Miroslav Kuskunović: Podaci su zabrinjavajući, Hrvatska ne vodi dobru poljoprivrednu politiku i potrebna je nova strategija 

Miroslav Kuskunović cijeli život je uključen u poljoprivrednu tematiku, kao dugogodišnji novinar, pokretač nekoliko vrijednih promocija OPG proizvođača, višegodišnji glasnogovornik ministarstva poljoprivrede, a sada kao savjetnik i vlasnik specijalizirane PR agencije Kombinat 1969 za konzalting i PR u poljoprivredi i cjelokupnom agrobiznisu. Za portal Financije.hr prokomentirao je zadnje podatke koji govore o padu stočnog fonda u Hrvatskoj, u kojoj se cijela poljoprivreda nalazi pred velikim izazovima opstanka, pogotovo mali poljoprivrednici.

Pokazuju li novi podaci o padu stočnog fonda nešto novo ili samo nastavak propadanja?

U Hrvatskoj je nastavljen višegodišnji trend smanjenja ukupnog broja muznih krava, svinja, ovaca, koza što potvrđuje i podaci Državnog zavoda za statistiku. Ukupan broj goveda u 2023. u usporedbi s 2022. smanjen je za 1,7 posto, pri čemu se najviše nastavlja trend smanjenja ukupnog broja muznih krava pa je taj broj u promatranoj godini u usporedbi s godinom prije manji za 10,1 posto, dok je broj ostalih krava u porastu za 1,7 posto. U ovčarstvu je u 2023. u odnosu na godinu ranije vidljivo smanjenje ukupnog broja grla za 14,2 posto, sa 643 tisuće na 552 tisuće grla, uz istodobno smanjenje broja muznih ovaca za 11,2 posto. Broj koza manji je za 11 posto, s 82 tisuće na 73 tisuće grla, a ukupan broj svinja za 9,7 posto, s 945 tisuća na 853 tisuće grla. U usporedbi s 2022. ukupan broj peradi manji je za 1,6 posto, odnosno zabilježen je pad s 10.918.000 grla na 10.744.000 grla, uz povećanje broja kokoši za 2,8 posto.

Koji se može izvući zaključak iz navedenog?

Svi ovi podaci izuzetno su zabrinjavajući i pokazuju da Hrvatska ne vodi dobru poljoprivrednu politiku te da kontinuirano urušavanje stočarskog sektora nikako ne uspijeva zaustaviti unatoč brojnim mjerama i potporama. Stočarstvo je sektor koji je izuzetno težak, a EU je usvajanjem svoje nove Zajedničke poljoprivredne politike prošle godine, pred cijelu poljoprivredu, a posebice pred stočarski sektor stavila brojna nova zelena pravila i ograničenja, koja sve starija populacija poljoprivrednika u EU ne može ispuniti i odustaje od poljoprivrede, a posebice stočarstva. Upravo zbog tih novih pravila i brojnih ograničenja i sve manjeg dohotka su i bili prosvjedi poljoprivrednika diljem EU tijekom ove zime.  

Znači problematika stočarstva postoji na području cijele Europske unije?

Podaci Eurostata pokazuju da EU i dalje ima značajnu populaciju stoke, ali se isto smanjuje. U studenom/prosincu 2022. bilo je 134 milijuna svinja, što je -5 posto u usporedbi s 2021., 75 milijuna goveda, odnosno -1 posto, 59 milijuna ovaca s -2 posto i 11 milijuna koza, manje za -3 posto itd. Tijekom prošlog desetljeća populacija stoke se smanjila za sve vrste. Najveći je pad zabilježen kod koza, za 9 indeksnih bodova u 2022. u odnosu na 2012. godinu. Sve do 2020. populacija svinja bila je iznimka od ovog trenda. Međutim, od tada je sustigla ostale vrste, uz značajan pad u svakoj od posljednje dvije godine. Iako EU ima primjetan pad broja stoke, većina EU država, posebice onih jakih agrarnih država i dalje ostvaruje velike viškove u proizvodnji mlijeka ili mesa, za razliku od Hrvatske koja je u tim proizvodnjama pala čak i ispod 50 posto svojih potreba zbog čega smo izuzeto ovisni o uvozu i mlijeka i mesa. 

Može se znači zaključiti da smo od ulaska u EU od samodostatnosti došli do ovisnosti o stranim dobavljačima? 

Ovaj trend koji već dugo godina traje u cijeloj EU još se drastičnije odražava u Hrvatskoj, posebice u proizvodnji mlijeka. Stopa samodostatnosti pokazuje u kojoj mjeri “domaća proizvodnja” pokriva sve potrebe odnosno domaću potrošnju (ukupnu potrošnju za ljude, životinje i industriju). Hrvatska iz vlastite proizvodnje podmiruje tek dio godišnje potrebe za mlijekom i mliječnim prerađevinama. Dok smo, primjerice, 2010. godine bili na 86 posto samodostatnosti, to je u 2021. godini palo na tek 55 posto. Hrvatska je 2012. godine imala 14.874 proizvođača kravljeg mlijeka, a njihov se broj smanjivao i prošle smo godine pali na tek 3480 proizvođača mlijeka. Proizvodnja je pala sa 602 milijuna kilograma koliko smo imali 2012., na tek 405 milijuna kilograma u prošloj godini. Kada je riječ o broju stoke, podaci govore da smo 2012. godine imali 178.004 mliječnih i kombiniranih pasmina krava, a to je također palo na 120.330 u prošloj godini. 

