Istra korača prema energetskoj samodostatnosti nakon gašenja Plomina

Zelena tranzicija je, poznato je, vrlo u modi u Europskoj uniji (EU), pa tako i u Hrvatskoj, no napredak u tom pravcu nije ravnomjerno raspoređen ni među zemljama članicama ni među pojedinim njihovim regijama.

Hrvatska, i to je naširoko znano, ima veliki potencijal u razvoju proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, poglavito sunca i vjetra, no implementacija projekata već godinama ide dosta sporo, ponajprije zbog tromosti javne uprave da prati ambicije ulagača.

U takvom okružju Istra se nameće kao jedna od regija koja ipak čini ozbiljnije korake i razvija viziju koja ide dalje od primjene pojedinačnih projekata. Zbog toga smo se odlučili na razgovor s predstavnicima Istarske regionalne energetske agencije (IRENA) koju je 2009. godine osnovala Istarska županija kao neovisnu neprofitnu organizaciju koja pomaže u donošenju odluka vezanih za energetiku u javnom i privatnom sektoru te promiče energetsku učinkovitost i korištenje obnovljivih izvora.

Ideja je da Istra do 2035. godine većinu energije proizvodi iz obnovljivih izvora. O tome smo razgovarali s djelatnicima IRENA-e Doris Pajković i Andreom Poldrugovac.

“Istarska županija već više od 10 godina promišlja o održivom energetskom razvoju. Prvi počeci započeli su još 2014. godine Zelenim planom Istarske županije u kojem je analizirana dostupnost lokalnih obnovljivih izvora energije. Zbog velikog broja sunčanih sati godišnje najznačajniji potencijal svakako je uočen u solarnoj energiji, dok se od potencijala vjetra zbog neisplativosti tada odustalo. Međutim, razvojem tehnologije, odnosno rastom veličine vjetroagregata i mogućnošću optimalnijeg rada agregata i pri manjim brzinama vjetra otvara se prilika za korištenje i tog obnovljivog resursa. Dodatno, tržišna i politička kretanja uvjetuju nužnost da Istarska županija krene većim zamahom prema energetskoj tranziciji u središtu koje su solarna energija i energija odobalnog vjetra”, kaže Pajković.

Planovi su očito ambiciozni.

“Prema planovima cilj je omogućiti realizaciju 400 megavata (MW) instalirane snage solarnih elektrana popraćenih sustavima za pohranu energije te u dijelu teritorijalnog mora definirati istražno područje kapaciteta 500 MW za korištenje energije vjetra. Kako bi se osigurao prihvat na prijenosnu mrežu potrebno ju je unaprijediti uvođenjem 400-kilovoltnog (kV) dalekovoda Melina-Divača u Istarsku županiju. Izostanak izgradnje nove trafo stanice (400)220/110 kV Vodnjan uz izvod na spomenuti dalekovod onemogućio bi značajnu integraciju novih proizvodnih kapaciteta na području Istre. Procjenjuje se da bi integracija obnovljivih izvora energije na području Istre u tom slučaju bila ograničena na 150 do najviše 300 MW. Prema podacima Hrvatske elektroprivrede (HEP) s Dana energetske tranzicije u Istarskoj županiji, održanim sredinom prošlog mjeseca u Labinu, na području Istre su s krajem prošle godine instalirana 1845 solarna sustava ukupne instalirane snage 41 MW. Što se tiče hidroenergije, aktivna je mala hidroelektrana Letaj kapaciteta 245 kilovata (kW). Ulaganja u vjetroelektrane na kopnu nisu predviđena”, ističe Pajković.

Službeni plan HEP-a je zatvoriti termoelektranu Plomin 2 2033. godine i to svakako ima utjecaj na istarsku energetsku viziju.

“To zatvaranje je dio šire strategije Hrvatske usklađeno s politikama EU-a da do tog roka ugasi elektrane na ugljen kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova i prešlo na čišće izvore. U slučaju nepravovremene izgradnje novih postrojenja, čija je realizacija itekako ovisna o uvođenju 400 kV dalekovoda, Istarska županija bi u velikoj mjeri postala ovisna o uvozu električne energije”, upozorava Pajković.

