U prošloj godini 25,2 posto bruto konačne potrošnje energije u Europskoj uniji (EU) došlo je iz obnovljivih izvora, a to je 17,3 postotnih bodova manje od željenoga cilja za 2030. godinu koji je postavljen na 42,5 posto. To znači da bi EU svake godine od 2025. morao povećavati udio obnovljivih izvora za 2,9 postotnih bodova kako bi ostvario cilj.
Zna li se da je u 2024. godišnji rast bio 0,7 postotnih bodova jasno je da je vrlo upitno hoće li se ciljana brojka u preostalih pet do šest godina dosegnuti.
Švedska je u EU imala najveći udio obnovljivih izvora u bruto konačnoj energetskoj potrošnji brojkom od 62,8 posto. Ta se zemlja ponajviše oslanja na krutu biomasu, hidroenergiju i vjetar. Finska je na drugom mjestu s brojkom od 52,1 posto temeljenom pretežito na istim energetskim resursima, a treća Danska ima udio od 46,8 posto, pri čemu je uz krutu biomasu i vjetar značajnu ulogu imao i bioplin.
Najniži su udjeli zabilježeni u Belgiji gdje je brojka tek 14,3 posto, zatim u Luksemburgu od 14,7 posto te Irskoj od 16,1 posto. U Hrvatskoj je udio bio 26,7 posto, što je blago više od slovenskih 24,6 posto.
Rast proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora u zadnjih desetak godina u EU pokazuje snažno širenje doprinosa vjetra i sunca. Kad je riječ o bruto potrošnji električne energije, 47,5 posto je u 2024. godini došlo iz obnovljivih izvora što je 2,1 postotna boda više no u prethodnoj godini.
Na vjetar i hidroenergiju otpada gotovo dvije trećine ukupne električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora. Udio vjetra je 38 posto, a hidroenergije 26,4 posto. Preostala trećina proizvedena je uglavnom iz sunca s udjelom od 23,4 posto. Sunčeva energije je najbrže rastući obnovljivi izvor za proizvodnju električne energije u EU. Naime, u 2008. godini njezin udio je bio tek jedan posto.
Drugim riječima, u 2008. iz sunca je proizvedeno 7,4 teravat-sati (TWh), a u prošloj godini brojka je došla na 304 TWh.
U nekolicini zemalja EU-a više od 75 posto potrošene struje proizvedeno je iz obnovljivih izvora. Među njima su Austrija s 90,1 posto, Švedska s 88,1 posto i Danska sa 79,7 posto.
Dosta visokim stopama još se mogu pohvaliti Portugal sa 65,8 posto, Španjolska s 59,7 posto, Hrvatska s 58 posto i Latvija s 55,5 posto. Iznad 50 posto udjela još imaju Finska, Njemačka, Grčka i Nizozemska.
U šest zemalja članica udio je manji od 25 posto. To su Malta, Češka, Luksemburg, Mađarska, Cipar i Slovačka. Raspon je od 10,7 posto na Malti do 24,9 posto u Slovačkoj.
Zanimljivo je da su dvije članice Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) – Norveška i Island, te zemlja kandidat za članstvo u EU Albanija, iz obnovljivih izvora proizvele više struje no što im je bila godišnja potrošnja.
Dok Hrvatska, ukupno uzevši, stoji solidno kad je riječ o udjelu obnovljivih izvora u proizvodnji struje, to nikako nije slučaj u sektoru transporta. EU želi do kraja 2030. ostvariti udio obnovljive energije u transportu od 29 posto. Alternativa prepuštana odabiru pojedinih zemalja je smanjiti intenzitet stakleničkih plinova u prometu za barem 14,5 posto.
U prošloj godini EU je došla na 11,2 posto udjela energije iz obnovljivih izvora u transportu. Dvadeset godina ranije stopa je bila 1,4 posto. Dakle, stvari se poboljšavaju dosta usporenim ritmom, što i u ovom slučaju čini ostvarenje cilja za pet do šest godina upitnim.
Pročitajte još:
Hrvatska je najgora u EU u tom segmentu s tek 0,9 posto udjela obnovljive energije u prometu. Najbolja je Švedska s 26,4 posto nakon čega dolazi Finska s 20,2 posto. Iznad Hrvatske je Grčka s 3,9 posto.
Norveška, primjerice, ima brojku od čak 33,6 posto, a zemlje kandidati na jugoistoku Europe se ističu iznimno niskim brojkama između nula i jedan posto, kao što je slučaj u Hrvatskoj.
