Hrvatska obećava kao tržište za spajanja i akvizicije u nadolazećim godinama

Tržište spajanja i preuzimanja (M&A) na području srednje i istočne Europe (CEE) prošle je godine zabilježilo investicije vrijedne 42,5 milijardi eura, a među najatraktivnijim zemljama za strani kapital bile su Poljska, Austrija, Rumunjska i Litva, pokazalo je izvješće konzultantske tvrtke Forvis Mazars.

U Hrvatskoj je u 2025. ukupno bilo 47 transakcija vrijednih 196 milijuna eura. U 2024. ih je bilo 38, a imale su vrijednost od 502 milijuna eura.

Koliko je to dovoljno i očekivano te kakve su perspektive u tom segmentu za hrvatsko tržište doznali smo u razgovoru s Andrijom Garofulićem koji je partner odjela Financijskog savjetovanja Forvis Mazarsa u Hrvatskoj.

On zadnjih godina vodi i povezuje odjel Financijskog savjetovanja u Forvis Mazars Adria regiji koju čine Hrvatska, Slovenija, Srbija, Bosna i Hercegovina te Crna Gora.

Očito je da Hrvatska i njezino gospodarstvo ne mogu težiti brojkama kakve postoje na puno većim tržištima, uključivo regiju srednje i istočne Europe, a to se onda logično odnosi na ulaganja u spajanja i akvizicije. No, je li 47 transakcija vrijednih 196 milijuna eura, koliko je zabilježeno u 2025. godini, ipak premalo?

Svaka godina u M&A svijetu nosi svoje geopolitičke i ekonomske specifičnosti, pa brojke iz samo jednog razdoblja često ne daju potpunu sliku stvarne dinamike tržišta.

Činjenica je da je, po broju transakcija, nakon rekordne 2021 došlo do malog smanjenja ukupnog broja što je logično s obzirom na rat u Ukrajini, energetske šokove koji su uslijedili, ali i općenito nestabilnu geopolitičku situaciju.

Hrvatska, kao manje gospodarstvo, po prirodi ima ograničen investicijski kapacitet u usporedbi s većim CEE zemljama zbog čega godišnji volumeni mogu značajnije oscilirati. Ipak, bitno je za napomenuti da Mergermarket kao baza isključivo prati transakcije iznad pet milijuna dolara vrijednosti tako da je stvarni broj transakcija puno veći.

Ono što vidimo kao trend je da Hrvatska postaje sve atraktivnija za ulaganje, ‘private equity’ fondovi povećavaju svoju aktivnost te je tržište općenito sve dinamičnije. Uz političku i ekonomsku stabilnost koja traje već neko vrijeme to je dobar recept koji bi trebao omogućiti nastavak pozitivnih trendova.

S kojim tržištima u smislu atraktivnosti i mogućnosti za spajanja i preuzimanja bi se Hrvatska mogla usporediti? Zašto baltičke zemlje, unatoč tome što su slično mala tržišta, imaju više uspjeha u privlačenju ulaganja?

Hrvatska se po atraktivnosti za spajanja i preuzimanja najčešće uspoređuje s manjim tržištima srednje i jugoistočne Europe poput Slovenije, Slovačke ili Češke koja investitori često promatraju kao dio jedinstvene regionalne investicijske cjeline. Slovenija je svakako dobra usporednica jer, iako brojem stanovnika manja, također predstavlja razvijenu ekonomiju s dobrim eko-sistemom, političkom stabilnosti i jasnom europskom odrednicom.

Hrvatska je u određenoj mjeri usporediva i sa baltičkim državama Estonijom, Latvijom i Litvom, ali one su ranije razvile snažan startup i tehnološki ekosustav što je privuklo znatno više ulaganja rizičnog kapitala (VC) i posljedično generiralo veći broj M&A transakcija. Uz to, njihova su gospodarstva manje oslonjena na turizam, a više na tehnologiju i digitalne usluge.

Kako biste usporedili privlačnost hrvatskog i slovenskog tržišta u ovom kontekstu?

Slovenija je dugo imala prepoznatljivu prednost u M&A atraktivnosti, prvenstveno zbog ranijeg ulaska u EU i brže integracije u zajedničko tržište, što je potaknulo interes međunarodnih strateških kupaca.

Ta se razlika posljednjih godina znatno smanjuje jer Hrvatska ubrzano povećava transakcijsku aktivnost i privlačnost u sektorima poput turizma, usluga i zdravstva. Zbog veće kritične mase, ali i bolje aktivnosti mirovinskih fondova, lokalni investitori u Hrvatskoj, uključujući private equity fondove, postaju sve aktivniji pa je samim time i apsolutna M&A aktivnost u Hrvatskoj u zadnje vrijeme viša.

Koji bi sektori bili ili jesu potencijalno zanimljivi za ulaganja u akvizicije u Hrvatskoj i šire na području Adria regije?

Kad govorimo o Adria regiji uobičajeno obuhvaćamo Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru, Albaniju, Kosovo i Sjevernu Makedoniju. U tom kontekstu najatraktivnijima se pokazuju sektori prehrambene industrije, turizma i zdravstvenih usluga iako je ovdje teško generalizirati jer različiti tipovi investitora imaju različite preferencije i očekivanja od ulaganja.

