Rat između SAD-a, Izraela i Irana dramatično je poremetio pomorske tokove. Prije eskalacije sukoba krajem veljače, kroz Hormuški tjesnac prolazilo je oko 20 posto globalne opskrbe naftom i LNG-om.
Danas je promet gotovo stao, a prema podacima analitičke kuće Kepler, smanjen je za čak 95 posto u razdoblju od 1. do 26. ožujka. Više od 350 plovila, uključujući 25 supertankera, 200 tankera za naftu i 70 prijevoznika ukapljenog prirodnog plina, sada čeka dozvolu Teherana za tranzit.
Islamska revolucionarna garda više je puta upozorila da je tjesnac potpuno zatvoren i da će svaki pokušaj prelaska preko njega biti dočekan s “oštrim odgovorom”. Zatvaranje prijeti ozbiljnim uskim grlom na jednoj od najvažnijih svjetskih trgovinskih i energetskih ruta, s rizicima za lance opskrbe, troškove prijevoza i globalnu gospodarsku stabilnost.
Kriza prisiljava Europu u utrku za osiguranjem alternativnih opskrba plinom, pri čemu se Alžir pojavljuje kao strateški partner – geografski blizu, relativno stabilno i sve važnije za europsku energetsku sigurnost. Cijene energije naglo su porasle ovog mjeseca nakon udara na katarsko postrojenje Ras Laffan, što je dodatno pogoršalo pad prometa tankera kroz Hormuški tjesnac.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron osudio je ono što je nazvao “nepromišljenom eskalacijom”, upozorivši da bi ciljanje energetske infrastrukture imalo posljedice daleko izvan neposredne zone sukoba. Alžir je već prije svega ovoga bio glavni dobavljač plina Europi, a ta je uloga značajno porasla nakon što je ruska invazija na Ukrajinu 2022. godine natjerala kontinent da smanji ovisnost o ruskom plinu.
Energetski stručnjak Hashem Akel rekao je da je iranski napad na kompleks Ras Laffan u Kataru označio „ozbiljnu prekretnicu“ na globalnom energetskom tržištu. Rekao je da je to dovelo do obustave ili značajnog smanjenja katarske proizvodnje, pri čemu je pogođeno oko 17 posto izvoznih kapaciteta, te upozorio da bi utjecaj mogao trajati godinama.
Posljedice su bile trenutne. Europske cijene plina (TTF) porasle su između 60 posto i 100 posto od početka sukoba, dok su cijene nafte (Brent) premašile 100 dolara po barelu. Istodobno, razine skladištenja plina u Europi pale su na između 30 i 46 milijardi kubičnih metara početkom 2026., što je znatno niže nego prethodnih godina.
Prema riječima stručnjaka, to povećava rizik od prave energetske krize sljedeće zime, s višim računima za struju i plin, povećanim pritiskom na industriju – posebno u Njemačkoj i Italiji – i rastućim rizikom od recesije.
Iako se Europske zemlje utrkuju u obnavljanju rezervi tijekom ljeta, jaka konkurencija s azijskih tržišta to otežava. U ovom kontekstu, rastuća ovisnost Europe o alžirskom plinu postaje sve očitija. Od ruske plinske krize 2022. godine, zemlja se etablirala kao strateški i relativno pouzdan partner.
Alžir je 2025. godine u EU isporučio između 39 i 40 milijardi kubičnih metara plina, što čini oko 13-14 posto ukupnog uvoza. Većina toga se isporučuje plinovodima – prvenstveno TransMedom za Italiju i Medgazom za Španjolsku – uz pošiljke ukapljenog prirodnog plina (LNG). Za usporedbu, katarski izvoz u Europu nije premašio 12 milijardi kubičnih metara, odnosno oko 3,8 posto ukupnog uvoza, te između sedam i devet posto zaliha LNG-a.
Prednost Alžira ne leži samo u obujmu opskrbe već i u isporuci cjevovodima, koja je općenito jeftinija i manje izložena geopolitičkim rizicima od pomorskog prometa.
Što se tiče alžirske sposobnosti da zamijeni katarske zalihe, stručnjak kaže da je to moguće samo djelomično, i to ne odmah. Europske zemlje, posebno Italija i Španjolska, već su započele izravne pregovore s Alžirom o povećanju isporuka. Madrid je raspravljao o povećanju protoka do 10 posto putem Medgaza, dok Rim traži veće količine putem TransMeda.
Alžirski izvoz raste, s porastom protoka naftovoda za 22 posto u siječnju 2026. i nastavkom rasta do ožujka. Zemlja također radi na proširenju proizvodnje LNG-a, koja trenutno iznosi oko 25 milijuna tona godišnje, te preispituje izvozne cijene u skladu sa svojim gospodarskim interesima.
Međutim, Alžir se suočava s ograničenjima. Proizvodni pogoni rade gotovo punim kapacitetom, dok domaća potražnja raste 3-4 posto godišnje. Neka starija polja su u padu, unatoč novim razvojima poput Hassi Bahmoua. Na temelju toga, Akel procjenjuje da će svako povećanje alžirske opskrbe u 2026. vjerojatno biti između četiri i osam milijardi kubičnih metara – manje od očekivanog manjka iz Katara.
Pročitajte još:
Situaciju dodatno komplicira intenziviranje globalne konkurencije za LNG, posebno iz Azije. Alžir trenutno djeluje kao “sigurnosni ventil” za Europu, ali ne može u potpunosti nadoknaditi gubitak katarske opskrbe. Stoga se očekuje da će Europa nastaviti diverzificirati svoje izvore, povećavajući uvoz iz Sjedinjenih Država – koje sada čine između 25 posto i 56 posto opskrbe – kao i iz Norveške i Azerbajdžana.
Ova promjena situacije naglašava dugoročnu važnost europsko-alžirskog partnerstva, posebno jer Europa ulaže u obnovljive izvore energije i zeleni vodik, područja u kojima Alžir ima značajan potencijal. Ako se sukob nastavi, vjerojatno će se sljedeće ljeto dodatno ubrzati energetski sporazumi, jer zemlje nastoje izbjeći dublju krizu sljedeće zime.
