Koji su za poduzetnike rokovi plaćanja i zbog čega je važno o njima voditi računa?

Uvođenjem e-izvještavanja Porezna uprava može još lakše pratiti rokove plaćanja računa koji su propisani zakonom, pa je stoga važno za svaku tvrtku ispunjavati te obveze na vrijeme.

Osim toga, dobro upravljanje plaćanjima računa važno je za likvidnost.

Bruno Cvitanović, direktor računovodstvene tvrtke Brojevi d.o.o. podsjetio je na neke važne detalje na koje treba obratiti pozornost kako se ne bi stvorili ni likvidnosni ni pravni problemi.

Tri su moguća načina prestanka obveze prema računu, a to su ispunjenje obveze, kompenzacija ili prijeboj te otpust duga.

Inače, prema Zakonu o obveznim odnosima zastara potraživanja nastupa nakon tri godine. Pritom to ne znači da je obveza prestala nego da nastupanjem zastare plaćanje dalje ovisi isključivio o dobroj volji dužnika.

Odredbom Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi određeno je da se u poslovnim transakcijama među poduzetnicima može ugovoriti rok ispunjenja novčane obveze u vremenu do 60 dana.

Ako ugovorom nije postavljen rok dužnik mora ispuniti obvezu plaćanja, bez poziva vjerovnika, u roku od 30 dana.

Ti se rokovi ispunjenja odnose na radove, robe i usluge, no ne i na druge ugovorne odnose kao što su zajam, najam ili zakup.

Rokovi za plaćanje mogu se ugovoriti i na rok kraći od 30 dana što je nekad preporučljivo radi očuvanja likvidnosti.

Prema spomenutom zakonu, rok za ispunjenje novčane obveze počinje teći od dana kada je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu.

Ako se ne može sa sigurnošću utvrditi dan primitka računa ili drugog odgovarajućeg zahtjeva za isplatu ili je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije nego što je vjerovnik ispunio svoju obvezu, rok za ispunjenje počinje teći od dana kad je vjerovnik ispunio svoju obvezu.

Ako je pak ugovorom ili zakonom predviđen određeni rok za pregled predmeta obveze, odnosno provjera usklađenosti isporučene robe ili usluge s ugovorom, a dužnik je primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije isteka toga roka, tada rok za ispunjenje novčane obveze počinje teći od dana isteka roka za pregled predmeta obveze.

Rok za pregled predmeta obveze ne može biti dulji od 30 dana od dana isporuke predmeta obveze. Iznimno, ako je to opravdano posebnim okolnostima, ugovorne strane mogu ugovoriti u pisanom obliku i dulji rok ako ne postoje okolnosti iz kojih bi proizišlo da je takvom ugovornom odredbom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu vjerovnika.

Kod rokova plaćanja između poduzetnika i javnih naručitelja, kako je uređeno propisima o javnoj nabavi, mogu se ugovoriti rokovi za plaćanje računa do 30 dana, a iznimno do najviše 60 dana ako je to objektivno opravdano posebnim značajkama i naravi ugovora.

Pravna osoba koje ne ispuni novčanu obvezu u roku ugovorenom sukladno odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi može se kazniti novčanom kaznom od 1.320,00 do 132.720,00 eura. Također, odgovorna obveza pravne osobe poduzetnika može se kazniti novčanom kaznom od 130,00 do 6.630,00 eura.

Cvitanović napominje da je moguće dogovoriti rok plaćanja i do 360 dana, no tada je riječ o robno-trgovačkom kreditu jer se zapravo kupca kreditira u robi ili uslugama.

Vjerovniku je na raspolaganju nekoliko opcija ako dužnik kasni s plaćanjem.

Jedan je obračun i zahtijevanje isplate zatezne kamate.

Druga je prekršajna odgovornost, zatim postoji mogućnost zahtijevanja posebne naknade za troškove prouzročene dužnikovim kašnjenjem, a četvrtka se opcija svodi na sve druge ugovorene mjere.

Bez obzira na to je li dužnik u kašnjenju građanin, poduzetnik ili osoba javnog prava, vjerovniku stoji na raspolaganju i mogućnost prisilne naplate pokretanjem odgovarajućeg postupka.

Isto može napraviti i kod dužnikova neplaćanja obveze u cijelosti nakon dospijeća, ali prije no što nastupi zastara.

Kod neplaćene obveze djelomično ili u cijelosti, kao i kod zakašnjenja u cijelosti ili djelomično, može se pokrenuti parnični postupak utuženjem, pokrenuti ovršni postupak protiv dužnika, aktivirati sredstvo osiguranja plaćanja poput mjenice, zadužnice ili bankovnoga jamstva ako takvo sredstvo postoji te aktivirati zapljenu, no to tek po pristanku dužnika.