Hrvatska je poznata po prirodnim ljepotama, a među njima je skriveno blago za koje mnogi ne znaju da postoji. No, Goran Hrestak, obrtnik iz Brdovca se već tri desetljeća bavi pronalaženjem tog blaga, odnosno nalazišta poludragoga kamenja i zlata. Iako je po struci grafički inženjer, odlučio je promijeniti zanimanje i 2017. godine je otvorio AHAT – obrt za proizvodnju nakita i srodnih proizvoda.
“Kao amater sam bio član udruga Lepoglavski ahat i Kalcit iz Brdovca. Kasnije sam se dodatno doškolovao i završio verificirani program za oblikovanje nakita u Centru za kulturu grada Zagreba. Na početku sam imao problema oko otvaranja obrta jer takvo nešto nije bilo predviđeno u nomenklaturi djelatnosti. Smatralo se da poludrago kamenje ne postoji u Hrvatskoj, a nakon raspada Austro-Ugarske se izgubila ta djelatnost i tradicija obrade poludragog kamenja. Da sam otvarao tvrtku, imao bi puno veću širinu, ali taj koncept poslovanja je za moju vrstu posla i umjetničkog rada bio knjigovodstveno, financijski i organizacijski previše kompleksan i skup”, ispričao je Hrestak za Financije.hr.
“Zato sada obrt AHAT u opisu svoje djelatnosti ima neke srodne djelatnosti koje su se mogle povezati s poslom kojim se bavim. Dakle, bavim se traženjem primarnih i sekundarnih nalazišta poludragog (dragog) kamenja i zlata. Poludrago kamenje prikupljam (iskapam) i obrađujem u nakit (privjeske) te kamen za dekoraciju koji je pojedinačno i skupno pakiran u vrećice. Pojedine primjerke poludragog kamenja, koji su sami po sebi jedinstveni, izdvajam za mineralošku zbirku. Uz svaki poludragi kamen ide deklaracija s podacima o njemu, tehnički i mineraloški opis. Sve poslove vezane za obradu poludragog kamenja radim isključivo sam u svojoj radionici. Moram istaknuti da mi moja supruga Marija pomaže kod administrativnih poslova vezano za rad obrta AHAT. Naveo bih i pojedince koji su mi kroz amaterski razvoj pripomogli u procesima svladavanja tehnika obrade poludragog kamenja i s kojima sam sudjelovao u terenskom radu, a to su Damir Vrtar, Saša Podvršnik, Nikica Orač, Mirko Vitez, Mario Radan, Goran Lukačin i drugi”, dodao je.
Istraživanja, iskapanja i prikupljanje poludragog (dragog) kamenja izuzetno je složen posao. Potrebno je proučavati ortofoto snimke, topografske karte i geološke karte, a većina terenskog rada izvodi se zimi, kada je suha zima i nema vegetacije, opasnih životinja te krvožednih kukaca. Osim toga, oni koji su zainteresirani za takvu vrstu posla moraju proučavati stručnu literaturu iz područja geologije i mineralogije kako bi se što bolje informirali o cijelom procesu.
“U pravilu izlazim na teren u paru, vrlo rijetko sam. Neke lokacije na kojima se može pronaći poludrago kamenje i eventualno zlato, izuzetno su opasne i teško pristupačne. Samo manji broj tih lokacija je pristupačan tijekom cijele godine. Trenutačno sam fokusiran na istraživanje i prikupljanje poludragog kamenja na području sjeverozapadne Hrvatske”, rekao nam je obrtnik.
Primarna područja gdje se u Hrvatskoj može pronaći poludrago kamenje su Samoborsko gorje, planina Ivanščica, planina Kalnik, grad Samobor, Zaprešić, Pregrada, Ivanec, Lepoglava, općine Brdovec i Đurmanec, rijeke Sava i Drava te pojedine pritoke.
S obzirom na to da prikuplja i zlato, Hrestak nam je otkrio gdje se potencijalno može pronaći taj dragocjeni metal.
