Udio radnika koji zarađuju minimalne plaće različit je u zemljama članicama Europske unije (EU), a Europska komisija u tom kontekstu poziva na poštenu i adekvatnu plaću kako bi se jamčio pristojan životni standard.
Prema podacima Eurostata, u 21 članici EU-a za koje su obrađeni podaci oko 13 milijuna zaposlenika zarađuje minimalnu plaću ili čak i manje. U pet zemalja ne postoji institut minimalne plaće, a to su Danska, Švedska, Finska, Italija i Austrija.
Eurostat je kao referentnu postavio brojku od 105 posto minimalne plaće budući da sam koncept njezine definicije nije svugdje potpuno jednak. Time se dobiva približnija brojka udjela osoba koje zarađuju minimalnu plaću. U 2022. godini udio takvih zaposlenika je varirao od 2,6 posto u Češkoj do 13 posto u Bugarskoj.
Iako se podaci odnose na 2022. Eurostat ih je objavio tek krajem ove godine budući da prati dugoročne trendove i daje podatke u razmacima od četiri godine.
Udio radnika s minimalnim plaćama od 10 ili više posto, osim Bugarske, imale su još Francuska s 12,7 posto, Slovenija s 12,6 posto, Rumunjska s 10,5 posto, Grčka s 10,2 posto, Poljska s 10,1 posto te Mađarska od 10 posto. Na drugom kraju te ljestvice, osim Češke, bio je Portugal s 3,1 posto, Estonija s 3,3 posto, Nizozemska i Malta s po 3,5 posto te Španjolska sa 3,6 posto.
U Hrvatskoj je udio onih koji zarađuju oko minimalne plaće bio dosta značajan iznosivši 9,7 posto.
Među velikim europskim gospodarstvima Francuska se u tome najviše ističe, a vidjeli smo da je Španjolska najbolja. U Njemačkoj je oko minimalca zarađivalo osam posto zaposlenika, a u Ujedinjenom Kraljevstvu 6,5 posto.

Prema Organizaciji za europsku suradnju i razvoj (OECD), kolektivno pregovaranje igra važnu ulogu u oblikovanju tih stopa.
“Zemlje sa snažnijim institucijama koje se bave područjem rada i kolektivnim ugovorima obično imaju manji broj ljudi na plaćama koje su i ispod minimalne”, ustvrdio je za Euronews Stefano Filauro, stručnjak sa sveučilišta Sapienza u Rimu.
Po njegovim riječima, napredne ekonomije s više sektora koji traže visokokvalificiranu i visokoplaćenu radnu snagu imaju manje radnika s niskim plaćama, dok je tamo gdje su slabe inspekcije rada ili ograničene kazne za nepridržavanje pravila potplaćenost ustrajna.
Turska je zemlja gdje je čak 37,5 posto radnika u 2022. zarađivalo minimalnu plaću ili čak manje.
“U Turskoj je minimalna plaća već dugo vremena prestala biti dno i pretvorila se u prosječnu plaću. Sa sindikatima pod stalnim pritiscima milijuni ljudi su prisiljeni preživljavati na prihodima oko minimalne plaće”, objavila je protekloga mjeseca Konfederacije progresivnih sindikata Turske.
Eurostat ima procjene za prošlu godinu o tome koliko konkretno ljudi zarađuje oko minimalne plaće u zemljama članicama, no vjerojatno je broj i nešto veći jer su često male tvrtke isključene iz procjene. U Francuskoj je takvih osoba bilo 3,5 milijuna, a u Njemačkoj 3,2 milijuna.
Ujedinjeno Kraljevsto ima brojku od oko 1,9 milijuna, a Turska rekordnih 11,2 milijuna. Za Španjolsku je procjena 760 tisuća. Za Hrvatsku je ta brojka 159 tisuća, a za Sloveniju 122 tisuće.
Naravno, kupovna moć minimalne plaće također varira u različitim zemljama EU-a. Najviša je u Luksemburgu i iznosi 2.035 PPS-a ili umjetne novčane jedinice koja označava standard kupovne moći. Iza toga slijede Njemačka s brojkom od 1.989 PPS-a te Nizozemska s 1.937 PPS-a.
Pročitajte još:
Slovenija je na razini 1.417 PPS-a, a Hrvatska na 1.272 PPS-a. U tome je Hrvatska bolja od 10 članica EU-a koje su bile dio analize, a slabija od 11 njih.
Najgore stoji Estonija s 886 PPS-a.
Podsjetimo, minimalna bruto plaća u Hrvatskoj u 2026. iznosit će 1.050 eura, što je 80 eura više no u ovoj godini. Neto iznos za ovu godinu je, dakle, oko 750 eura, ovisno o odbicima.










Jedan odgovor
Hrvatska se nalazi u sredini ljestvice EU-a po kupovnoj moći minimalne plaće, što ukazuje na stabilnu, ali i dalje izazovnu ekonomsku situaciju.