Mirovine bitno različite u zemljama EU-a, Hrvatska pri dnu ljestvice

Visina mirovina je bolna tema u Hrvatskoj praktično od osamostaljenja, a vidljive razlike u prihodima umirovljenika prisutne su i u članicama Europske unije (EU). Vruća tema u ekonomsko-financijskom svijetu je i mirovinska štednja, odnosno skrb za vlastite prihode po umirovljenju.

U EU oko dvije trećine prihoda umirovljenika dolazi iz javnih izvora, odnosno takozvanih državnih mirovina i benefita.

Osobe starije od 65 godina primaju u prosjeku oko 86 posto prihoda ukupne populacije u europskim zemljama obuhvaćenim analizom. Kako navodi Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), u baltičkim zemljama brojka pada ispod 70 posto, a u ekonomijama kao što su Belgija, Danska ili Švicarska ispod 80 posto.

Pogleda li se EU, i to prema kumulativnim podacima za 2023. godinu koji su zadnji cjelovito dostupni, godišnja bruto mirovina je iznosila 17.321 euro ili 1.443 eura mjesečno. Raspon među članicama je od 4.479 eura u Bugarskoj do 34.413 eura u Luksemburgu. U Turskoj je primjerice tek 3.377 eura, a na Islandu 38.031 eura.

U Hrvatskoj, Slovačkoj, Rumunjskoj, Litvi, Mađarskoj i Latviji su godišnji iznosi bili niži od 8.000 eura. Treba napomenuti da je riječ o dijelu mirovine koji se isplaćuje iz državnog sustava budući da u različitim zemljama postoje i različite sheme mirovinskog financiranja.

Za Hrvatsku je brojka bila 5.568 eura godišnje ili 464 eura mjesečno.

“Neke su zemlje EU-a jednostavno siromašnije i potrebno je da obitelji pomažu starijim članovima”, ocijenio je za Euronews profesor sa sveučilišta u Oxfordu Noel Whiteside.

U sva četiri najveća europska gospodarstva državne su mirovine iznad prosjeka EU-a. Najviša je razina u Italiji od 21.085 eura, a zatim u Španjolskoj od 19.844 eura. U Njemačkoj je godišnji ukupni iznos 19.138 eura, a u Francuskoj nešto viših 19.756 eura. U svih pet nordijskih zemalja iznos je veći od EU prosjeka.

Njemačka, Španjolska, Francuska ili Belgija se snažno oslanjaju na sustav međugeneracijske solidarnosti kod mirovina, što osigurava država.

Inače, prema svježim podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) za studeni, prosječna starosna mirovina za 40 i više godina mirovinskog staža prema iznosi 856,62 eura te je njezin udio u prosječnoj neto plaći 58,27 posto. Prosječna ukupna starosna mirovina iznosi pak 696,21 euro ili 47,36 posto prosječne neto plaće.

Po riječima Davida Sinclaira iz britanskog ogranka Međunarodnog centra za dugovječnost, različiti mirovinski dizajni koje su oblikovali politički kompromisi i povijesno naslijeđe objašnjavaju zašto neke zemlje sa sličnim dobnim strukturama imaju vrlo različite visine mirovina.

Kada se uzmu u obzir troškovi života i visina mirovina mjeri standardom kupovne moći (PPS), tada se ipak razlike ponešto ublažavaju. PPS je umjetna jedinica kojom se u svakoj zemlji može kupiti ista količina roba i usluga. Starosne mirovine u tom kontekstu u Europi variraju od 6.658 PPS-a u Bosni i Hercegovini do 22.187 PPS-a u Luksemburgu.

Whiteside smatra da u zemljama istočne Europe neke povlastice za umirovljenike koje su ostale iz prošlosti, kao što su besplatan prijevoz, zdravstvene usluge ili pomoć za stanovanje, utječu da razlika izražena u PPS-u bude manja u odnosu na zapadnoeuropske zemlje.

Godišnja brojka u Hrvatskoj izražena PPS-om je 7.825, a u Sloveniji je 10.503. Istodobno, izraženo u eurima slovenska je brojka bila 9.439 što je sve osjetno više u odnosu na Hrvatsku.

Među najvećim europskim gospodarstvima izraženo PPS-om Španjolska se probija ispred Italije, Francuske i Njemačke.

U Švicarskoj se, primjerice, također vidi osjetna razlika, odnosno plasirana je puno bolje u nominalnom iznosu mirovine no što je prema standardu kupovne moći prosječne mirovine. Štoviše, prema standardu kupovne moći za umirovljenike ta zemlja pada ispod EU prosjeka.