U HGK i njezinom Udruženju obnovljivih izvora energije procjenjuju da je trenutačno na čekanju oko 40 projekata obnovljivih izvora energije. Nedavan odlazak značajnog stranog investitora također ne daje nadu da će se situacija uskoro promijeniti, rečeno je na konferenciji HGK Bolja energija 24 sata, o financiranju i integraciji obnovljivih izvora energije.
Na konferenciji se istaknuto i da u oblastima u kojima postoji zakonska regulativa, nedostaje provedbenih akata a dodatna stvar je, priopćeno je iz HGK, je i ta da regulativa nije usklađena između različitih ministarstava i institucija.
„Dok jedni odobravaju, drugi postavljaju dodatne zahtjeve koji usporavaju proces. Kada govorimo o izazovima financiranja projekata, često se misli na nedostatak izvora financiranja ili nepovoljne uvjete za ulaganje. No, kod obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj investitori se suočavaju sa specifičnim problemom – neizvjesnošću oko osnovnih troškova, poput cijene priključenja na mrežu koja nije donesena još od 2022. godine. Specifičan i dodatni problem koji investitorima otežava planiranje, osiguranje financiranja i realizaciju projekata jest neizvjesnost koja usporava razvoj cijelog sektora. Sve to skupa dovodi do toga da sustav stoji na mjestu”, rekla je Marija Šćulac, direktorica Sektora za industriju i održivi razvoj HGK, koja već drugu godinu zaredom izdaje Position paper kojim upozorava kako neuređeni i nesigurni okvir narušava razvoj sektora obnovljivih izvora energije.
Tema panela bilo je i stanje elektroenergetske mreže, što se ne tiče samo obnovljivih izvora energije, već je to i pitanje sigurnosti opskrbe, gospodarskog razvoja i održivosti cijelog energetskog sektora.
Šćulac ističe da najveći izazov ostaje mreža, odnosno njezin kapacitet, starost i financiranje modernizacije. Trenutačno je priključeno oko 4.000 MW OIE, dok ugovoreni kapaciteti premašuju 3.000 MW, čime je mreža već sada preopterećena.
Više od 50 posto prijenosne infrastrukture premašilo je svoj vijek trajanja, a NECP predviđa integraciju dodatnih 4.800 MW do 2033. godine. To zahtijeva hitna ulaganja, no prema NECP-u minimalno potrebnih 2,3 milijarde eura do 2030. godine daleko je od osiguranog. Iako HOPS i ODS povećavaju svoja ulaganja, ona su još uvijek nedostatna u odnosu na stvarne potrebe.
“Da, postoje planovi za dodatne kapacitete i stabilnost mreže, ali realizacija dolazi prekasno. Dovest ćemo se u situaciju da čak i realizirani projekti neće moći proizvoditi energiju u punom kapacitetu”, ističe Šćulac.
Pročitajte još:
Potrebno je otvoriti prostor za fleksibilniju integraciju putem skladištenja energije, decentralizirane proizvodnje i prilagodbe mreže.
Šćulac ističe i da su nužne promjene i kada govorimo o odnosima prema investitorima i prema vlastitoj elektroenergetskoj mreži a daljnji rast sektora te smanjenje ovisnosti o uvozu energije nisu mogući ako to ne promijenimo.
