Europske vlade pokušavaju protumačiti značenje i posljedice najnovije Trumpove uredbe o lijekovima

Europske vlade razmatraju može li ih američki predsjednik Donald Trump prisiliti da plaćaju više cijene lijekove koji se izdaju na recept, nakon što je potpisao izvršnu uredbu za snižavanje cijena lijekova na američkom tržištu, u potezu koji je uzdrmao globalnu farmaceutsku industriju.

Trump je u ponedjeljak napao druge države koje plaćaju daleko niže cijene od onih u Americi, i odlučio iskoristiti alate trgovinske politike za prisiljavanje drugih zemalja da počnu plaćati više.

Trumpova vlada želi smanjiti razliku u cijenama lijekova u SAD-u u usporedbi s cijenama u drugim razvijenim zemljama, poput onih u dobrom dijelu Europe, gdje lijekovi na recept u prosjeku koštaju tri puta manje nego u Americi.

Danski ministar za industriju Morten Bodskov najavio je sastanak s farmaceutskim kompanijama iz Danske, a tema že biti Trumpova uredba. No iz vlade nisu iznijeli nikakve detalje planiranog sastanka. “Neizvjesnost koju stvara SAD loša je za cijeli svijet… Danske farmaceutske tvrtke među najboljima su na svijetu, i od velike su važnosti za Dansku. Trumpova poruka to nimalo ne mijenja,” rekao je Bodskov, u izjavi za Reuters.

Gospodarstvo Danske, zemlje od šest milijuna stanovnika, imalo je velike koristi od širenja farmaceutske kompanije Novo Nordisk u posljednjih nekoliko godina i velike globalne potražnje za njihovim lijekom za dijabetes Ozempic i za lijekom Wegovy – jednim od novih i učinkovitih lijekova za mršavljenje koje je Trump poimence naveo u svojim nastojanjima da snizi cijene lijekova. Novo Nordisk je treća najveća europska tvrtka po tržišnoj kapitalizaciji, koja iznosi 265 milijardi eura. Iz nje su priopćili da se vesele sastanku s ministrom.

Cijene lijekova u SAD-u formiraju se kroz složene pregovore koji uključuju menadžere farmaceutskih naknada koji djeluju kao posrednici između proizvođača lijekova s jedne strane i poslodavaca i zdravstvenih osiguravatelja s druge strane. U Americi ih se često kritizira zbog napuhavanja cijena. U Europi države u pravilu imaju svoje nacionalne sustave javnog zdravstva koji direktno pregovaraju s proizvođačima, čime se smanjuju troškovi nabave lijekova.

Europska komisija najavila je da će “procijeniti efekte” Trumpove uredbe na europske farmaceutske kompanije, rekla je glasnogovornica u izjavi za medija u utorak. “Znamo da se farmaceutska industrija suočava s izazovima i u SAD-u i u EU,” rekla je glasnogovornica, napomenuvši da se predsjednica Komisije Ursula von der Leyen prošli mjesec sastala s upravama iz tog sektora, zbog zabrinutosti oko opasnosti koja za tu industriju prijeti od američkih carina.

Trump je i za vrijeme svog prvog mandata, od 2016. do 2020. pokušavao sniziti cijene lijekova, kada je uveo uredbu ograničenog dosega koja se bavila samo određenim lijekovima koje pokriva državni program zdravstvene zaštite Medicare – no te mjere su blokirane sudskom odlukom.

Trump je rekao da bi proizvođači lijekova, ako ne smanje cijene, mogli biti pogođeni carinama. Njegova vlada je prošlog mjeseca pokrenula istragu o uvozu lijekova, što prethodi potencijalnom uvođenju uvoznih nameta na lijekove, pod opravdanjem da se to radi zbog “nacionalne sigurnosti.”

“SAD više neće subvencionirati zdravstvenu skrb u drugim zemaljama, što smo dosad zapravo radili. Ali ne kritiziram farmaceutske kompanije. Zapravo više kritiziram države nego farmaceutski sektor,” rekao je Trump u ponedjeljak. Iako Amerikanci plaćaju znatno više cijene lijekova, oni imaju i pristup većem broju različitih terapija. Prema istraživanju iz 2024. objavljenom u stručnom časopisu British Medical Journal, u SAD-u je u posljednja tri desetljeća stavljeno u promet oko 55 posto više lijekova protiv raka nego u Velikoj Britaniji.

Iz britansko-švedske kompanije AstraZeneca poručili su da podržavaju “pravedniju globalnu podjelu troškova farmaceutskih proizvoda,” ali i dodali da bilo kakve izmjene moraju izbjeći “narušavanje skrbi za pacijenate, potkopavanje američke vodeće uloge u biotehnologiji, ili gušenje inovacija.”

Stručnjaci za određivanje cijena lijekova i odvjetnici koje je konzultirao Reuters kažu da je nejasno kako bi američka vlada uopće mogla zakonski tražiti uvid u detalje povjerljivih ugovora između proizvođača lijekova i pojedinih vlada. Te informacije bi bile neophodne za Washington, jer Trumpova uredba propisuje da će se proizvođačima u roku od mjesec dana odrediti ciljane cijene.

Primjerice, strogi propisi koji ograničavaju cijene lijekova i mjere povrata novca pacijentima onemogućavaju proizvođačima da naplaćuju više cijene britanskom financijski ograničenom zdravstvenom sustavu NHS, kaže Daniel Howdon, ekonomist koji se bavi zdravstvom na Sveučilištu u Leedsu. “Ako ne dođe do nekih velikih zakonskih promjena ili izmjene državne politike u Velikoj Britaniji, Trumpova uredba neće moći povisiti cijene,” kaže Howdon.

Glasnogovornik njemačkog ministarstva zdravstva rekao je za Reuters da nije moguće predvidjeti kako bi se američka uredba uopće mogla provesti. Njemačka ima “jasno definiran okvir za pregovore o cijenama lijekova, između zakonski propisanog zdravstvenog osiguranja i farmaceutske industrije,” rekli su iz ministarstva.

Trumpove želje da sve druge razvijene zemlje plaćaju više za lijekove, kako bi SAD mogao plaćati manje, dolaze u trenutku dok raste i zabrinutost da će nesigurnost uzrokovana njegovim trgovinskim ratom oslabiti i usporiti ionako slab rast gospodarstva Europske unije.

Čak i uz prijetnju američkih carina europske vlade možda nisu u stanju i nisu voljne trošiti više na lijekove, posebice u situaciji kada raste prosječna starost stanovništva, a izdvajanja za zdravstvo postaju sve skromnija, rekao je analitičar iz banke UBS Trung Huynh.

Britanska vlada ne objavljuje javno cijene koje plaća za lijekove kroz NHS, iako Reutersov neimenovani izvor iz britanskog ministarstva zdravstva i socijalne skrbi (DHSC) kaže da su cijene nekih lijekova tek oko četvrtina iznosa koji se za njih plaća u SAD-u.

Ipak, drugi izvori bliski farmaceutskoj industriji kažu da bi Trumpova vlada svejedno mogla pokušati vršiti pritisak na druge vlade, kako bi ih prisilila na izmjene dugogodišnje prakse određivanja cijena i mehanizama koji su ugrađeni u nacionalne zdravstvene sustave. “Ja to interpretiram kao njegovo pokazivanje farmaceutskoj industriji kojim sve pregovaračkim alatima raspolaže. I pritom im šalje uvjerljive prijetnje, zbog svoje dosadašnje spremnosti na uvođenje carina,” kaže Anna Kaltenboeck, ekonomistica za zdravstvo u Verdant Research.