Hrvatski izvoz po Mediteranu: Francuzima čarape, Talijanima kukuruz, Slovencima aluminijske ploče

Kad se priča o gospodarstvima europskih zemalja na Mediteranu obično su u fokusu turizam i usporedbe konkurentnosti u tom sektoru među pojedinim zemljama, a rijetko se pažnja stavlja na njihovu međusobnu trgovinsku razmjenu.

Upravo se time pozabavila analiza Ekonomskog instituta Zagreb (EIZG) koju je izradio Goran Buturac, a tema je time zanimljivija jer je Mediteran dugo tijekom povijesti upravo bio stjecište trgovinskih aktivnosti koje su zapravo bile glavni pokretač razvoja.

Među gradovima koji su bili predvodnici trgovine bio je, uz Veneciju, Napulj ili Genovu, i naš Dubrovnik.

Pa, što je danas ostalo od trgovine među europskim mediteranskim zemljama, odnosno kako u tom krugu stoji Hrvatska?

Analiza je obuhvatila 10 zemalja. To su, osim Hrvatske, Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Francuska, Grčka, Italija, Malta, Slovenija i Španjolska. Vidljivo je da tri među njima nisu članice Europske unije.

“Trgovina zemalja europskog Mediterana u zadnjih je 20 godina usko korelirana s ukupnim kretanjima europske trgovine. Uz dugoročni trend rasta trgovine, oscilacije u trendovima zabilježene su za vrijeme globalne recesije iz 2008. godine, ishodište koje su bile SAD, koronakrize iz 2020. godine te rata u Ukrajini započetog početkom 2022. godine”, navodi Buturac.

Rast izvoza zemalja na sjeveru Mediterana blago zaostaje za europskim prosjekom od 3,9 posto godišnje. Naime, od 2005. do 2024. prosječna godišnja stopa je bila 3,7 posto.

Najbrži rast izvoza imala je Albanija, i to u prosjeku 10,2 posto godišnje. Nakon nje je Slovenija s brojkom od 8,5 posto. Najmanju stopu od 1,6 posto imala je Crna Gora.

Ono što se može istaknuti kao glavna obilježja trgovine zemalja europskog Mediterana je da je izražen trgovinski deficit, odnosno da je relativno slaba pokrivenost uvoza izvozom, te da je osjetan uvozni rast.

Stoga se vanjskotrgovinska bilanca s ostatkom svijeta pogoršava.

U prošloj godini kumulativni je trgovinski manjak 10 zemalja iznosio 158 milijardi eura.

Prema bazi podataka UN Comtrade, najveći je imala Francuska, i to 105,3 milijarde eura. Španjolska je imala deficit od 44 milijarde eura, a Grčka od 32,6 milijardi eura.

U ukupnoj brojci na četvrtom je mjestu Hrvatska čiji je deficit iznosio 18,4 milijarde eura.

Tek tri zemlje u tom mediteranskom krugu su imale trgovinski suficit. Italija je ostvarila višak od 54,8 milijardi eura, Slovenija od 3,8 milijardi eura te Crna Gora od 600 milijuna eura.

Najveći pak izvoznik po stanovniku je bila Slovenija s ostvarenih 34.483 eura izvoza. Druga je Italija s 10.572 eura, a treća Francuska s 8.762 eura po stanovniku.

Hrvatska je na šestom mjestu s brojkom od 6.257 eura izvoza po stanovniku. Od nas su u tome slabije Grčka, Bosna i Hercegovina, Albanija i Crna Gora.

Dakle, Slovenija je u prošloj godini imala 5,5 puta veći izvoz po stanovniku od Hrvatske.

Na zemlje europskog Mediterana otpada gotovo 40 posto hrvatske trgovine s ostatkom svijeta.

“Najnoviji trendovi u trgovini Hrvatske sa zemljama europskog Mediterana ukazuju na rast uvoza, usporavanje izvoza i pogoršavanje vanjskotrgovinske bilance. Dok je hrvatski izvoz kumulativno u mediteranske zemlje u razdoblju od 2022. do 2024. značajno usporen, uvoz iz tih zemalja je porastao za 8,2 posto. Istovremeno, negativni saldo vanjskotrgovinske bilance pogoršao se za dodatne 1,2 milijarde eura ili relativno za 32 posto”, navodi Buturac.

