućnosti biti potrebno napraviti izmjene propisa koji reguliraju obavezu kvotnog zapošljavanja kako bi sustav zapošljavanja osoba s invaliditetom mogao biti održiv. Potrebno je raditi na razvoju održivosti tog sustava jer je sve veći broj evidentiranih zaposlenih osoba s invaliditetom koje su u većini slučajeva već zaposlene kod poslodavaca, a putem centara za profesionalnu rehabilitaciju su stekle status osobe s invaliditetom i upisane su u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom koji vodi Hrvatski zavod za mirovinskom osiguranju”, kazao je predsjednik Koordinacije.

“U godini dana, prema mojoj procjeni, evidentirano je 3.000 osoba s invaliditetom više i za taj broj osoba se uplaćuje manji iznos na ime naknade za nezapošljavanje osoba s invaliditetom. S druge strane, većina osoba ostvaruje pravo na poticaje tako da će se u budućnosti vjerojatno trebati razmišljati o izmjenama propisa kako bi sustav i dalje mogao biti održiv. Te izmjene mogu biti na strani smanjivanja prava na određene poticaje prilikom zapošljavanja osoba s invaliditetom ili korekcija na stani formiranja obaveze kvotnog zapošljavanja i visine naknada za nezapošljavanje osoba s invaliditetom”, objasnio nam je.

Istaknuo je da je potrebno kvalitetno educirati poslodavce o mogućnostima koje mogu ostvariti prilikom zapošljavanja osoba s invaliditetom – između ostalog i kroz ostvarivanje poticaja koje osigurava država. Uz to, potrebno je da poslodavci prilagode radno mjesto mogućnostima koje osoba s invaliditetom može pružiti kroz svoj rad.

“Poslodavci trebaju biti svjesni mogućnosti koje osoba s invaliditetom može pružiti na radnom mjesto i sukladno tome prilagoditi opise poslova, dok nezaposlene osobe s invaliditetom trebaju biti spremne na dodatne edukacije kako bi postigle dodatnu konkurentnost i lakše zapošljavanje na tržištu rada. Kako bi i osoba s invaliditetom i poslodavac izvukli najbolje od sustava, potrebna je kvalitetnija suradnja svih dionika uključenih u taj proces, ali prije svega razumijevanje što sve zapošljavanje osoba s invaliditetom obuhvaća”, rekao je Grmuša za naš portal.

“Da, poslodavci mogu dobiti poticaje za njihovo zapošljavanje, no bitno je znati da invaliditet predstavlja i određeno ograničenje. To ne mora biti prepreka, to samo znači da se treba malo više potruditi kako biste omogućili osobi s invaliditetom da zaista pokaže svoj potencijal. Naglasio bih da svi mi sutra možemo postati osobe s invaliditetom i bilo bi ohrabrujuće znati da nećemo završiti na cesti, već da će poslodavac iskoristiti sve dostupne alate koje osigurava država kako bismo ostali u svijetu rada”, dodao je.