Premda u ovome trenutku još nema izravne najave uporabe najjačeg trgovinskog oružja Bruxellesa u sukobu sa SAD-om, nikako se ne može isključiti njegova primjena ako američki predsjednik Donald Trump nastavi inzistirati na trgovinskom kažnjavanju pojedinih članica Europske unije (EU) zbog potpore Danskoj oko pitanja suvereniteta nad Grenlandom. Pa o kakvom se trgovinskom alatu zapravo radi?
Treba odmah napomenuti da taj alat, koji se službeno naziva instrument protiv trgovinske prisile, dosad još nije oproban u stvarnom životu.
Kao mogućnost osmišljen je i usvojen 2023. godine u slučaju da SAD ili Kina, kao dvije najveće svjetske ekonomije, postanu pretjerano agresivne u nametanju vlastitih nacionalnih interesa putem carina ili korištenjem prirodnih resursa kao trgovinskog oružja.
Prema sadašnjem zakonodavnom okviru, ekonomska prisila postoji ako treća zemlja primijeni ili prijeti primjenom mjera koje utječu na trgovinu i investicije kako bi spriječila provedbu ili ishodila promjene određenih pravila EU-a ili zemlje članice.
Trump prijeti dodatnim carinama za šest zemalja EU-a od 1. veljače ako Danska ne pristane prodati Grenland do lipnja. Na papiru to jasno izgleda kao prijetnja prisilom.
Prošle godine EU je razmatrao više opcija moguće odmazde prema SAD-u zbog uvođenja carina. Pritom je sastavljen popis američke robe koja bi bila pogođena, a vrijednost tog carinskog paketa došao je na 93 milijarde eura uključujući, uz ostalo, burbon, dijelove za zrakoplove ili meso peradi. U konačnici EU nije primijenio tu mjeru već je prihvaćen dogovor o povećanju carina na europske proizvode na 15 posto i ukidanju carina na američke industrijske proizvode. Premda je dogovor neuravnotežen na štetu EU-a Bruxelles je isticao da donosi jasnoću i predvidivost tvrtkama u složenom geopolitičkom okružju.
U tom trenutku ideja o primjeni najtežeg EU oružja, takozvane trgovinske bazuke, samo je naznačena, no nije ozbiljno razmatrana.
Taj instrument protiv trgovinske prisile dopušta EU-u da zatvori pristup europskom jedinstvenom tržištu s oko 500 milijuna potrošača, ograniči trgovinske dozvole te pristup natječajima za javnu nabavu. To bi značilo da se zatvara europsko tržište za američke pružatelje usluga. Za primjenu takvog alata treba vrijeme, a po ocjenama mnogih glavna mu je značajka snaga odvraćanja. Jednom kada i ako se primijeni to bi značilo da je EU spreman ući u sukob koristeći kao polugu svoje jedinstveno tržište.
U trenutku kada se potegne korištenje tog instrumenta Europska komisija bi imala četiri mjeseca za procjenu slučaja i ponašanja treće zemlje na koju bi se instrument odnosio. Nakon toga zemlje članice moraju odlučiti kvalificiranom većinom je li tu mjeru primijeniti ili ne. Ako je odluka potvrdna počinje razdoblje pregovora te ako oni propadnu EU ima paletu protumjera izvan samih carina.
Mogu biti zahvaćene usluge, investicije i pristup javnoj nabavi putem koraka kao što je isključivanje tvrtki iz u ovom slučaju SAD-a iz europskih natječaja ili djelomična suspenzija zaštite intelektualnih vlasničkih prava.
Implikacije tako teških poteza su takve da svaki odgovor u konktekstu instrumenta protiv trgovinske prisile mora biti razmjeran, odnosno ne smije prijeći stupanj štete nanesene EU-u.
Ono što je dodatan teret je da korištenje tako teškog trgovinskog oružja zasigurno ima implikacije koje je teško i predvidjeti budući da nikad nije iskorišteno u praksi. To je i razlog zašto su zemlje poput Italije ili Njemačke isticale kako treba biti oprezan i ne pribjeći tako drastičnom instrumentu prebrzo ili bez čvrste zakonske podloge.
Naravno, nije riječ samo o trgovini jer političke implikacije na transatlantske odnose i europsku sigurnost mogu biti dalekosežne i vrlo složene.
Pročitajte još:
Korištenje instrumenta protiv trgovinske prisile nije samo došlo u fokus u vezi sa SAD-om. Naime, isto se razmatralo kada je Kina započela koristiti kao trgovinsko oružje pitanje rijetkih metala koji su ključni za europsku obrambenu industriju. Na kraju je odluka otišla u korist dijaloga s Pekingom.
U svakom slučaju, sada je teško procijeniti što bi se dalje moglo događati, ali Trump se opasno približio crvenoj crti s obzirom da, za razliku kod isključivo trgovinskih tema, teško da će Danska, pa samim time i EU, popustiti oko pitanja suvereniteta nad Grenlandom.