COOPwind je projekt koji je ponudio perspektivu korištenja energije vjetra na moru, pa je zanimljivo što se postiglo.

“COOPwind projekt je završio s provedbom u travnju prošle godine. Njegov konkretan rezultat je donošenje Smjernica za planiranje razvoja uključive pučinske vjetroelektrane za područje Istarske županije. Ove smjernice predstavljene su javnosti u sklopu prošlogodišnjih Dana zelene i plave energetske tranzicije Istarske županije, a njima je definiran model uključive pučinske vjetroelektrane kojim Istarska županija uvjetuje realizaciju ovakvog proizvodnog pogona. Radi se o vjetroelektrani kojoj u fokusu nije proizvodnja električne energije već maksimizacija zbroja proizvodnih učinaka dostupnih plavih ekonomskih sektora, uz naglasak na zaštitu i poboljšanje stanja morskog ekosustava. Zbog toga su se u kreiranje smjernica uključili stručnjaci s područja zaštite okoliša, ribarstva, industrije, turizma, obrazovanja, prostornog planiranja i predstavnici znanstvene zajednice. Gašenjem TE Plomin Istarska županija ostaje bez značajnog energetskog resursa. Osim što bi se izgradnjom ovakve uključive pučinske vjetroelektrane u kombinaciji s 400 MW solarnih elektrana osigurala energetska samodostatnost Istre, dodatno bi se u funkciju stavili kapaciteti lokalnog gospodarstva u pogledu stvaranja novih radnih mjesta. Projektom su stoga detektirane tvrtke u Hrvatskoj koje su iskazale interes za sudjelovanjem u svim fazama od planiranja, izgradnje, puštanja u pogon do održavanja ovakvog objekta”, pojašnjava Pajković.

Sada je aktualan projekt BEYOND, financiran putem programa INTERREG V-A Italija-Hrvatska 2021-2027, kojim je IRENA krenula korak dalje stavljajući naglasak na očuvanje morskih ekosustava te balansiranje ekonomskih, ekoloških i socijalnih učinaka.

„U sklopu projekta izrađuju se brojne analize koje će usporediti takozvani klasičan poslovni model s uključivim modelom koji će se onda projektom razraditi za sva četiri pilot područja od kojih se jedno nalazi u teritorijalnim vodama Istarske županije. Uključiv model uzima u obzir specifičnosti mikrolokacije u odnosu na karakteristike morskog ekosustava. Za potrebe tog modela trenutačno se analizira stanje morskog ekosustava na definiranim lokacijama i izrađuje preliminarna analiza ribolovnog potencijala i akvakulture. Realizacija pučinske vjetroelektrane dugotrajan je proces za koji, s obzirom na stanje morskog sustava, ostale specifičnosti na samoj lokaciji te pronalazak potencijalnih investitora, nije realno očekivati puštanje u pogon unutar narednih petnaestak godina. Model uključive pučinske vjetroelektrane koji je planiran za područje Istarske županije podrazumijeva djelomičnu otvorenost ulagačke strukture regionalnim dionicima, a cilj koje je omogućiti lokalnoj zajednici da i na ovaj način ostvari financijsku korist”, napominje Pajković.

A kako stvar stoji sa zelenom mobilnošću, odnosno uporabi obnovljive energije u transportu u Istri, objasnio je Andrea Poldrugovac.

“Istarska županija je u pogledu mobilnosti i dostupnosti prepoznata kao autodestinacija s izrazito izraženom sezonalnošću što u konačnici znači  veliki pritisak na cestovnu infrastrukturu u ljetnim mjesecima i posljedično izrazito negativni utjecaj na okoliš s gledišta emisija stakleničkih plinova. Sukladno planu Razvoja Istarske županije za razdoblje 2022-2027, u kojemu je navedeno da je za stvaranje povezanije regije ključno daljnje ulaganje u razvoj prometne i informacijsko-komunikacijske infrastrukture, u pogledu cestovne infrastrukture trenutačno traju radovi na završetku Istarskog ipsilona u punom profilu čime će se pridonijeti rasterećenju lokalnih prometnica i osiguravanju sigurnijeg prometovanja poluotokom. Nakon planiranog završetka krajem 2026. godine u tijeku su planovi za nadogradnju Istarskog ipsilona u Istarski X, što podrazumijeva izradu punog profila autoceste od postojećeg čvora Žminj do novog čvora Labin čime bi se osigurala bolja povezanost istočne obale Istre, a time i bolja protočnost i sigurnost prometovanja”, navodi Poldrugovac.

