Istraživanje pokazalo: “skočili” prihodi lokalnih jedinica u 2024. Hoće li to osjetiti i građani?

Najnovija analiza Instituta za javne financije otkriva dramatičan skok prihoda lokalnih jedinica, koji su se u posljednjih pet godina gotovo udvostručili. Ipak, iza blistavih brojki kriju se velike strukturne nejednakosti i neizvjesna budućnost nakon 2026. godine.

Podsjetimo, 1. siječnja 2024. ukinut je prirez, pa lokalne jedinice od tada dobivaju veći udio prihoda izravno kroz porez na dohodak, uz mogućnost samostalnog utvrđivanja stopa unutar zakonom definirane granice. To im je dalo veću autonomiju i veće stvarne prihode od radno-poreznih prihoda.

U praksi to znači da, umjesto da se prirez raspoređuje prema starim pravilima, lokalne jedinice sada izravno zarađuju veće udjele poreza na dohodak na svom području, pa su im prihodi poreza na dohodak porasli u apsolutnom iznosu.

Prema novom Osvrtu Instituta za javne financije, koji su izradili stručnjaci Mihaela Bronić, Katarina Ott, Simona Prijaković, Branko Stanić, Romario Marijanović i Marta Soldić, ukupni prihodi svih lokalnih jedinica porasli su s 3,9 milijardi eura u 2019. na očekivanih 6,58 milijardi eura u 2024. godini.

Nakon niza godina u kojima su lokalne vlasti trošile više nego što su prikupljale, razdoblje od 2022. do 2024. obilježili su proračunski suficiti. Ovom snažnom uzletu kumovala je kombinacija faktora: promjene u poreznom sustavu, rast plaća i zaposlenosti, visoka inflacija, ali i značajan priljev sredstava iz Europske unije.

Analiza potvrđuje da u Hrvatskoj geografski položaj i dalje igra ključnu ulogu u financijskoj moći lokalne samouprave. Općine i gradovi na obali u prosjeku ostvaruju znatno više prihode po stanovniku od onih u kontinentalnom dijelu zemlje.

Iznimke u unutrašnjosti, poput Petrinje i Gline, koje bilježe visoke prihode, taj rezultat ne duguju gospodarskoj snazi, već iznimno visokim iznosima pomoći za obnovu nakon potresa. To ukazuje na to da su visoki prihodi u tim sredinama privremeni i vezani uz specifične izvanredne okolnosti, ističu u istraživanju.

Unatoč općem rastu, jaz između najbogatijih i najsiromašnijih ostaje frapantan. Dok pojedine općine godišnje raspolažu tek s nekoliko stotina tisuća eura, druge premašuju 18 milijuna eura prihoda.

Razlike su još vidljivije kada se promatraju prihodi po glavi stanovnika: fiskalno najslabije općine imaju manje od 600 eura po stanovniku, a one najjače više od 4.100 eura po stanovniku. Ovakvi rasponi, prema mišljenju autora, upućuju na trajne strukturne nejednakosti u sustavu lokalnih financija koje opći rast proračuna nije uspio izbrisati.

Autori analize upozoravaju građane i donositelje odluka da visoki prihodi ili suficiti nisu nužno dokaz dobrog upravljanja. Novac često dolazi iz jednokratnih pomoći ili je strogo vezan uz kapitalne projekte. Za pravu sliku stanja potrebno je analizirati i poslovanje komunalnih društava te proračunskih korisnika u vlasništvu lokalnih jedinica.

Poseban naglasak stavljen je na dugoročnu održivost. Trenutni rast mogao bi se usporiti već u 2024. godini, a poseban izazov slijedi nakon 2026. godine, kada se očekuje smanjenje priljeva sredstava iz Europske unije.

Cilj ovog istraživanja Instituta za javne financije je na vrijeme otvoriti raspravu o tome što nas čeka kada “europska slavina” presuši.