Francuski dugoročni troškovi zaduživanja se približavaju talijanskim po prvi puta od globalne financijske krize prije više od 15 godina jer ulagači postaju sve nervozniji oko francuskih financija i sve ih više gledaju istim očima kao i financije jednog od svojih najproblematičnijih velikih dužnika u eurozoni.
Prinosi na francuske desetogodišnje obveznice su skočili iznad tri posto u proteklih 12 mjeseci uslijed mjeseci političke nestabilnosti i zabrinutosti oko javnih financija.
Sve to je dovelo referentnu cijenu francuskog duga na samo 0,14 postotnih bodova od talijanske koja je na prinosu od oko 3,5 posto.
Prinosi na talijanske obveznice su se u zadnje vrijeme snizili kao rezultat dobre reakcije ulagača na fiskalni oprez talijanske premijerke Giorgie Meloni.
Udio javnog duga u bruto društvenom proizvodu (BDP) u Italiji je blago ispod 140 posto, a u Francuskoj je narastao na 114 posto.
U vrijeme dužničke krize u eurozone prije 15 godina razlika između prinosa na francuske i talijanske referentne obveznice je bila četiri postotna boda.
“Italija ima bolju kontrolu nad javnim financijama i za to je nagrađena. Francuska nastavlja imati velike proračunske manjkove i pogoršava svoj kreditni rizik”, ocijenio je fondovski menadžer u Fidelity International Mike Riddell.
Nekim od kratkoročnijih francuskih dužničkih papira već se trguje na istoj razini cijene kao talijanski.
Francuski premijer Francois Bayrou je predstavio prošli mjesec proračun za 2026. s planom ušteda od 44 milijarde eura, no nema većinsku potporu u parlamentu i moguće je da će ga prijedlog štednje koštati pozicije kako se to dogodilo njegovom prethodniku Michelu Barnieru.
Situacija u Francuskoj je u popriličnom neredu što je nešto na što se više naviklo kad je riječ o talijanskoj sceni gdje je trostranačka vladajuća koalicija predvođena Giorgiom Meloni uspjela postići nesvakidašnju stabilnost.
Osim toga, prije dvije godine je, primjerice, započela s ukidanjem sheme koja je vlasnicima stanova i kuća omogućavala državni poticaj od 110 posto kod radova na energetskoj učinkovitosti, a koji su državu koštali više od 200 milijardi eura.
Proračunski manjak je bio 4,3 posto BDP-a prošle godine i trebao bi pasti na 2,8 posto u idućoj. Time bi Italija izašla iz europske procedure prekomjernog deficita.
U odnosu na njemačke Bund obveznice, koje su referentna cijena zaduživanja u Europi, Italija je imala prinos veći za 2,5 postotna boda kada je Meloni došla na vlast. Sada je razlika tek 0,8 postotna boda. U doba dužničke krize bila je iznad pet postotnih bodova.
Francuski je manjak proračuna prošle godine došao na 5,8 posto BDP-a. Vlada se nada smanjiti ga na tri posto do kraja 2029.
Najveći dio rasta francuskog duga je generiran tijekom pandemije i uslijed energetske krize. Od ukupnog javnog duga od 3,4 bilijuna eura više od jednog bilijuna pripada razdoblju nakon 2019. godine.
Pročitajte još:
Najnovija zbivanja, koja uključuju i poboljšanje dužničkog stanja u Grčkoj, dovela su do toga da ulagači više ne dijele dužnike u eurozoni na stabilne i periferiju kako je to dugo godina bio slučaj.
“Takozvana periferija je sada politički mirna, a sva se politička buka i kaos preselila u takozvano središte”, prenosi Financial Times riječi stratega Barclaysa Rohana Khanne.
