Europska unija (EU), njezine zemlje članice i privatni sektor trebali bi uložiti do 2050. godine oko 70 milijardi eura godišnje za potrebe klimatske prilagodbe, odnosno smanjenje izloženosti rastućim klimatskim rizicima i povećanje otpornosti. Tako navodi studija koju je dala izraditi Europska komisija i čije brojke spadaju u gornji razred postojećih međunarodnih projekcija na tu temu poput, primjerice, one koju je izradila Svjetska banka.
Nekoliko je sektora na koje je potrebno usmjeriti sredstva, a najviše otpada na infrastrukturu gdje je procjena godišnje brojke 28,9 milijardi eura od ukupnih 68,8 milijardi.
Za ulaganja u očuvanje ekosistema trebala bi 21 milijarda eura godišnje, što odražava razinu potrebe za obnovom i upravljanjem zemljom, šumama i obalnim područjima.
Kod prehrambenog sektora procijenjeno potrebno godišnje ulaganje je 11,5 milijardi eura. Za zdravstveni sektor to je 6,8 milijardi eura, a za sektor gospodarstva i financija brojka je najmanja i iznosi 720 milijuna eura godišnje uz napomenu da su tu potrebe vjerojatno i veće jer je teško procijeniti izravno troškove financijskih i regulatornih mjera. Za multisektorske mjere predviđa se trošak od 300 milijuna eura godišnje.
Očekivano je da su ulagačke potrebe različite u pojedinim zemljama članicama, a većina se odnosi na velike zemlje kao što su Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska i Švedska.
Nije samo u pitanju veličina zemlje već i geografski položaj koji onda utječe na vrstu izazova u klimatskoj prilagodbi. Mediteranske zemlje imaju razmjerno veće potrebe za ulaganjima u zaštitu od požara i prilagodbu usjeva, obalne zemlje poput Nizozemske ili Italije trebaju veća izdvajanja za zaštitu obale, a zemlje središnje i istočne Europe imaju veće potrebe za ulaganjima u obnovu tla i poljoprivrednu otpornost.
Same nominalne brojke možda i nisu najbolji pokazatelj ako se pritom one ne stave u kontekst kao udio u bruto društvenom proizvodu (BDP). Tako je za čitavu EU prosječna godišnja potreba ulaganja 0,46 posto BDP-a. Najveći teret bi u tom smislu razmjerno imale Estonija i Latvija. Za Latviju je brojka 1,39 posto BDP-a, a za Estoniju 1,3 posto.
Udjeli u BDP-u iznad prosjeka EU-a procijenjeni su u 10 zemalja, a među njima je i Hrvatska. Za Hrvatsku se predviđa da će godišnje morati ulagati za klimatsku prilagodbu 0,84 posto BDP-a. To je zapravo treći najveći postotak u EU.
Iako su nominalno potrebe velikih zemalja najveće, ako se pogleda udio u BDP-u on je u njima manji od europskog prosjeka. Njemačka treba izdvajati 0,19 posto BDP-a, Francuska 0,32 posto, Italija 0,4 posto te Španjolska 0,36 posto. Za Sloveniju se navodi potrebno ulaganje od 0,35 posto, dakle dosta manje no što je slučaj s Hrvatskom.
Općenito u EU najmanje treba ulagati Luksemburg, tek 0,12 posto BDP-a.
Može se zaključiti da, premda su nominalni iznosi bitno manji, razmjerno je financijski teret dosta veći u znatnom broju manjih članica EU-a.
Ako se pogleda sektorski, Hrvatska bi za jačanje infrastrukture potrebne za klimatsku prilagodbu trebala izdvajati 0,48 posto BDP-a godišnje, a za očuvanje ekosustava 0,2 posto.
Ukupna godišnja brojka koju bi trebala izdvajati Hrvatska je 880 milijuna eura. Za Sloveniju je procjena 300 milijuna eura.
Pročitajte još:
Kako je već rečeno, najveće zemlje imaju nominalno najveće godišnje brojke ukupnih ulaganja. Tako je za Francusku ona 10,63 milijardi eura, za Njemačku 9,59 milijardi, za Italiju 10,07 milijardi te za Španjolsku 6,97 milijardi eura.
Estonija i Latvija, koje imaju razmjerno najveći teret ulaganja u smislu udjela u BDP-u, trebale bi izdvajati 650 milijuna, odnosno 660 milijuna eura.
