Kongresna industrija na globalnoj razini bilježi dobre rezultate, i Hrvatska sve značajnije kongresno odredište

Kongresna industrija globalno se oporavila od pandemije i raste, rezultati su i u Hrvatskoj jako dobri, a za iduću najave optimistične, no veliku ulogu imat će cijene i zadržavanje kvalitete, ističu za Hinu iz Hrvatske turističke zajednice (HTZ) i Hrvatske udruge profesionalaca u kongresnom turizmu (HUPKT). Naglašavaju i velik interes stranih i domaćih kupaca i rast ponude raznih prostora za održavanje skupova, koji se većinom i dalje održavaju u adekvatno opremljenim hotelima.

Komentirajući jesenski dio kongresne godine, direktor HTZ-a, Kristjan Staničić kaže da su rujan i listopad bili jako dobri, a takve su i najave za održavanjem poslovnih skupova u Hrvatskoj iduće godine, što se posebno odnosi na odredišta dobro povezana aviolinijama.

“Tri zračne luke s najvećim prometom u Hrvatskoj su Zagreb, Split i Dubrovnik, od kojih Split i Dubrovnik imaju veći broj letova u ljetnom redu letenja, od početka travnja do kraja listopada, pa se tada, osim srpnja i kolovoza, realizira i većina kongresa, nagradnih putovanja i drugih vrsta poslovnih skupova. Zagreb je dobro povezan cijele godine pa se i poslovni skupovi održavaju svih 12 mjeseci”, rekao je Staničić.

U tim gradovima uz još nekoliko, kao što su Šibeniku i Opatiji te u Istri, održava se najviše međunarodnih skupova u Hrvatskoj, jer zbog blizine zračnih luka organizatori imaju manje dodatnih troškova i logistike.

Na pitanje o cijenama organizacije skupova u odnosu na druge zemlje na Mediteranu i u EU-u, Staničić kaže da se Hrvatska i dalje gleda kao cjenovno konkurentna, ali i da očekuje pažljivo definiranje cijena u skladu s odnosom ponude i potražnje, pogotovo u slučaju incentive/poticajnih  putovanja, za koja organizatori traže jedinstvene hotele, aktivnosti, usluge i proizvode koji će putovanje učiniti posebnim.

Važnijim trendovima u potražnji i ponudi na globalnoj razini u kongresnoj ili MICE industriji, koja obuhvata sastanke, poticajna putovanja, konferencije i događaje, označava održivost koja postaje standard, ali i rast upotrebe alata umjetne inteligencije (AI) i broja manjih, lokalnih i regionalnih događaja umjesto megakonferencija te brige o sigurnosti, zdravlju i upravljanju rizicima.

Ono što se desetljećima očekuje je kongresni centar u Zagrebu, čije je otvaranje najavljeno za 2029., što Staničić smatra nužnim za glavni grad, dodajući da se u 2026. očekuje otvorenje centra i u sklopu novog hotelskog resorta Pical u Poreču, a u iduće tri godine s većim kapacitetima i u još nekoliko hotela na Kvarneru i Splitu.

Predsjednik udruge HUPKT, Ranko Filipović, smatra jako važnim za poslovni turizam to što je Zagreb konačno odredio da će graditi kongresni centar, napominjući da je upravo na prijedlog HUPKT-a to ušlo u zagrebački GUP.

“To je previše važna tema za Grad Zagreb, ali i državu. S obzirom na javno dostupne podatke i objavama, bojimo se krajnjeg ishoda. Ako se ne bude konzultiralo struku, mogli bismo dobiti nefunkcionalni objekt, a nove arene nam zaista ne trebaju”, upozorava Filipović.

Iznosi da se u mnogim europskim zemljama desetljećima kongresna industrija strateški razvija zbog visoke dodane vrijednosti odnosno okuplja goste veće platežne moći, povećava međunarodnu vidljivost i brendira destinacije te potiče razvoj pratećih djelatnosti.

“Zagreb s više od 800 tisuća stanovnika i kao glavni grad države članice EU, doista je u velikom zaostatku što se toga tiče, pogotovo kad znamo da konkurentske destinacije u regiji – Beč, Ljubljana, Budimpešta, Beograd – već godinama privlače velike kongrese i sajmove. Nedostatak reprezentativnog i multifunkcionalnog kongresnog centra znači i ograničene mogućnosti za privlačenje događanja s nekoliko tisuća sudionika, koji donose golemi multiplikativni efekt. Usvajanje GUP-a Grada Zagreba koji predviđa gradnju multifunkcionalnog centra je prvi korak, ali sada dolazi ono ključno – konzultacija struke, investicijski model i jasan vremenski okvir. Ako se to ne dogodi brzo, Zagreb riskira da ga još više pregazi konkurencija”, poručuje Filipović.

Nije dobro, dodaje, da se nastavi koncentracija takve ponude u već etabliranim destinacijama na tržištu, a i država nikako ne bi trebala financirati izgradnju na obali, nego bi trebala puno više poticati tu ponudu na kontinentu, za što su odlični primjeri terme koje su glavni motor razvoja MICE-a u svojim regijama.

Filipović upozorava i na nedostatak konkretnih podataka o tome koliko se kongresa i drugih poslovnih skupova održava u Hrvatskoj, zbog čega se ne može točno reći koliki je udjel kongresnog turizma u ukupnim fizičkim i financijskim turističkim pokazateljima. No, i bez toga, neupitna je važnost takve ponude za turističku zemlju poput Hrvatske.

Kaže i da se u Hrvatskoj prema vrsti skupova otprilike podjednako održavaju i domaći i međunarodni, ili kombinacija, dok veličine i broj sudionika ovise o infrastrukturnim i drugim mogućnostima destinacija, ali i da su rijetki oni iznad 1.500 sudionika.

“Jesen i sve do Božića je najjači dio godine za poslovne skupove, posebice u Zagrebu i drugdje u kontinentalnom dijelu zemlje, ali i Opatiji i Dubrovniku, uz odličnu suradnju s hotelijerima, bez kojih teško da se može išta ozbiljnije organizirati. Osim hotela, nađe se i poneko drugačije mjesto na primjer na sveučilištima, u povijesnim dvoranama i slično, koja su često ograničena prostorno, datumski ili po nekom drugom kriteriju”, navodi.

O cijenama organizacije skupova u Hrvatskoj Filipović kaže da su “zaista visoke, pogotovo u atraktivnijim periodima”, te da su kao i ostale cijene u Hrvatskoj često znatno veće nego u drugim konkurentskim zemljama.