Obnovljivi izvori do 2030. mogu donijeti osjetno smanjenje cijene električne energije, a baterijski sustavi za pohranu energije stabilizirati elektroenergetsku mrežu i tržište, ističe udruženje Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) temeljem prve nacionalne studije o baterijama koja je sredinom ožujka predstavljena javnosti.
Ono što je u tom kontekstu bitno istaknuti je da potreba za energijom raste brže nego domaća proizvodnja, dok istodobno Hrvatska energiju Sunca i vjetra ne uspijeva dovoljno iskoristiti jer je ne pohranjuje kad je ima najviše. Štoviše, tijekom ljetnih mjeseci uvozi više od 30 posto električne energije.
“Iako Hrvatska ima gotovo 1400 megavata (MW) solarnih elektrana, po instaliranoj snazi po stanovniku i dalje je pri dnu među državama članicama Europske unije unatoč prirodnim uvjetima koji se mogu usporediti s najsunčanijim dijelovima Europe. Prema scenariju razvoja energetike iz Nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NECP), do 2030. godine očekuje se najmanje 1000 MW novih solarnih elektrana i jednako toliko vjetroelektrana, a država je izdala energetskih odobrenja za oko 3500 MW projekata, uključujući i baterijske spremnike. U takvim okolnostima ključno pitanje više nije koliko možemo proizvesti, nego može li sustav tu energiju prihvatiti, prenijeti i iskoristiti”, navode iz OIEH.
Kako ističu, jedan od glavnih ograničenja nalazi se u samoj infrastrukturi je jer čak 59 posto prijenosne mreže starije od 40 godina, a projektirana je za energetski model upravljanja koji se oslanjao na nekoliko velikih i stabilnih izvora proizvodnje.
Studija je pokazala da je za stabilizaciju sustava, nakon realizacije projekata s energetskim odobrenjima, potrebno postaviti baterijske spremnike na 17 lokacija ukupne snage oko 1620 MW. Međutim, kako većina novih projekata planira baterije graditi uz same elektrane, dodatna analiza promatra upravo te lokacije. U tom realističnijem scenariju potreba raste na 26 baterijskih sustava ukupne snage oko 1980 MW.
“Analiza je pokazala i prostornu raspodjelu baterijskih potreba. Najveći dio koncentriran je u Dalmaciji, osobito na području Splita koji nosi oko 66 posto lokacija i čak 75 posto ukupne snage baterijskih spremnika. Pri tome se ne misli na same gradove već na operativna područja prijenosnog sustava koja pokrivaju te regije Hrvatske. Zagreb i Rijeka imaju znatno manji udio, dok Osijek u ovom scenariju gotovo i nema potrebu za baterijama. Kao jedno od najizraženijih uskih grla ističe se pravac Zadar–Bilice gdje dolazi do zasićenja 110-kilovoltne mreže zbog velikih tokova energije, a kao rješenje se spominje i razvoj nove jake točke u mreži na području Kule u zadarskom zaleđu”, napominje OIEH.
Foto: OIEH/Press
Studija pokazuje i da postoji problem nedovoljnog planiranja proizvodnje i potrošnje.
“Cilj svakog sustava trebao bi biti poticanje proizvodnje bliže mjestu potrošnje, lokalno i regionalno na razini prijenosnog sustava, jer bi se na taj način smanjila potreba ulaganja u mrežu. Da takvo planiranje danas nedostaje pokazuje i primjer osječkog operativnog područja gdje je izdano višestruko više energetskih odobrenja za baterije nego u splitskom iako su potrebe sustava ondje znatno manje”, upozorava OIEH.
Ono što treba svakako imati na umu je da baterije nisu same po sebi dovoljne bez modernizacije mreže. To su dvije strane istog procesa.
Studija upućuje i da veća integracija obnovljivih izvora energije ima izravan učinak na smanjenje cijena električne energije, a to zorno potvrđuje i primjer Španjolske koja je zadnjih godina bitno povećala broj pogona na Sunce i vjetar.
Kada bi se instalirali svi kapaciteti za koje su izdana energetska odobrenja prosječna cijena električne energije pala bi za gotovo 30 eura po megavat-satu (MWh), poručuje OIEH.
Baterijski sustavi u ovom slučaju nemaju primarni učinak na smanjenje prosječne godišnje cijene već na stabilizaciju tržišta. Njihova uloga je ublažavanje dnevnih oscilacija jer smanjuju izrazite padove cijena tijekom dana, ali i vršne cijene u večernjim satima, čime doprinose stabilnijem tržištu.
Pročitajte još:
Uz to, studija pokazuje da baterije smanjuju ukupne troškove elektroenergetskog sustava i do 15 posto, prvenstveno kroz smanjenje zagušenja i bolje iskorištenje proizvodnje iz obnovljivih izvora.
OIEH napominje da je sljedeći korak regulatorna provedba.
“Ako Hrvatska želi da obnovljivi izvori doista postanu temelj sigurnije, otpornije i konkurentnije energetike, ova studija ne smije ostati samo stručni dokument. Ona mora postati podloga za odluke”, poručuju i dodaju da će se o toj temi razgovarati na Danima OIE 2026. u svibnju u Opatiji.
