IEA: Potražnja za naftom i plinom će rasti do 2050. unatoč zelenoj tranziciji

Međunarodna agencija za energiju (IEA) očekuje da će potražnja za naftom i plinom nastaviti rasti do 2050. godine, navodi se u njezinom godišnjem izvješću za 2025. što označava određeni odmak od ranijih očekivanja da će tranzicija na zelenu energiju biti brza.

Temeljeno na trenutačnim, a ne željenim, klimatskim politikama IEA procjenjuje da će potražnja za naftom dosegnuti 113 milijuna barela dnevno do 2050. godine što je 13 posto više no u 2024. godini.

Istodobno se očekuje rast ukupne potražnje za energijom do 2035. godine za 15 posto potaknut širenjem podatkovnih centara i potrošnje povezane s umjetnom inteligencijom.

Kapaciteti za ukapljeni prirodni plin (LNG) bi mogli porasti za 50 posto do 2030. godine i doseći više od bilijun kubičnih metara do 2050.

IEA ocjenjuje da je sada na sceni manji polet no ranije u naporima na međunarodnoj i nacionalnim razinama za smanjenjem emisije stakleničkih plinova premda je prošla godina bila najtoplija otkako se vode podaci.

Električna energija je u srcu modernih gospodarstava i potražnja za električno energijom raste puno brže no ukupna potrošnja energije prema predviđenim scenarijima.

Ta će potražnja porasti za 40 posto do 2035. godine prema scenarijima temeljenim na politikama koje se trenutno provode i onima koje su u planovima.

Investitori odgovaraju na takvu situaciju pa ulaganja u opskrbu električnom energijom i elektrifikaciju čini polovicu globalnih energetskih investicija u ovome trenutku.

Povećano korištenje električne energije također znači da njezina cijena postaje ključna referentna točka za potrošače i donositelje odluka, navodi IEA.

Trenutačno, na električnu energiju otpada 21 posto globalne konačne potrošnje energije, no ona je ključni izvor energije u sektorima koji predstavljaju 40 posto globalne ekonomije te je glavni izvor energije za većinu kućanstava. Sve to potvrđuje važnost sigurnosti opskrbe i priuštivih cijena te upozorava na rizike od društvenih troškova nestanka energije kakav je pogodio ove godine Čile te Pirinejski poluotok.

Ključna je stvar za sigurnost u dobu električne energije brzina kojom će nove mreže, sustavi za pohranu i drugi izvori fleksibilnosti elektroenergetskog sustava biti stavljeni u funkciju.

U nekim segmentima osjeća se zaostajanje. Tako su od 2015. godine ulaganja u proizvodnju energije povećana za gotovo 70 posto na oko bilijun dolara godišnje, a ulaganja u elektroenergetske mreže su porasla za više od dvostruko manje, odnosno za 400 milijardi dolara godišnje. To izaziva uska grla i kašnjenja u priključivanju novih izvora za proizvodnju energije te povećava konačnu cijenu.

“Ulaganja u podatkovne centre bi trebala ove godine dosegnuti 580 milijardi dolara. Oni koji kažu da su podaci nova nafta uočavaju da taj iznos premašuje 540 milijardi dolara koji se troše na globalnu opskrbu naftom. Do 2035. će se utrostručiti količina struje koju troše podatkovni centri, no to će zemljopisno gledano biti vrlo koncentrirano. Više od 85 posto novih kapaciteta podatkovnih centara se u idućih 10 godina očekuje u SAD-u, Kini i Europskoj uniji i mnogi će se naći u blizini postojećih što izaziva dodatne pritiske na elektroenergetsku mrežu”, navodi u izvješću IEA.

Pogoni na obnovljive izvore rastu brže no bilo koji drugi izvor energije premda dinamika rasta nije ujednačena, a ispred svih je solarna energija.

Kina nastavlja biti najveće tržište za obnovljive izvore na koje će otpasti između 45 i 60 posto globalnog povećanja kapaciteta u idućih 10 godina, a ta zemlja ostaje i najveći proizvođač većine tehnologija vezanih za obnovljive izvore.

Ponovno je u zamahu i nuklearna energija gdje investicije rastu u tradicionalne velike elektrane i nove dizajne kao što su mali modularni reaktori. Više od 40 zemalja u svoje strategije sada uključuje nuklearnu energiju. U Japanu, primjerice, u izgradnji je 70 gigavata novih kapaciteta.

Nakon dva desetljeća stagnacije sada se očekuje da će nuklearni kapaciteti za proizvodnju energije porasti za barem trećinu do 2035.

Ova godina je i godina snažnog povećanja konačnih investicijskih odluka za projekte vezane za ukapljeni prirodni plin (LNG).

Do 2030. se očekuje 300 milijardi kubičnih metara novih godišnjih izvoznih kapaciteta, a polovica toga se gradi u SAD-u nakon čega slijede Katar i Kanada. To potpuno mijenja način globalne trgovine plinom jer je LNG postao najprivlačniji način trgovanja na velike udaljenosti.