“U Samoborskom gorju (grad Samobor), na rijekama Savi i Dravi te na pojedinim pritokama može se pronaći zlato. Ostali dijelovi Hrvatske koje sam obišao ili planiram istražiti, a sadrže poludrago kamenje i zlato su planina Medvednica, Moslavačka gora, Papuk, Krndija, Psunj, Požeška gora, Dilj gora i Zrinka gora. Postoji još planina i područja koja imam u planu istraživati, ali ove lokacije su trenutačno u mojem fokusu terenskog rada”, istaknuo je.
Kaže da najčešće pronalazi kalcedon, ahat, jaspis i karneol te kombinacije jaspisa i karneola, kalcedona i gorskog kristala (kvarc prozirac), ahata i gorskog kristala, ahata i ametista te turmaline. Kvarc prozirac (gorski kristal) rijetko samostalno pronalazi te još neke primjerke poludragog kamenja i njihove skupine.
Trenutačno su najpopularniji kalcedoni, ahati i jaspisi, kao i druge skupine poludragog (dragog) kamenja. Hrestak tvrdi da mnogi naši građani žele posjedovati poludrago kamenje, ali da ima i strani državljana koji skupljaju autohtono kamenje kao trajnu vrijednost i uspomenu.
“Poludrago kamenje dosta varira po svojoj kvaliteti i vrsti. Dosta je tražen i cijenjen višebojni ahat. Kod nas su višebojni ahati rijetki, moram imati sreće da ih pronađem. Traženi su i ametisti, citrini te opali. Opal se dijeli na dragocjeni opal i obični. Kod nas se pronalazi obični opal, koji je vrlo često u kombinaciji s kalcedonom. Geode/druze kvarca prozirca i ametista vrlo često su u matrici kalcedona i ahata. Kod nas se kvarc prozirac (gorski kristal) pronalazi u kombinaciji s kalcedonom, ahatom, karneolom, a rijetko samostalno u matrici stijene. Poludrago (drago) kamenje je nastalo prije mnogo milijuna godina, nakon toga je bilo izloženo raznim vanjskim i unutarnjim (unutar matrice stijene) pritiscima te različitim erozivnim djelovanjima. Samo je manja količina dovoljno strukturalno stabilna, odnosno kvalitetna da se od nje može izraditi nakit ili da se može izdvojiti kao primjerak za mineralošku zbirku”, objasnio je.
Nakon što iskopa poludrago kamenje, Hrestak ga mora temeljito oprati i očistiti, a zatim sortirati prema vrsti i kvaliteti. Potom slijedi obrada za koju se koriste posebni strojevi i alati koji su skupi. Ti strojevi i alati obično se izrađuju u malim serijama i često se moraju doraditi kako bi se uklopili u strojni krug i mogli koristiti u različitim fazama obrade poludragog kamenja.
Kada izrađuje nakit i privjeske, mora prvo sortirano poludrago kamenje piliti na ploče s dijamantnim rezom – alatom hlađenim vodom. Zatim slijedi brušenje i oblikovanje dijamantnim brusnim alatima te bušenje rupica gdje će se kasnije ugraditi metalni elementi i kopče, a buši se dijamantnim šupljim svrdlom. Nakon toga pojedine primjerke dodatno brusi i polira ručno na dijamantnim brusnim alatima. Kao i dijamantni rez, i ostali navedeni alati hlađeni su vodom. Ostatak poludragog kamenja obrađuje u vibracionom polirnom bubnju koji ne mijenja formu kamenja već pomaže da kamenje bude sjajnije.
“Izrada nakita je u suštini umjetnički posao. Bitno je prepoznati skrivenu ljepotu poludragog kamena. Doslovno je privilegija otkrivati ljepotu koja je nastala prije mnogo milijuna godina”, rekao nam je Hrestak.
Proces obrade poludragog kamenja u vibracionom polirnom bubnju traje 30 dana, a na kraju se na privjeske ugrađuju metalni elementi i kopče. Nakit koji Hrestak izrađuje su vezice, odnosno ogrlice.
