Eurozona završila 2025. u pozitivnom tonu, s neočekivano niskom inflacijom i rastom potrošnje

Inflacija u eurozoni u prosincu se usporila na dva posto, čime se završila iznenađujuće pozitivna godina u smislu rasta cijena – bez obzira na sva neriješena pitanja među kojima su stvarni efekt američkih carina i njemačkih fiskalnih poticaja, kao i novih geopolitičkih napetosti.

Po svemu sudeći eurozona je izdržala cijeli niz pritisaka u prošloj godini – od neočekivano turbulentnih trgovinskih napetosti i nestajanja izvoznih tržišta za europsku robu, pa sve do kineskog dampinga – dok je s druge strane domaća potrošnja konačno ubrzala, a niže kamatne stope pružaju određeno olakšanje, zaključuje u komentaru agencija Reuters.

Međutim, nije baš izgledno da će se ta dosadašnja otpornost pretvoriti u procvat u novoj godini, posebice zbog duboko ukorijenjenih strukturnih nefleksibilnosti koje još uvijek koče rast, a razne europske vlade nemaju apetita za katkad bolne političke kompromise potrebne za dublju europsku integraciju.

Ipak, obuzdavanje inflacije bio je prioritet prošle godine – i na tom polju ostvarena je jasna pobjeda za blok na kojem živi nešto manje od 360 milijuna ljudi. Eurostat je u srijedu izvijestio da je inflacija u prosincu pala na 2,0 posto, u skladu s očekivanjima analitičara – i vrlo vjerojatno će se zadržati oko te razine još nekoliko godina.

Nešto važnija brojka o kretanju tzv. temeljne inflacije – iz koje se isključuju inače volatilne cijene hrane i energije – također se smanjila, s 2,4 u studenom na 2,3 posto u prosincu, uslijed laganog usporavanje inflacije cijena usluga i industrijskih dobara.

Najnovije brojke potvrđuju glavni narativ ekonomskih analitičara da eurozona ulazi u 2026. godinu na čvrstim temeljima, iako se suočava s iznimnim nesigurnostima.

Trošak američkih carina još uvijek se nije u potpunosti prenio na potrošačke cijene, a europske kompanije još uvijek rade na prilagodbi svojih vrijednosnih lanaca – što ukazuje da će proći dobar dio 2026. godine prije no što se slika o stanju europske ekonomije potpuno razbistri.

“Vrlo smo svjesni činjenice da se efekt američkih carina još uvijek malo po malo odražava u podacima, te da bi se trgovinska politika SAD-a još uvijek mogla izmijeniti, primjerice zbog predstojeće odluke američkog Vrhovnog suda o legalnosti pojedinih carina koje je uveo predsjednik Trump, ili zbog nekog novog nezadovoljstva SAD-a postojećim sporazumom koji je na snazi,” napisali su analitičari banke JPMorgan u preporukama svojim klijentima.

Drugo veliko pitanje jesu njemački fiskalni poticaji. Nova njemačka vlada kancelara Friedricha Merza je prošle godine najavila veliko povećenje izdvajanja za obranu i infrastrukturu, i analitičari općenito očekuju da će to dovesti do povećanja ekonomskog rasta. 

No, taj rast javne potrošnje zasad počinje vrlo sporo, i trebat će proći još dosta vremena prije nego što ti efekti postanu uočljivi u brojkama i indikatorima. Zasad je Njemačka, kao najveće gospodarstvo eurozone, i dalje na samom rubu pada u novu recesiju, a njemačko tržište rada je u najlošijem stanju u posljednjih nekoliko godina.

Analitičari Deutsche Bank prognoziraju da će fiskalni poticaji ove godine dodati 1,4 posto rasta BDP-a ove godine, što bi onda trebalo potaknuti ekonomski rast širom Europe.

“Korist od prelijevanja kojeg će imati ostatak eurozone ovisit će o sastavu povećane njemačke fiskalne potrošnje, stupnja neiskorištenih proizvodnih kapaciteta u Njemačkoj, kao i ekonomskog optimizma izvan Njemačke,” navode ekonomisti Deutsche Bank.

Jeftiniji energenti također će poslužiti kao poticaj rastu, jer se time smanjuju troškovi i poboljšava pregovaračka pozicija EU u trgovinskim odnosima, s obzirom na veliku ovisnost Europe o uvozu fosilnih goriva.

Većina prognoza procjenjuje da bi se gospodarski rast eurozone mogao usporiti na oko 1,2 posto ove godine, nakon 1,4 posto u 2025. godini, jer bez obzora na pozitivne trendove EU će se i dalje u 2026. morati suočavati s otegotnim okolnostima na više fronti.

Carine će i dalje štetiti izvozu, a Kina će i nastaviti s istiskivanjem Europe na nekima od ključnih izvoznih tržišta. Industrijski sektor i dalje će jedva izbjegavati recesiju pod pritiskom visokih troškova, no eurozona je općenito još uvijek previše fragmentirana da bi proizvodnjom konkurirala velikim globalnim igračima.

Financijska tržišta ne očekuju da će Europska središnja banka (ECB), koja je u posljednje dvije godine podržavala gospodarstvo periodičnim smanjenjima kamatnih stopa, ići u nova snižavanja.

Inflacija je trenutno na ciljnoj razini od 2,0 posto, a ako i dođe do pada ispod te brojke to će vjerojatno biti privremeno, što znači da su srednjoročno prognoze prilično uravnotežene – a to je relevantni horizont o kojem razmišlja bankarski sektor.

Zbog toga se na osam redovnih sastanaka ECB-a u 2026. ne očekuju nikakve promjene referentnih kamatnih stopa, a analitičari dugoročno smatraju da bi do prvih pomaka moglo doći tek 2027., i to u smjeru zaoštravanja monetarne politike.

“Očekujemo da će kamatne stope ove godine ostati stabilne. I dalje vjerujemo da bi do novog snižavanja moglo doći samo u slučaju nekih značajnih negativnih iznenađenja, bilo na području ekonomskog rasta ili inflacije,” zaključuje Leo Barincou iz Oxford Economicsa.