Hrvatska među mediteranskim zemljama najviše trguje s Italijom i Slovenijom. Ukupna je trgovinska razmjena s Italijom u 2024. bila 8,4 milijarde eura, a sa Slovenijom 7,6 milijardi eura.

Ulazak u EU Hrvatskoj je ipak otvorio vrata za poboljšanje izvozne bilance. Tako je prije pristupanja EU-u, od 2005. godine, hrvatski izvoz u Sloveniju godišnje u prosjeku rastao 6,4 posto, a nakon 2013. to se povećalo na 9,2 posto.

U slučaju Francuske rast je prije ulaska u EU bio 0,4 posto, a onda je godišnja prosječna stopa narasla na 11,9 posto. S Italijom se, štoviše, do 2013. godišnje stopa izvoza u prosjeku smanjivala za 0,8 posto da bi nakon toga došla na prosječan rast od 6,3 posto.

No, Hrvatska je istodobno s ulaskom u EU morala potpuno otvoriti svoje tržište što se osjetilo na rastu uvoza te negativnoj trgovinskoj bilanci. Najveći je deficit u 2024. ostvaren s Italijom od 2,9 milijardi eura, zatim sa Slovenijom od 2,3 milijarde eura te Francuskom od 1,1 milijardu eura. Sa Španjolskom je bio oko 600 milijuna eura.

Pozitivna je bilanca postignuta s Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom, Maltom i Albanijom.

Kad se podvuče crta manjak je oko 5,1 milijardu eura.

“Izvoz Hrvatske u mediteranske zemlje obilježen je dominacijom proizvoda relativno male dodane vrijednosti. Niskotehnološki proizvodi, prerađevine, primarni proizvodi i sirovine čine 75 posto hrvatskog izvoza u Italiju, 71 posto izvoza u Sloveniju, 79 posto izvoza u Bosnu i Hercegovinu i 82 posto izvoza u Maltu. U strukturi hrvatskog izvoza relativno najmanju zastupljenost imaju visokotehnološki proizvodi. Oni čine devet posto izvoza u Italiju, osam posto izvoza u Sloveniju, šest posto izvoza u Maltu i u Bosnu i Hercegovinu, 10 posto izvoza u Grčku i osam posto izvoza u Crnu Goru”, ističe se u analizi. 

Slovenija izvozi šest puta više visokotehnoloških proizvoda po stanovniku nego Hrvatska. 

Vodeći izvozni proizvodi Hrvatske na tržišta Bosne i Hercegovine, Grčke i Crne Gore su naftna ulja i ulja dobivena od bitumenskih minerala. U Italiju Hrvatska najviše izvozi kukuruz, u Francusku i Španjolsku čarape, a u Sloveniju ploče, limove i trake od aluminija.

Hrvatska najviše srednjetehnoloških i visokotehnoloških proizvoda uvozi iz Francuske. Njihova vrijednost u 2024. godini dosegnula je vrijednost od 2,2 milijarde eura. Pritom su najzastupljeniji proizvodi letjelice poput zrakoplova, osobni automobile te jahte i ostala plovila za razonodu ili sport.

Vodeći uvozni proizvodi iz Italije, Slovenije i Grčke su naftna ulja i ulja dobivena od bitumenskih minerala, osim sirovih. Istovremeno, Hrvatska iz Bosne i Hercegovine najviše uvozi električnu energiju, iz Španjolske osobne automobile i ostala motorna vozila za prijevoz osoba, a iz Crne Gore ploče iverice, ploče s usmjerenim vlaknima i slične ploče.

“Tehnološko zaostajanje za vodećim europskim zemljama stvara poteškoće Hrvatskoj u poboljšanju konkurentskih pozicija na mediteranskom tržištu. Uvažavajući svekoliku heterogenost tržišta europskog Mediterana i specifičnosti odnosa sa svakom od pojedinih zemalja, s procijenjenim kumulativnim bruto društvenim proizvodom od 7,2 bilijuna eura u 2024. godini i s ukupnom populacijom od gotovo 200 milijuna stanovnika, mediteransko tržište ima veliki potencijal za plasman hrvatskih proizvoda. Na Hrvatskoj je da odluči što će i koliko tim tržištima ponuditi, prije svega u vidu proizvedenih dobara po prihvatljivim cijenama i zadovoljavajuće kakvoće”, zaključuje Buturac.