“Obrađujem i poludrago kamenje za dekoraciju. U draguljarstvu nema otpada, ostaci kamena nakon izrade nakita, kao i primjerci isključivo sortirani za tu svrhu se obrađuju u rotacionom polirnom bubnju i taj proces obrade traje 37 dana. Izuzetak su pojedini primjerci poludragog kamenja koji se zbog svoje forme i unikatnosti ne mogu koristiti za izradu nakita ili izdvojiti za mineralošku zbirku. Oni se obrađuju u vibracionom polirnom bubnju s poludragim kamenjem koji će se koristiti za izradu nakita kako bi se sačuvala njihova forma. U rotacionom polirnom bubnju kamen se zaobljuje i dovodi do sjaja”, dodao je.
Kada je riječ o poludragom kamenju za mineralošku zbirku, kod tih primjeraka nema previše posla oko obrade.
“Priroda je već sama napravila veći dio posla. Pojedinim primjercima samo izbrusim bazu kako bi se učvrstili na stalak (postament) ili još dodatno ispoliram pojedinu površinu kako bih istaknuo skrivenu ljepotu poludragog kamena. Većinom su to sve povezani procesi. Izrada nakita može trajati do tri mjeseca, izrada kamenja za dekoraciju može trajati do dva mjeseca, a izrada primjeraka za mineralošku zbirku do mjesec dana. Također, s ekološke strane želim naglasiti se da mulj/pijesak koji ostaje u procesu obrade ne baca, već ga koristim kao mineralno gnojivo za voćke, povrće ili u kompostu. Sadrži vrijedne minerale kao što su željezo, magnezij, kalcit, bakar i druge”, kazao je.
Objasnio nam je i razliku između poludragog i dragog kamenja. Poludrago kamenje je nešto dostupnije na zemljinoj površni u odnosu na drago kamenje i može se raspoznati po voštanom odsjaju na površini te prijelomu. No, i jedno i drugo varira po kvaliteti. Po rijetkosti, pojedini primjerci poludragog kamenja budu rangirani kao određeno drago kamenje.
Po Mohsovoj ljestvici, koja opisuje tvrdoću dragog kamenja, poludrago kamenje je tvrdoće sedam, dok je drago kamenje maksimalne tvrdoće 10 i tu je na zadnjem mjestu dijamant. Osnovna četiri draga kamena su smaragd, safir, rubin i dijamant, a u tu skupinu je do kraja 18. stoljeća, odnosno početka 19. stoljeća spadao i ametist.
Dakle, Mohsova ljestvica je niz od 10 minerala poredanih po tvrdoći i koristi se za procjenu relativne tvrdoće drugih minerala ili tvari. Bitno je napomenuti da, iako je dijamant na zadnjem mjestu, a talk na prvom, dijamanta nije samo deset puta tvrđi od talka, on je mnogo tvrđi. Minerali u ljestvici su talk ili milovka, gips, kalcit, fluorit, apatit, ortoklas, kremen ili kvarc, topaz, korund i na kraju, kao što je već navedeno, nalazi se dijamant.
Hrestak nam je otkrio i koliko ljudi u Hrvatskoj znaju o poludragom kamenju te koliko su zainteresirani za to.
Pročitajte još:
“Moram istaknuti da većina naših građana ne zna da kod nas ima poludragog kamenja. Velik broj se ugodno iznenaditi kada to sazna i isto tako si žele priuštiti nešto od njega kao trajni poklon i uspomenu. Na sajmovima na kojima sudjelujem ne prodajem samo proizvode obrta AHAT od hrvatskog poludragog kamenja već informiram i educiram ljude o tome kako ih mogu prepoznati, kako se obrađuju te gdje i koje vrste strojeva i alata mogu nabaviti. Isto tako, na društvenim mrežama, Facebook i Instagram @obrtahat, imam tematske objave i videozapise”, rekao nam je obrtnik.
Dodao je da planira nastaviti s istraživanjem i terenskim radom kako bi locirao potencijalna nova nalazišta poludragog kamenja i zlata. Cilj mu je usvojiti nove tehnike obrade poludragog kamenja. Želi da građane Hrvatske, ali i strane državljane upozna sa skrivenim blagom Lijepe Naše.
