Protekloga mjeseca Europska komisija je predstavila okvir za novu zajedničku poljoprivrednu politiku sa ciljem da odgovori na promijenjene klimatske i geopolitičke uvjete te da se izađe iz negativnih trendova kao što su niski dohodak i profitabilnost u tom sektoru.
U fokusu su se našla četiri prioritetna područja. To su učiniti poljoprivredu privlačnom za mlade ljude, jačati vlastitu proizvodnu i sigurnost hrane, omogućiti uspješan prelazak sektora na niskougljično gospodarstvo i učiniti da ruralna područja Europske unije (EU) ostanu dinamična i funkcionalna.
Naravno, to je tek početak i taj okvir tek treba razraditi, a Europska komisija kani predstaviti više detalje kasnije tijekom godine.
U razgovoru s konzultanticom za prehrambenu industriju i poljoprivredu iz konzultantske tvrtke Smarter Zvjezdanom Blažić htjeli smo doznati kako bi se te novine mogle odraziti na hrvatsku poljoprivredu i što zapravo sve hrvatska poljoprivreda treba.
“Mi se sada nalazimo na sredini Programskog razdoblju zajedničke poljoprivredne politike za razdoblje od 2023 do 2027 godine. S obzirom na velike promjene na globalnom političkom planu, u makroekonomskim uvjetima te snažnim klimatskim utjecajima koji imaju goleme posljedice na poljoprivredu Europska komisija pokrenula je Strateški dijalog o budućnosti poljoprivrede EU-a koji je okupio glavne dionike iz europskog poljoprivredno-prehrambenog sektora, civilnog društva, ruralnih zajednica i akademske zajednice. Polovicom veljače Europska komisija je predstavila Viziju za poljoprivredu i hranu. Za sada su predstavljena načela na kojima će se temeljiti budući zakonodavni okvir i buduća zajednička poljoprivredna politika kao dio nadolazećeg prijedloga višegodišnjeg financijskog okvira. Komunicirano je da će biti jednostavnija i ciljanija s potporom više usmjerenom na poljoprivrednike koji se aktivno bave proizvodnjom hrane s posebnim naglaskom na mlade poljoprivrednike i one koji se bave poljoprivredom u područjima s prirodnim ograničenjima”, kazala je za Financije.hr Blažić.
Što se Hrvatske tiče, navodi, nužno je da se veći dio potpora usmjeri prema poljoprivrednicima koji se prvenstveno bave proizvodnjom hrane.
“Također je bitno da se sredstva usmjere prema onim poljoprivrednicima i proizvođačima hrane koji investiraju u nove tehnologije i proizvodnju. U prethodnim programskim razdobljima nismo imali fokus na takvo usmjeravanje potpora niti u EU, a niti je Hrvatska usmjerila sredstva prema onima koji ulažu u proizvodnju, pa nam je poljoprivredna proizvodnja i količinski i vrijednosno padala”, ustvrdila je Blažić.
Napominje da je ipak rano na temelju predstavljenih načela davati ocjene o tome što Hrvatska može dobiti novom zajedničkom poljoprivrednom politikom, odnosno to će se moći vidjeti kad se započne raspravljati o sredstvima u narednom programskom razdoblju.
Ipak, ocjena o tome kako Hrvatska trenutačno stoji kad je riječ o poticanju inovacija i interesu mladih za poljoprivredu je moguća.
“Poljoprivreda mora imati potrebnu stabilnost kako bi potaknula mlade ljude da uđu u tu zahtjevnu djelatnost, da mogu ostvariti poštene prihode i bolju ciljanu javnu potporu. Također ih treba aktivno poduprijeti kako bi iskoristili prednosti inovacija i novih poslovnih modela, uključujući prihvatljive kredite, kao i komplementarne izvore prihoda. Europska komisija će također predstaviti Strategiju generacijske obnove ove godine s preporukama o mjerama potrebnim na razini EU-a i na nacionalnoj razini za rješavanje prepreka mladim i novim poljoprivrednicima. U Hrvatskoj imamo izazova i s dobnom i s obrazovnom strukturom hrvatskih poljoprivrednih proizvođača. Teško je s uvođenjem potrebnih digitalnih tehnologija i inovacija kada su nam poljoprivrednici u prosjeku stari i slabijeg obrazovnog statusa. Gotovo 40 posto poljoprivrednika je starije od 65 godina”, iznosi Blažić.
