Naglo raste kineski uvoz ruske arktičke nafte, pretovarom na pučini izbjegavaju sankcije

Ruske isporuke tzv. arktičke nafte u Kinu ovog bi mjeseca trebale naglo porasti, zbog velikog skoka pretovara nafte na moru (ship-to-ship transfers) kako bi se izbjeglo da tankeri koji uplovljavaju u luke nisu na američkom popisu sankcija, prema nekim trgovcima naftom, i podacima s platforme Vortexa koja prati kretanje brodova.

Arktička nafta čini oko 10 posto sveukupnog ruskog tankerskog izvoza, kojeg je u siječnju pogodila nova runda proširenih američkih sankcija za gotovo sve tankere koji prevoze sirovu naftu kategorije ARCO ili Novy Port, te za najvećeg ruskog proizvođača Gazprom Neft.

Kako bi se izbjegle te najnovije restrikcije, sve češće se obavljaju pretovari nafte s broda na brod (STS), obično u međunarodnim vodama u blizini Singapura i Malezije, gdje se nafta prebacuje s manjih bodova na velike tankere klase VLCC, nosivosti preko 250.000 tona, koji ne podliježu sankcijama, prije odlaska u kineske luke na istovar.

Najmanje 4 milijuna barela arktičke nafte pretovareno je u takvih STS transferima prošlog tjedna, a još 16 milijuna barela je stiglo, ili će tek stići, u Južnokinesko more tijekom travnja, navodi agencija Reuters, pozivajući se na analitičarku Emmu Li iz Vortexe. Uvoz ruske arktičke nafte u porastu je, s obzirom na obilnu ponudu, no količine koje će se na koncu prodati ovise o logističkim zaprekama I interesu kineskih rafinerija.

Kineski uvoz arktičke nafte iz Rusije u ožujku je bio u prosjeku oko 25.000 barela dnevno (bpd). Kina se službeno protivi “jednostranim” sankcijama koje su uvele SAD, EU i još neke države, a kojima je cilj suzbiti prihode koje od energenata zarađuju Rusija, Iran i Venezuela.

No, STS pretovari s broda na brod koriste se jer mnogi kineski kupci žele izbjeći bilo kakvu povezanost s tankerima koji su pod sankcijama, jer se pribojavaju da bi moglo biti i tzv. sekundarnih sankcija za one koji s njima posluju – a pritom su spremni i platiti više za takve STS pošiljke.

Primjerice, tanker Atila ukrcao je 2,07 milijuna barela ARCO nafte iz dva manja tankera pod sankcijama u ožujku, u vodama blizu Singapura, i zatim isporučio taj teret u kinesku luku Dongying u istočnoj provinciji Shandong u travnju, vidi se iz podataka platforme Kpler. Atila je prije obavljao međubrodske transfere iranske nafte.

Arktičke kategorije sirove nafte – nazvane ARCO, Novy Port i Varandey – proizvode se u najsjevernijim regijama Rusije, gdje oštri zimski uvjeti otežavaju proizvodnju, a naftni projekti zahtijevaju velika ulaganja. Te vrste nafte obično se otpremaju iz naftnih polja do plutajućeg skladišta u Murmansku, a zatim se brodovima dostavljaju krajnjim korisnicima, zbog čega je teško pratiti podatke o izvozu pojedinih klasa nafte.

Takvim pošiljkama trenutno treba oko dva mjeseca da stignu do Kine, jer moraju ići kroz Sueski kanal, a pritom i STS pretovari dodatno povećavaju troškove prijevoza. Kraća ruta, koja ide preko Sjevernog mora do Kine, zbog zaleđenosti je neprohodna sve do srpnja.

Laka arktička sirova nafta sada se nudi kupcima po cijenama nižim od referentnih cijena za Brent naftu, dok je prije bila skuplja. No, čini se da se ni po spuštenoj cijeni arktička nafta ne uspijeva uvijek prodati, jer jedan dio tog tereta stoji na brodovima. Primjerice, tanker Fast Kathy ukrcao je teret arktičke nafte u Murmansku 14. ožujka, a od 9. travnja pluta u vodama kod Port Saida u Egiptu, pokazuju podaci LSEG.

Indija je prije uvođenja sankcija bila glavni kupac arktičke nafte. Nafta koja završava u Indiji uglavnom je Varandey klase, koju proizvodi Litasco, trgovinski ogranak ruskog Lukoila. Prije dva tjedna indijske vlasti spriječile su jednom tankeru da obavi STS pretovar blizu luke Mumbai, u kojem je trebala prebaciti ruska sirova nafta. Među drugim velikim kupcima arktičke nafte su Sirija, koja je svoje prve pošiljke primila početkom ove godine, i Burma (Myanmar).