Početkom ove godine, pokazuju podaci Europske središnje banke (ESB), pet posto najbogatijih u eurozoni držalo je 45 posto neto bogatstva kućanstava.
Raspodjela bogatstva je jedan od ključnih pokazatelja jednakosti u društvu i ona je neravnomjerna praktično u svim zemljama, no ono što je važno je razina neravnomjernosti.
U prvom tromjesečju ove godine najbogatijih 10 posto kućanstava u eurozoni raspolagalo je s 57,4 posto ukupnog neto bogatstva. Kao kontrast, donjih 50 posto kućanstava na ljestvici držalo je tek oko pet posto ukupnog bogatstva.
Često se govori o velikoj materijalnoj nejednakosti u, primjerice, Sjedinjenim Državama, no očito je da niti u Europi, odnosno eurozoni, stvari ne stoje baš u korist ravnomjerne raspodjele bogatstva.
Znatiželja odmah navodi na pitanje koje su zemlje u tom elementu bolje, odnosno gdje je bogatstvo ravnomjernije raspoređeno.
Izvješće o svjetskom bogatstvu švicarske banke UBS otkriva, koristeći takozvani Gini indeks, kako stvari stoje u pojedinim europskim zemljama.
Indeks brojkama između vrijednosti 0 i 1 ukazuje da one kod kojih je nominalna vrijednost veća imaju veću društvenu nejednakost u raspodjeli bogatstva. Teoretski, dakle, brojka 0 pokazuje potpunu jednakost.
Izvješće pokazuje da je Švedska zemlja koja ima najveću razinu indeksa od 0,75, a Slovačka najmanju od 0,38.
Uz Švedsku visoko su na potpisu nejednakosti u Europi Turska (indeks 0,73), a zatim Cipar i Češka (po 0,72) i Latvija (0,7).
Osim Slovačke pri dnu su još Belgija (0,47) i Malta (0,48).
Hrvatski Gini indeks je 0,61. U Sloveniji je 0,56, dakle u toj je zemlji distribucija bogatstva ravnomjernija.
Od Hrvatske su u tom smislu u eurozoni još bolje Grčka, Danska, Rumunjska, Francuska, Italija, Poljska, Španjolska, Mađarska, Luksemburg te spomenute Malta, Belgija i Slovačka.
Među najvećim gospodarstvima eurozone najbolja je Španjolska s indeksom 0,56, a najslabija je Njemačka kod koje je brojka 0,68.
Logično se nameće pitanje zašto Švedska kotira najslabije, tim više jer se ta zemlja ističe kao uzor društvene ravnopravnosti u mnogim područjima.
Čelnica think-tanka Arena Ide iz Stockholma Lisa Pelling ponudila je nekoliko razloga kao objašnjenje.
Jedno je dokidanje nekolicine vrsta oporezivanja bogatstva u proteklim desetljećima. Švedska nema porez na naslijeđe, darivanje ili imovinu.
Pelling dodaje, kako prenosi Euronews, da niski porezi na tvrtke također otvaraju puno mogućnosti da bogati ljudi postanu još bogatiji.
Kako rekosmo uvodno, količina bogatstva u posjedu najbogatijih pet ili deset posto u populaciji je još jedan dobar pokazatelj raspodjele bogatstva.
Dakle, kad je riječ o udjelu u posjedovanju neto bogatstva kućanstava za pet posto najbogatijih raspon je od 30,8 posto na Malti do 54 posto u Latviji.
Osim Malte u zemlje koje imaju nižu razinu nejednakosti u toj kategoriji spadaju Cipar, Nizozemska, Grčka i Slovačka.
Na vrhu nakon Latvije dolazi Hrvatska s 53,5 posto, pa Austrija s 53,1 posto te Litva s 51,7 posto. Hrvatska, dakle, spada među zemlje gdje pet posto najbogatijih drži više od 50 posto ukupnog neto bogatstva kućanstava. Drugim riječima, hrvatsko društvo odlikuje poprilična nejednakost u raspodjeli bogatstva.
Ako se pogleda brojka za 10 posto najbogatijih, raspon ide od 42,7 posto na Malti do 64 posto u Latviji i Austriji.
Društveno gledano bolja raspodjela bogatstva, gdje 10 posto najbogatijih raspolaže s manje od 50 posto neto bogatstva kućanstava, postoji u Slovačkoj (44,1 posto), na Cipru (44,8 posto), u Grčkoj (45,4 posto), Nizozemskoj (46,2 posto) te Irskoj (48,6 posto).
Na drugom kraju ljestvice iza Latvije i Austrije nalazi se Hrvatska sa 62,8 posto, a od velikih gospodarstava Njemačka sa 60,5 posto i Italija sa 60,3 posto.
U Sloveniji je 50,2 posto.
Prema podacima koje je objavila Hrvatska narodna banka, pozivajući se na podatke ESB-a, u trećem tromjesečju prošle godine neto bogatstvo kućanstava u Hrvatskoj iznosilo je 154,6 milijardi eura, a gornjih 10 posto raspolagalo je s 97 milijardi eura. Donjih 50 posto u toj raspodjeli posjedovalo je tek 9,9 milijardi eura.
Može se dodati i da je u odnosu na 2017. godinu neto bogatstvo hrvatskih kućanstava poraslo za 55,6 milijardi eura.
Istraživači europske zaklade za poboljšanje radnih i životnih uvjeta Carlos Vacas-Soriano i Eszter Sandor navode da stopa vlasništva nad stambenim prostorom ima važnu ulogu u razlikama kod društvene distribucije bogatstva. Naime, zemlje gdje je veći broj građana koji posjeduju prostor u kojemu žive imaju tendenciju ka manjoj razini nejednakosti, a tamo gdje je rašireniji i raznovrsniji pristup financijskoj imovini pokazuje se veća razina nejednakosti.
Može se uočiti da je Hrvatska ipak primjer koji odstupa od toga zaključka s obzirom na visoki postotak ljudi koji posjeduju prostor u kojemu žive.
U Hrvatskoj je to 91,1 posto i veću brojku u EU imaju samo Slovačka s 93 posto i Rumunjska s 94,8 posto.
Pročitajte još:
U Sloveniji je 75,4 posto, a u Njemačkoj 46,5 posto.
Naravno da su u zemljama s visokom stopom kućanstva brojnija jer znatan dio ljudi teško krči put ka financijskom osamostaljenju.