Prehrambeni sektor se općenito smatra perjanicom proizvodnog dijela ekonomije Adria regije zbog povijesnog nasljeđa, jakih i kvalitetnih brendova, ali i navika potrošača. Upravo u navedenom sektoru u zadnje vrijeme vidimo značajnu konsolidaciju od strane, primjerice, Podravke i Žito Grupe što je samo pokazatelj da postoje kvalitetne mete i potencijal za rast.

Zdravstveni sektor je isto od posebnog interesa jer, s rastom dohodaka i starenjem stanovništva, sve je veća potražnja za privatnim zdravstvenim uslugama što generira rast, a samim time i interes investitora.

Kako vidite perspektivu u ovoj godini za inozemna ulaganja u akvizicije u Hrvatskoj, odnosno općenito u doglednom razdoblju? Može li se što prognozirati?

S obzirom na trenutačnu geopolitičku i makroekonomsku neizvjesnost davanje preciznih prognoza ostaje izazovno i zahtijeva određeni oprez. Ipak, očekujem da će se dugoročni trend rasta inozemnih ulaganja u Hrvatskoj nastaviti dok će u kratkom roku ključnu ulogu imati agilnost investitora i njihova sposobnost brzog prilagođavanja promjenama na tržištu.

Tom pozitivnom trendu svakako treba pridonijeti nastavak ekonomskih i pravosudnih reformi, pristup Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) te poboljšanje kreditnog rejtinga. Investitori vole sigurnost i stabilnost.

Kako vidite perspektivu šire na prostoru srednje i istočne Europe, odnosno koje zemlje bi mogle ostati najzanimljivije i zbog čega?

Slovenija i Hrvatska postaju sve privlačnije destinacije za investitore jer se po ključnim ekonomskim pokazateljima postupno približavaju standardima srednje Europe, a istovremeno i dalje nude premiju rasta karakterističnu za tržišta u razvoju. Ne treba zanemariti ni ostatak Adria regije koja u dugom roku ima značajan potencijal snažnog gospodarskog rasta, ponajprije zbog niže zasićenosti tržišta i strukturnog prostora za modernizaciju.

U širem CEE kontekstu, Poljska ostaje najistaknutije tržište zbog svoje veličine, dubine kapitala i kontinuiranog priljeva greenfield i M&A investicija. Češka je, pak, posebno zanimljiva jer djeluje kao most između zapadnoeuropskih i istočnoeuropskih poslovnih praksi, uz stabilan regulatorni okvir i snažnu industrijsku bazu.

Što bi se u Hrvatskoj moglo ili trebalo učiniti za povećanje inozemnih ulaganja u akvizicije?

Generalno, sve mjere koje smanjuju transakcijski rizik i operativne troškove ulaska na tržište djeluju pozitivno na odluke inozemnih investitora. Ključnu ulogu pritom imaju regulatorna predvidljivost, porezna stabilnost i konkurentnost te kontinuirana infrastrukturna ulaganja jer upravo ti elementi određuju koliko je tržište jednostavno, sigurno i isplativo za kapital koji dolazi izvana. Kako se ovi čimbenici unapređuju, raste i percepcija Hrvatske kao pouzdane i atraktivne investicijske destinacije što se zatim reflektira kroz veći interes strateških i financijskih kupaca.

S druge strane, geopolitička previranja kojima smo svjedoci često dovode do opreza investitora pa je teško biti pametan. Takva previranja mogu biti i prilika jer premještanje dobavnih lanaca u stabilnija područja predstavlja priliku i za Hrvatsku.

Koliki je uopće hrvatski unutarnji potencijal za akvizicije, kako na domaćem planu tako i izvan granica Hrvatske? Postoje li uopće dovoljno jaki gospodarski igrači za takve poteze i, ako da, u kojim sektorima?

Hrvatski potencijal po tom pitanju je dosta velik, odnosno sve veći i rekao bih da na tom planu postajemo sve konkurentniji iz godine u godinu, što brojke i pokazuju.

Trenutno postoji nekoliko velikih gospodarskih igrača koji kapacitetno sigurno mogu realizirati značajne akvizicije, kako u Hrvatskoj tako i u ostatku Adria regije. Neki dobri primjeri bili bi Končar, Atlantic te kompanije koje su u protekle dvije godine prošle kroz proces prikupljanja kapitala putem IPO‑a, ali i druge vodeće tvrtke sklone akvizicijskom rastu u državi.

Također, već neko vrijeme postoji kritična razina kapitala na tržištu, ali ista nije bila dobro strukturirana, odnosno ostajala je u rukama pojedinaca. Kroz sve više lokalnih ‘private equity’ fondova, ali i neformalna ili formalna udruženja više poduzetnika u investicijske grupe, investicijski potencijal lokalne ekonomije postaje sve jači.

Ne trebamo zaboraviti i na dostupnost duga, odnosno bankovnog financiranja koje je kvalitetno i s razumnim kamatnim stopama. 

Sve to vodi do toga da lokalni investitori imaju sve više mogućnosti za akvizicije.