Idući mjesec čelnici EU-a kreću u pokušaj spuštanja cijene električne energije

Idućega mjeseca će čelnici zemalja članica Europske unije (EU) razgovarati o odvajanju cijene električne energije od cijene plina i o načinu rješavanja pitanja negativnih cijena koje onda praktično prisile proizvođače da potrošačima plaćaju za energiju koju koriste.

Europska industrija i posebice oni sektori koji su energetski intenzivni, kao što su proizvodnja čelika, cementa ili kemikalija, već dugo vremena se žale da je cijena električne energije jednostavno previsoka, što je u zadnje vrijeme dovodilo do zatvaranja proizvodnih pogona diljem EU-a.

Predstavnici kemijske industrije kažu da je od veljače 2024. zatvoren 101 pogon u tom sektoru što je dovelo do gubitka 75 tisuća radnih mjesta i nestanka proizvodnog kapaciteta od 25 milijuna tona. Cijene električne energije su dvostruko više u EU no u SAD-u.

Ono o čemu će, uz ostalo, razgovarati šefovi država ili vlada zemalja EU-a bit će moguća revizija sadašnjeg načina određivanja cijena u kojem su cijene struje vezane za cijenu plina.

Španjolska i Portugal, primjerice, već se više godina zalažu za reformu tržišta električne energije, ponajprije kako bi se bolje povezao Pirinejski poluotok s ostatkom Europe i kako bi se spriječila nepoštena konkurencija. Premijeri Austrije i Češke također su nedavno pozvali na donošenje mjera za smanjenje cijene struje. Predsjednica Europske komisije Ursual von der Leyen je nedavno rekla da su u tijeku razgovori o sustavu u kojem se najskuplji izvor energije uzima kao određujući za formiranje cijena.

U 2025. godini cijena energije iz obnovljivih izvora bila je 24 eura za megavat-sat (MWh), iz nuklearnih elektrana 52 eura, dok je kod plina kao najrasprostranjenijeg izvora cijena bila 100 eura za MWh.

Kao jedan od načina da cijena energija bude priuštivija u zadnje vrijeme su sve rasprostranjeniji takozvani ugovori za razliku i ugovori o otkupu koji koriste mehanizme za određivanje najviše i najniže moguće cijene neovisno o državnim potporama.

“Model temeljen prema visini cijene izvora energije pomaže investitorima i donositeljima odluka u uravnoteženju sustava. Problem je sada uglavnom vezan za visoke cijene plina i ugljika na tržištu emisija EU-a”, ocijenio je za Euronews Alessandro Armenia iz tvrtke Kpler koja se bavi analitikom globalnih trgovinskih tijekova.

Dodao je da su cijene za emisija ugljika narasle s 10 eura za tonu u 2018. na 90 eura po toni danas.

“Cijene plina na referentnom tržištu za EU u Nizozemskoj padaju od 2022., ali u zadnje tri godine se kreću uglavnom oko 40 eura za MWh, što je gotovo dvostruko više no 2018. godine”, kazao je.

Europska komisija ovoga ljeta treba ponovno razmotriti EU sustav trgovanja emisijama radi eventualnih promjena. Von der Leyen upozorava i na to da je, bez obzira na model koji se koristi za formiranje cijena, potrebno modernizirati mrežu i izgraditi nove interkonekcije kako bi jeftinija energija došla tamo gdje je potrebna.

Europsko udruženje industrije čelika Eurofer pozdravlja napore Bruxellesa oko cijena struje.

“Ako devet od deset elektrana radi na obnovljive izvore, ta jedina koja radi na fosilna goriva i potrebna je da se zadovolji potražnja može u konačnici odrediti cijenu za svu isporučenu struju”, naveli su iz Eurofera.

Cijene struje za industriju u EU su 2,5 puta veće no kod najvažnijih međunarodnih konkurenata.

No, da sve bude još složenije pobrinula se pojava negativnih cijena energije u zadnje vrijeme. To se događa kada je ponuda veća od potražnje što znači da proizvođači moraju platiti kako bi mreža preuzela taj višak.

“Znamo da su interkonekcije ključne za formiranje jedinstvenog energetskog tržišta i povećanje sigurnosti. No, u nekim slučajevima izvoz jeftinije energije ima obrnut učinak podizanja cijene na tržištu s kojeg se izvozi”, upozorio je predsjednik Europskog vijeća Antonio Costa.

Za proizvođače iz obnovljivih izvora ključna su rješenja za pohranu energije.

Catarina Augusto iz udruge SolarPower Europe je rekla da su negativne cijene struje jasan signal kako EU treba povećati fleksibilnost elektroenergetskog sustava. To bi značilo povećati kapacitete za pohranu energije za deset puta do 2030. godine.