Teško da će se u prazne štale vratiti stoka

Što se radi po pitanju preokretanja tog negativnog trenda?

Prošle je godine usvojena nova Strategija za ovaj sektor, a prema planu koji predviđa ova nova strategija Hrvatska, da bi postigla cilj koji je zacrtan, a to je povratak na proizvodnju iz 2012., trebala bi investirati do 2030. godine gotovo 700 milijuna eura. Od toga najviše u povećanje grla u proizvodnji mlijeka – čak 415 milijuna eura, povećanje produktivnosti – oko 170 milijuna eura, dok bi se u osiguravanje preradbenih kapaciteta trebalo uložiti preko 106 milijuna eura. Puno je stručnjaka koji su skeptični unatoč optimističnim najavama, a razlog za to je što hrvatska ima ogroman broj starije populacije koja se bavi poljoprivredom i rijetko koji se mladi poljoprivrednik odlučuju na ovaj težak sektor proizvodnje. Poznata je izreka u narodu da kada se štala jedno isprazni teško da će se u nju ponovo vratiti stoka, a mi smo upravo to napravili, godinama smo puštali da stočarski sektor propada. 

Spomenuli ste kako je barem broj svinja dugo godina bio na zavidnoj razini u smislu samodostatnosti. Što je preokrenulo situaciju?

Kada je riječ o broju svinja i tu je situacija sve alarmantnija. Hrvatska proizvodnja svinja u prošloj  godini, do pojave afričke svinjske kuge (ASK), padala je po stopi od oko devet posto godišnje. No stvarni pad prouzročen s pojavom ASK-a, koji drastično mijenja hrvatsko svinjogojstvo, u ovoj godini je sigurno puno veći. 

Kakve su prognoze u vezi svinjogojstva na EU razini? 

EU smanjuje poljoprivrednu proizvodnju zbog ekoloških i dobrobiti životinja te ekonomskih razloga. Zemlje unutar EU-a polako će proizvodnju svesti u okvire svojih potreba. Najveći proizvođač svinja, koji je imao 120 posto samodostatnosti u svinjogojstvu, ove će godine biti na 110 posto, a do 2025. godine proizvodnja će se spustiti na 95 posto potreba. Cijena svinjskoga mesa u Europi rast će i do 50 posto, kaže europsko udruženje Copa Cogeca. Tijekom godina EU je donosio zakone i regulirao industriju. Korak po korak, propis po propis, satkan je pravni okvir koji sputava konkurentnost europskog svinjogojstva u svijetu. Zakoni o zaštiti okoliša, svi propisi o dobrobiti životinja (važni i svakako potrebni, ali u mnogim slučajevima ekskluzivni samo za Europu) stvaraju dodatne troškove, koji ograničavaju konkurentnost u globaliziranom svijetu. Prognoza je da će EU u nekoliko godina doći do samodostatnosti od 95 posto, te se tu i dugoročno održati jer će ovakva tržišna pozicija proizvođačima svinja osigurati cijene koje će moći pokriti te više troškove proizvodnje. Reorganizacija europske proizvodnje svinja se nastavlja. A krajolik i scenariji stalno se mijenjaju. U 2022. EU je imao šest posto manju proizvodnju svinja nego u 2021., a u prošloj godini do lipnja pad je iznosi 8,5 posto. Hrvatska proizvodnja svinja zadovoljava 50 posto potreba, a ostalo uvozimo iz EU-a.

Znači za Hrvatsku je i tu situacija slična kao i s mlijekom, izgubili smo veliki postotak samodostatnosti?

Problemi koje imaju stočari i proizvođači svinja odražavaju se i kod ovaca i koza, kod kojih je pad isto vidljiv. Treba posebno naglasiti da većina stočara i proizvođača svinja imaju problem nedostatka poljoprivrednog zemljišta, a kada moraju kupovati skupu stočnu hranu i ne mogu proizvoditi svoju (što je užasan problem od pojave covida na ovamo), ne pokrivaju svoje troškove i zatvaraju farme. Ono što zabrinjava je i negativan trend u proizvodnji peradi, jer je taj sektor do sada pokazivao jedini otpornost i uspijeva dostići razinu samodostatnosti u proizvodnji.

Nedavno su u Bruxellesu shvatili da je mala poljoprivreda jako važna, a pred kolapsom je. Tako da je predloženo hitno donošenje propisa prema kojima se male poljoprivrednike, s do deset hektara zemlje, ne bi niti kontroliralo, a tako niti kažnjavalo. Što se još može napraviti?

Generalan zaključak bi bio da Hrvatska i dalje nema viziju razvoja stočarskog sektora, a imamo sve manje ljudi koji se ovim sektorom proizvodnje želi i može baviti. Iako su poticaji veliki oni su raspršeni na veliki broj korisnika i ogroman broj mjera te nisu ciljani, zbog politika EU koje se moraju primjenjivati. Važno je pronaći način da se u ovaj sektor investiraju ogromni novci i potaknu mladi poljoprivrednici da uđu u ovaj sektor, posebice u napuštenim krajevima Hrvatske. Moja je procjena da bi kroz nekoliko godina, ovaj užasan pad možda mogli nadomjestiti možda neki novi stanovnici Hrvatske kojih je sve više, a dolaze iz zemalja gdje je stočarstvo dio nacionalne kulture. Možda je vrijeme da krenemo razmišljati da naseljavamo prazne krajeve s novim stanovništvom koje se želi baviti stočarstvom, jer je ono motor razvoja poljoprivrede svake države.