U cilju postizanja održivosti i dostupnosti usluga javnog prijevoza linijski autobusni prijevoz u Istri je jedno od rješenja, a u pogledu zelene mobilnosti jednu od glavnih uloga može imati prometovanje željeznicom.

“Željeznica je nažalost u transportnom smislu u Istarskoj županiji na marginama. Međutim, stvari se polako pomiču na bolje i daju nadu za svjetliju budućnost. Tako je krajem ožujka potpisan ugovor za radove na obnovi dionice željezničke pruge državna granica-Buzet-Sveti Petar u Šumi, a od strane HŽ Putničkog Prijevoza na istarskim prugama prometuju i dvije moderne garniture vlakova koje će olakšati putovanje korisnicima. Veseli najava skorog dolaska prvog baterijskog vlaka na istarske pruge, kao i izgradnja punionice u Puli, a također najavljena je ponovna uspostava međunarodne linije Pula-Ljubljana-Zagreb čime će otvoriti mogućnost dolaska inozemnih gostiju vlakom i posljedično rasterećenje cestovnog prometa”, ustvrdio je Poldrugovac.

Pajković ističe da je u Istri veliki interes za osnivanje energetskih zajednica.

“Djelomično je to i zbog toga što su energetske zajednice još uvijek nedovoljno istražen koncept u našoj zemlji. Naime, u Hrvatskoj, zaključno prema podacima iz travnja ove godine, registrirane su svega tri energetske zajednice sa sjedištima u Zagrebu, Rijeci i Špičkovini. Registracijom svake prevladane su pojedine barijere, uglavnom administrativne naravi, koje su kočile njihovu uspostavu. Iako uspostavljene, one nisu operativne u punom smislu riječi jer i dalje nije postavljen temelj koji će omogućiti dijeljenje energije među članovima.  Istarska županija također vidi energetsku zajednicu kao jedan od mogućih alata kojim će osigurati optimizaciju potrošnje električne energije u nešto više od 150 objekata kojima upravlja. Naime, strateški cilj županije je planirati održivo upravljanje energetskim resursima u javnim objektima, trgovačkim društvima, ustanovama ili zakladama, kojima raspolaže. Stoga viškove električne energije proizvedene iz elektrana postavljenih na krovove zgrada kojima upravlja, putem energetske zajednice, planira usmjeriti prema značajnijim potrošačima – domovima za starije i zdravstvenom sektoru. Na objekte pod upravljanjem trenutno je postavljeno 450 MW, dok je cilj do kraja 2026. godine dostići 1MW instalirane snage”, iznosi Pajković.

Energetske zajednice mogu igrati važnu ulogu i za one koji zbog okolnosti u kojima žive imaju ograničenja aktivnog sudjelovanja u energetskoj tranziciji.

“To se posebice očituje u starogradskim jezgrama gdje strogi konzervatorski uvjeti limitiraju žitelje i djelatnosti locirane u povijesnim cjelinama da se aktivnije uključe u energetsku tranziciju. Oni, naime, nemaju mogućnost mijenjanja vanjskog izgleda svojih objekata, konkretnije rečeno postavljanja toplinske izolacije ovojnice objekta i realizacije integriranih elektrana, što ih stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na one koji bi na taj način smanjili troškove za električnu energiju i tako pridonijeli zelenoj tranziciji. S obzirom na činjenicu da je prema registru kulturnih dobara oko 15.000 takvih objekata registrirano na području Istarske županije, nameće se nužnost detekcije potencijalnih rješenja od kojih je jedno uključivanje takvih korisnika u energetsku zajednicu unutar koje će dobiti prednost ne samo osigurati manje račune za električnu energiju, već i dobiti mogućnost ulaganja u proizvodni pogon koji bi ih po pitanju samodostatnosti izjednačio s ostalim korisnicima koji su u mogućnosti realizirati fotonaponsku elektranu na vlastitom krovu”, ocijenila je Pajković.

Cilj je energetsku zajednicu uspostaviti do sredine 2026. godine.