Europsko istraživanje o zadovoljstvu životnim uvjetima: U Hrvatskoj je doista lakše kad si mlad

U četvrtak je statistička služba Europske unije Eurostat objavila niz pokazatelja vezanih za kvalitetu života po državama članicama u prošloj 2024. godini. Dok je poslovično čangrizavim Hrvatima zadovoljnost životom uglavnom na razini prosjeka EU, Hrvati se ipak unutar EU ističu po najvećem jazu u optimizmu mladih i starih, te u jazu u zadovoljstvu među skupinama po stečenom obrazovanju.

Subjektivno zadovoljstvo životom Eurostat uzima kao posljednju dimenziju u tzv. okviru 8+1 za opsežno mjerenje kvalitete življenja u pojedinim državama. Dok se prvih osam dimenzija odnose na različite objektivno mjerljive kriterije – poput materijalnih uvjeta, ekonomske i fizičke sigurnosti, obrazovanja… – dodatni deveti kriterij se bavi subjektivnom ocjenom ispitanika, za kojeg se smatra da je rezultat stanja iz prvih osam područja.  

Podaci o “zadovoljstvu životom” izvučeni su iz Eurostatovog istraživanja EU-SILC u kojoj se ispitanike po svim državama anketiralo I pitalo da ocijene zadovoljstvo svojom kvalitetom života, ocjenom od 1 do 10.

Po nalazima Eurostata, stanovnici u cijeloj EU su 2024. svoje zadovoljstvo životnim uvjetima ocijenili prosječnom ocjenom 7,2.

Po državama, Finska je imala najvišu ocjenu (7,8), ispred Rumunjske (7,7) i Slovenije (7,7). Hrvatska se smjestila u zlatnoj sredini, s prosječnom ocjenom 7,2, dok su na samom dnu tablice bili Bugari i Bugarke s ocjenom 6,2, iza predzadnje Grčke (6,7) i Latvije (6,9).

Eurostat u anketi navodi podatke i za države kandidate, pa se tako vidi da su i Srbija (6,5), Albanija (6,7) i Turska (5,8) sve zabilježile relativno nizak rezultat. Općenito su sve zemlje Europske unije imale rezultat viši od 6,0 – što ukazuje da su ispitanici “više zadovoljni nego nezadovoljni,” objašnjavaju iz Eurostata.  

Na subjektivan dojam zadovoljstva mogu utjecati mnogi faktori kao što su starost, razina obrazovanja, obiteljska ili financijska situacija, pa je Eurostat analizirao zadovoljstvo građana s obzirom na te kriterije. Općenito gledano mladi Europljani – u dobi između 16 i 29 godina – su u prosjeku zadovoljniji od onih u starijim dobnim kategorijama, iako se taj obrazac značajno razlikuje po pojedinim državama.

U većini zemalja članica EU životno zadovoljstvo smanjuje se s godinama starosti. Međutim, osobe u dobi od 25 do 64 godine i oni stariji od 65 imaju uglavnom sličnu razinu zadovoljstva, i razlike između tih dvaju starijih skupina bila je manja od razlike između njih i mladih, što upućuje da najveći pad zadovoljstva životnim okolnostima Europljani osjećaju negdje u drugoj polovici 20-ih godina.

Zanimljivo je da je u bogatijim zemljama zapadne Europe razlika u životnom zadovoljstvu po starosnim skupinama manje izražena, dok je u postkomunističkim zemljama puno veći jaz između pozitivnijih mlađih dobnih skupina i negativnijih starijih kategorija.

Tako je najveća razlika u Europskoj uniji između ocjena koje su svom životu davali mladi (16-29) i stari (65+) bila baš u Hrvatskoj (2,6 bodova), nakon koje je slijedila Litva (2,2).

U 11 članica EU (Slovačkoj, Poljskoj, Francuskoj, Belgiji, Austriji, Švedskoj, Irskoj, Luksemburgu, Finskoj, Nizozemskoj i Danskoj) srednja dobna skupina (25-64) imala je najniže prosječno zadovoljstvo kvalitetom življenja, dok su u Danskoj, Finskoj i Nizozemskoj umirovljenici, tj. osobe starije od 65 godina, prijavile najveću zadovoljenost životom.

Nadalje, iz podataka se vidi i da se zadovoljstvo životom povećava s razinom stečenog obrazovanja – i na razini pojedinih država, i na razini cijele EU. Kod Europljana koji nemaju ni srednju školu prosječna ocjena zadovoljstva kretalo se prošle godine u rasponu od 5,6 u Bugarskoj do 7,7 u Finskoj.

Oni sa srednjoškolskim obrazovanjem bili su najmanje zadovoljni u Bugarskoj (6,2), a najviše zadovoljni u Rumunjskoj (7,8), dok su osobe s fakultetskom diplomom bile u rasponu od najnižih 6,8 u Bugarskoj do najviše 8,4 u Rumunjskoj.

Najveći jaz u zadovoljstvu između onih s najnižim stupnjem obrazovanja i onih s fakultetom zabilježen je u Slovačkoj (razlika od 1,4 boda), te potom Grčkoj, Hrvatskoj i Mađarskoj (u svakoj 1,3 boda).

Na zadovoljstvo kvalitetom života utječu i prihodi – pa oni s višim prihodima, naravno, vlastitom životu daju višu ocjenu – a pozitivnije u pravilu gledaju na život i oni koji žive u kućanstvima s djecom.

Tako su primjerice Europljani u kućanstvima s uzdržavanom djecom dosljedno imala najviše razine zadovoljstva u usporedbi s drugim vrstama kućanstava. Na razini EU prosječna ocjena takvih osoba je 2024. bila 7,4 – više od 7,3 u kućanstvima s dvije odrasle osobe koje žive zajedno, 7,2 u kućanstvima s tri ili više odraslih osoba bez djece, i najniže ocjene 6,8 za samačka kućanstva.

Udio Europljana koji žive u kućanstvu s jednim članom je u porastu, napominju iz Eurostata, i dodaju da je viša subjektivna ocjena života u kućanstvima s djecom, u odnosu na one bez djece, specifična za europski kontekst, jer su brojna istraživanja na drugim kontinentima polučila suprotne rezultate.

Po spolu je uočena vrlo malena razlika u zadovoljstvu životnim uvjetima (0,1 bod). Osobe u najvišem kvantilu po dohotku bile su zadovoljnije od onih u najnižem (7,8 i 6,6). No, čak je i većina ljudi u kvantilu s najnižim prihodima u prosjeku dala svom životu ocjenu iznad 6,0.