Francuski operater plinske mreže Natran, podružnica koncerna Engie, u četvrtak je najavio formiranje konzorcija za razvoj prekograničnog cjevovoda za vodik u kojem su i francuski operater postrojenja za skladištenje plina Terega i španjolska plinska kompanija Enagas.
Podvodni cjevovod, nazvan BarMar, trebao bi povezati Barcelonu i Marseille, i dio je većeg projekta vrijednog 2,5 milijarde eura H2Med koji bi do 2030. godine trebao povezati Portugal, Španjolsku, Francusku i Njemačku, budući da Europska unija želi određene količine zemnog plina kojeg trenutno koristi zamijeniti vodikom, plinom koji pri sagorijevanju ne emitira štetne emisije ugljičnog dioksida.
H2Med bi trebao imati kapacitet za prijenos oko 2 milijuna tona vodika godišnje, koji bi se proizvedio korištenjem električne energije iz obnovljivih izvora. Smatra se da će do 2030. to biti oko 10 posto očekivane ukupne potrošnje vodika u EU.
U zajedničkoj kompaniji za upravljanje Barmarom, španjolski operator plinske mreže Enagas imat će 50 posto udjela, Natran će držati 33,3 posto, a Terega 16,7 posto, navodi se u priopćenju iz Natrana. Europska unija odobrila je prošlog mjeseca sredstva koja će pokriti 50 posto troškova razvoja projekta.
Ranije ove godine direktor Enagasa Arturo Gonzalo rekao je da konačna odluka o ulaganju u H2Med najvjerojatnije neće stići prije 2028. godine.
Španjolska vlada je u srpnju prošle godine izdala odobrenje Enagasu za početak razvoja španjolskog dijela planiranog transeuropskog cjevovoda za vodik i svih infrastrukturnih projekata vezanih za Barmar i eksploataciju vodika.
Enagas, u kojem španjolska država drži 5 posto udjela, već neko vrijeme planira odmak od tradicionalne uloge operatera mreže prirodnog plina i zaokret prema upravljanju mrežom za distribuciju vodika, što je ključan dio planove vlade u Madridu da u nadolazećim godinama Španjlska postane europski centar za proizvodnju tzv. zelenog vodika.
Središnje mjesto u tim ambicijama je cjevovod H2Med vodik, kojim bi se iberijski poluotok trebao povezao s Francuskom i središnjom Europom do 2030. godine. Očekuje da će do 2030. godine neto ulaganja u projekt – u koji su osim portugalskih, španjolskih i francuskih uključene i njemačke tvrtke – biti uloženo oko 3,2 milijarde eura.
Osim podmorskog koridora BarMar, dugačkog 455 km, koji će povezati Barcelonu i Marseille, u zapadnoj Europi se u sklopu H2Med projekta radi i na izgradnji kopnenog koridora CelZa, između portugalske regije Calourico de Beira i španjolske Zamore, dugačkog 248 km.
Pročitajte još:
Druga velika transverzala za vodik, nazvana SouthH2, trebala bi povezati Tunis, Italiju, Austriju i Njemačku, a temeljila bi se na postojećem podmorskom plinovodu Transmed koji ide od Afrike do Slovenije i koji je dugačak 2.245 km.
Projekt podržavaju vlade Italije i Njemačke, a u sklopu njega oko 70 posto postojeće infrastrukture za plinovod moralo bi se konvertirati za prijenos vodika. Po projekcijama portala za energetiku SynerHy, južna transverzala bi mogla imati kapacitet od 4 milijuna tona godišnje, što bi bilo 40 posto ciljane količine vodika u programu Europske unije REPowerEU za okončanje ovisnosti o ruskom plinu.
