Ultraprerađena hrana (UPF) ima više zajedničkog s cigaretama nego s voćem ili povrćem te zahtijeva daleko strožu regulaciju, navodi se u novom izvješću. Istraživači kažu da su UPF-ovi stvoreni kako bi potaknuli ovisnost i konzumaciju te bi ih trebalo regulirati poput duhana.
UPF-ovi i cigarete su konstruirani kako bi potaknuli ovisnost i konzumaciju, rekli su istraživači s tri američka sveučilišta, ukazujući na paralele u raširenim zdravstvenim štetama koje povezuju oboje.
UPF-ovi, koji su široko dostupni diljem svijeta, industrijski su prehrambeni proizvodi, često uz korištenje emulgatora ili umjetnih bojila i aroma. Kategorija uključuje bezalkoholna pića i pakirane grickalice poput čipsa i keksa. Postoje sličnosti u proizvodnim procesima UPF-ova i cigareta te u naporima proizvođača da optimiziraju “doze” proizvoda i koliko brzo djeluju na putove nagrađivanja u tijelu, prema radu istraživača s Harvarda, Sveučilišta Michigan i Sveučilišta Duke.
Ultra-prerađena hrana uključuje izuzetno visoku razinu proizvodnje. Uključuje adaptirano mlijeko, mnogo komercijalno proizvedene hrane za bebe i malu djecu, gazirana pića i slatkiše, brzu hranu, grickalice, kekse i kolače, kao i masovno proizvedeni kruh i žitarice za doručak, gotova jela i deserte.
Ultra-prerađeni sastojci uključuju koncentrate voćnih sokova, maltodekstrin, dekstrozu, zlatni sirup, hidrogenirana ulja, izolat sojinih proteina, gluten, „mehanički odvojeno meso“, organske sušene bjelanjke, kao i rižin i krumpirov škrob te kukuruzna vlakna. Aditivi poput mononatrijevog glutamata, bojila, zgušnjivača i glazirajućih sredstava također su ultra-prerađeni.
Ultra-prerađena hrana sadrži veće razine soli, šećera, masti i aditiva koji se povezuju s pretilošću, rakom, dijabetesom tipa 2 i kardiovaskularnim bolestima. Također imaju tendenciju imati niže razine proteina, cinka, magnezija, vitamina A, C, D, E, B12 i niacina potrebnih za optimalan rast i razvoj djeteta. Također se smatra da su u povezivanju UPF-ova s lošijim zdravstvenim ishodima prisutni i drugi mehanizmi, uključujući negativne učinke na razvoj crijevne mikrobiote.
„Mnogi UPF-ovi dijele više karakteristika s cigaretama nego s minimalno prerađenim voćem ili povrćem te stoga zahtijevaju regulaciju sukladnu značajnim rizicima za javno zdravlje koje predstavljaju“, zaključili su.
Jedna od autorica, profesorica Ashley Gearhardt sa Sveučilišta u Michiganu, klinička psihologinja specijalizirana za ovisnosti, rekla je da su njezini pacijenti uspostavili iste veze; rekli bi da se osjećaju ovisni i žude za određenom vrstom hranom jednako kao što su osjećali ovisnost o cigaretama.
Rasprava o UPF-ovima odgovara dobro uhodanom obrascu u području ovisnosti, prema Gearhardt. Rekla je: „Neko vrijeme samo krivimo pojedinca i kažemo ‘oh, znate, samo pušite umjereno, pijte umjereno“.
Iako je hrana, za razliku od duhana, bitna za preživljavanje, autori tvrde da ta razlika čini djelovanje dvostruko nužnijim jer je teško odustati od modernog prehrambenog okruženja. Gearhardt je rekla da bi trebalo biti moguće razlikovati štetne UPF-ove od ostalih namirnica na isti način na koji se alkoholna pića razlikuju od ostalih pića.
Autori su sugerirali da bi lekcije iz regulacije duhana, „uključujući tržišna ograničenja i strukturne intervencije“, mogle ponuditi vodič za smanjenje štete povezane s jedinstvenim prehrambenim proizvodima, pozivajući na napore javnog zdravstva da se „prebace s individualne odgovornosti na odgovornost prehrambene industrije“. Profesor Martin Warren, glavni znanstveni direktor Instituta Quadram, specijaliziranog centra za istraživanje hrane, rekao je da iako postoje paralele između UPF-ova i duhana, autori riskiraju “pretjerati” u svojim usporedbama.
Pročitajte još:
Rekao je da se postavljaju pitanja o tome jesu li UPF-ovi, poput nikotina, „intrinzično ovisni u farmakološkom smislu ili uglavnom iskorištavaju naučene preferencije, uvjetovanje nagrađivanja i praktičnost“.
Rekao je da je također važno razmotriti jesu li štetni učinci na zdravlje koji se pripisuju UPF-ovima posljedica njihovog sadržaja ili zato što zamjenjuju „cjelovite namirnice bogate vlaknima, mikronutrijentima i zaštitnim fitokemikalijama“. Rekao je: „Ova razlika je važna jer utječe na to trebaju li regulatorni odgovori odražavati kontrolu duhana ili umjesto toga dati prioritet kvaliteti prehrane, standardima reformulacije i diversifikaciji prehrambenog sustava.“
