Materijalni otisak Europske unije (EU) u prošloj je godini iznosio 13,7 tona po glavi stanovnika što odgovara ukupnoj količini od otprilike 6,2 milijarde tona, pokazuju podaci koje je prikupio Eurostat.
Materijalni otisak ili potrošnja sirovina odnosi se na ukupnu količinu materijala koje je potrebno izvući iz prirode da bi se ljudima isporučile robe i usluge. Taj otisak je u EU dosegao vrhunac od 18 tona po stanovniku netom prije globalne financijske krize u 2008. godini. Nakon toga je došlo do osjetnog pada na oko 14 tona u razdoblju između 2013. i 2016. godine.
U idućim godinama bilo je laganih oscilacija, najprije blagi rast da bi uslijedio blagi pad.
Među sirovine o kojima je riječ ponajviše spadaju biomasa, metalne rude, nemetalni minerali i fosilni izvori. Najveća je kategorija nemetalni minerali čija uporaba u velikoj mjeri ovisi o građevinskoj industriji u EU.
Udio domaćih sirovina u materijalnom otisku je u 2024. godini iznosio 84 posto što je rast od tri postotna boda u odnosu na početak stoljeća.
Kada se pogledaju podaci za zemlje članice EU-a vidljivo je da je razlika dosta velika između država s najvećim i najnižim materijalnim otiskom, odnosno ona doseže i 29 tona po glavni stanovnika. Tako su Finska, Rumunjska i Luksemburg imali najveće količine i one su iznosile između 27 i 37 tona, a u Nizozemskoj je to bilo tek 8,3 tone.
Konkretno, u Finskoj je brojka 37 tona po stanovniku, a to je smanjenje sa 46 tona iz 2010. godine. U Rumunjskoj je to sada 31,6 tona, a u Luksemburgu 27,3 tone.
U Hrvatskoj je brojka 16,9 tona, dakle iznad europskog prosjeka, a valja napomenuti da je ona povećana s 13,4 tone koliko je bila 2010. godine. To je povećanje od 26,4 posto.
Slovenija ima nešto manju brojku od Hrvatske i iznosi 15,3 tone po stanovniku pri čemu je ona uspjela smanjiti materijalni otisak s 18,9 tona prije 14 godina.
Njemački materijalni otisak je 11,7 tona po stanovniku i tu je također došlo do smanjenja u istom razdoblju sa 14,8 tona. Uz Nizozemsku niska brojka je još u Belgiji, i to 8,5 tona. To su jedine dvije zemlje s jednoznamenkastom brojkom.
Uglavnom, u odnosu na 2010. 17 zemalja članica je uspjelo smanjiti svoj materijalni otisak, a njih šest je to uspjelo za više od četvrtine. Rumunjski je pak otisak više no udvostručen.
Većina mediteranskih zemalja je bitno smanjila materijalni otisak naspram 2010. godine, no Hrvatska, kako rekosmo, nije među njima. Španjolska je, primjerice, smanjila s 13,8 na 10,2 tone, a Italija sa 14,4 na 10,1 tona.
Viši materijalni otisak uglavnom je u korelaciji s povećanom štetom za okoliš, zagađivanjem, iscrpljivanjem resursa i uništavanjem staništa.
Usporedi li se EU s ostatkom svijeta, materijalni otisak Europe je iznosio 5,9 posto globalne količine koja je iznosila 104 milijarde tona. Od europskih 6,2 milijarde tona otiska količina od 5,2 milijarde tona otpada na eksploataciju resursa unutar EU-a. No, kako se robe i usluge uvoze i izvoze, europska komponenta u domaćoj potrošnji roba i usluga iznosila je četiri milijarde tona, a preostalih 1,2 milijarde tona je završilo u robama i uslugama konzumiranim izvan EU-a.
Europska komisija, inače, planira olabaviti zakone koji se tiču vodnih resursa i kemikalija kako bi potakla otvaranje novih rudnika i okončala ovisnost o Kini u ključnim sirovinama. Riječ je ponajprije o mineralima koji se koriste za tehnologije vezane za čistu energiju i obranu.
Europska povjerenica za okoliš Jessika Roswall je rekla da bi EU morao bolje iskorištavati svoje prirodne izvore, ali da su procedure i neizvjesnost oko dobivanja dozvola veliki zbog zakonodavstva o zaštiti okoliša.
Pročitajte još:
U prvoj polovici iduće godine Bruxelles kani objaviti nove smjernice oko zakona o iskorištavanju vodnih resursa. Također bi se trebale ubrzati procedure oko dobivanja dozvola u kontekstu zaštite okoliša te donijeti posebna pravila oko uporabe opasnih kemikalija tijekom rudarskih aktivnosti.
U nacrtu plana Europske komisije se ističe da će se sve to napraviti uz striktnu potporu najvišoj mogućoj razini zaštite radnika, zdravlja i okoliša.
