INA se sprema za opskrbu hrvatskih zračnih luka održivim gorivom

Dekarbonizacija zračnog prijevoza jedan je od ciljeva Europske unije (EU) za smanjenje ugljičnih emisija, no kao i drugi aspekti zelene tranzicije nije lišen kontroverzi ponajprije vezanih oko troškova.

Predstavnici europskih zrakoplovnih tvrtki se nadaju da bi se, po uzoru na automobilsku industriju, moglo postići ublažavanje trenutačnog okvira oko uporabe održivog goriva kao alternativu kerozinu. Taj okvir smatraju prezahtjevnim.

Prema trenutačno važećim pravilima, zrakoplovne tvrtke moraju osigurati uporabu najmanje dva posto održivog goriva, a to raste na šest posto do 2030., 20 posto do 2035. i onda na 70 posto do 2050. 

Aktualno lobiranje zrakoplovnih tvrtki za ublažavanje tih zahtjeva ne podrazumijeva njihovo potpuno uklanjanje već opciju da se mogu dobiti ugljični krediti za određenu količinu održivog goriva čak i ako ih vlastiti zrakoplovi ne koriste. Održivo gorivo, kako su to zamislili, bilo bi kupljeno u zračnim lukama gdje je dostupno i moglo bi biti korišteno i od drugih prijevoznika. To bi omogućilo zrakoplovnim kompanijama da dosegnu cilj korištenja održivog goriva čak i ako nije lako dostupno.

U svakom slučaju činjenica ostaje da će održivo zrakoplovno gorivo trebati koristiti, pa onda i proizvoditi.

Održivo gorivo je trenutačno tri do deset puta skuplja od konvencionalnog, no očekivanje je da bi s porastom proizvodnje cijena trebala padati. U 2024. proizvodnja takvog goriva u EU iznosila je tek milijun tona ili 0,6 posto ukupnih količina koje su trebale zrakoplovnim prijevoznicima.

Dakle, trenutačni kapacitet proizvodnje u EU je nešto iznad milijun tona, a optimističan scenarij ukazuje da bi, uzmu li se u obzir kapaciteti u izgradnji, do 2030. oni mogli dosegnuti 3,5 milijuna tona.

Tržište održivog goriva vrlo je koncentrirano. Dobavljači su u 2024. godini, a bilo ih je 25, isporučili to gorivo na 33 zračne luke u 12 zemalja članica. No, na aerodrome u pet zemalja, a to su Francuska, Njemačka, Nizozemska, Španjolska i Švedska, otpalo je 99 posto isporuka.

Gotovo svo isporučeno održivo gorivo je bilo biogorivo, a za postizanje ciljeva EU računa na sintetičko gorivo za proizvodnju kojega u 2024. još nije bilo nijedne konačne investicijske odluke.

Bilo kako bilo, hrvatska energetska tvrtka INA želi biti uključena u segment održivog zrakoplovnog goriva, pa je sredinom prošle godine, u okviru pilot projekta, u riječkoj rafineriji proizvela prvu količinu takvog goriva. Proizvodnja je realizirana u prvoj polovici svibnja 2025. i tada je prerađeno 1.000 tona biosirovine.

INA je tada najavila da planira završiti sve pripremne aktivnosti i biti spremna za kontinuiranu opskrbu tržišta održivim zrakoplovnim gorivom do 2029. godine.

Devet mjeseci kasnije željeli smo doznati kako se stvari dalje odvijaju na tom polju, odnosno koji su konkretno koraci predviđeni u idućem razdoblju i o kakvom proizvodnom volumenu može biti riječ.

“INA planira proizvodnju održivog zrakoplovnog goriva (SAF) u skladu s europskom uredbom ReFuelEU Aviation kojom se propisuje obvezni udio SAF-a od najmanje dva posto u ukupnoj količini zrakoplovnog goriva od 2025. godine. U okviru planiranog kapaciteta proizvodnje INA će osigurati dio količina SAF-a za opskrbu zračnih luka u Hrvatskoj što uključuje Zagreb, Split, Dubrovnik i Zadar. Usmjereni smo na suradnju s domaćim i regionalnim avioprijevoznicima radi ispunjavanja zakonskih obveza i tržišnih potreba. Iako će prioritet imati strateške zračne luke, mogućnost izvoza SAF-a u druge članice EU-a ostat će otvorena ovisno o stvarnom kapacitetu proizvodnje i kretanjima tržišta. U ovoj fazi prerano je za precizne prognoze o količinama”, kazali su iz INA-e za Financije.hr.

Navode da su svjesni globalnih trendova i interesa velikih kompanija za održiva goriva zbog čega će u kasnijim fazama razvoja projekta razmotriti sve “relevantne modele suradnje”.

“INA je svjesna i ograničenih količina biosirovina na tržištu te je cilj projekta omogućiti fleksibilnost prerade širokog spektra biosirovina za proizvodnju održivog zrakoplovnog goriva i hidroobrađenog biljnog ulja (HVO), sve u skladu sa sustavima certifikacije koji jamče održivost, sljedivost i smanjenje emisija stakleničkih plinova kroz cijeli lanac vrijednosti”, poručuju iz vodeće hrvatske energetske tvrtke.