Ona napominje da je važno što Bruxelles trgovinske ugovore i sporazume kani koristiti štiteći interese europskih poljoprivrednika te želi bolje usklađivanje proizvodnih standarda koji bi jamčili da ambiciozni standardi EU-a ne dovedu u nepovoljni položaj europske poljoprivrednike naspram konkurencije.
“Europski poljoprivrednici su bili dosta skeptični prema zaključenju trgovinskih sporazuma sa zemljama Južne Amerike, odnosno Mercosur zajednicom. Još se čeka dvotrećinska ratifikacija u Europskom vijeću uz protivljenje Francuske i Poljske čiji poljoprivrednici mogu očekivati u pojedinim proizvodima, naročito stočarstva te nekim ratarskim kulturama, jeftinu konkurenciju iz vrlo snažnih poljoprivrednih zemalja Južne Amerike. Poljoprivrednici su izražavali veliko nezadovoljstvo i bescarinskim uvozom ratarskih kultura i piletine i iz Ukrajine. Zato je jako bitno da se strogo kontroliraju standardi u području sigurnosti I kvalitete hrane kod uvoza kao što se traži i u proizvodnji EU proizvoda. Ta kontrola je najvažniji i jedini put da se zaštiti europske poljoprivrednike i potrošače od uvoza roba koje su uzgojene uz prekomjernu upotrebu pesticida te od upotrebe antibiotika ili GMO proizvoda bez adekvatnog označavanja”, ističe Blažić.
Jedna od bitnih tema je i niskougljična poljoprivreda. Koliko je Hrvatska za to spremna?
“Europska komisija je prilikom donošenja Strateškog plana zajedničke poljoprivredne politike za Hrvatsku za razdoblje 2023. do 2027. utvrdila da kod okolišno-klimatskih pitanja povezanih s poljoprivredom Hrvatska ostvaruje bolje rezultate od prosjeka EU-a. Hrvatska je bogata prirodnim resursima i biološkom raznolikošću s ukupno dobrom evidencijom u zaštiti prirodnih resursa. Tijekom drugog desetljeća ovog stoljeća bilježi se trend smanjenja upotrebe pesticida i gnojiva. Tako se uporaba pesticida smanjila od 2013. do 2018. godine što je trend koji nije viđen u susjednim zemljama. U Hrvatskoj je pala i gnojidba mineralnim dušikom. Trendovi u primjeni mineralnih gnojiva ogledaju se u pokazateljima kakvoće vode u kojima se višak dušika i fosfora smanjio više puta od 2000. do 2016. godine. Smanjile su se značajno i emisije stakleničkih plinova iz poljoprivrede u prethodna dva desetljeća. No, unatoč svim dobrim pokazateljima pred nama su i nadalje velika ulaganja, naročito u prehrambenoj industriji kako bi se smanjio ugljični otisak svake kompanije”, ocjenjuje Blažić.
Pročitajte još:
Kad je riječ o brizi za dobrobit životinja, još jednoj aktualnoj temi za novu poljoprivrednu politiku, Blažić smatra da nove mjere hrvatskim poljoprivrednicima ne bi trebale predstavljati veći problem.
“Hrvatska je od 2018. godine uvela u okviru Programa ruralnog razvoja mjeru dobrobiti životinja, i to za govedarstvo, svinjogojstvo, peradarstvo, ovčarstvo i kozarstvo. Poljoprivrednici od tada dobivaju dodatni novac za poboljšane uvjeta držanja i uzgoja stoke na svojim farmama kroz povećane standarde u hranidbi, uvjetima smještaja, pristupu ispaši i ispustu u uzgoju životinja. Vrlo detaljno su propisani svi uvjeti držanja, čak i minimalna površina prostorija koje se moraju osigurati za životinje, zatim hranjenja životinja te razni uvjeti za stjecanje znanja poljoprivrednika kako bi pravilno mogli primijeniti mjere dobrobiti životinja. Tako da našim poljoprivrednicima te mjere ne bi trebale predstavljati neki veći problem. Dapače, uz te mjere se osiguravaju vrlo izdašne potpore i dodatna sredstva za očuvanje ugroženih izvornih pasmina domaćih životinja”, smatra Blažić.
