Naizgled zvuči nevjerojatno, no donositelji odluka u Europskoj uniji (EU) čini se da ne moraju daleko gledati da bi našli jeftine kritične sirovine koje su toliko u fokusu u zadnje vrijeme. Naime, tek pet kilometara od briselskog sjedišta EU-a dileri automobila skupljaju takav materijal i šalju ga u Afriku.
Ljudi uključeni u taj posao zapravo šalju rabljene automobile, mnoge koji previše zagađuju da bi im se dopustila vožnja europskim cestama, u zemlje poput Senegala, Sierra Leonea ili Nigerije gdje tržište za automobile koje ne želi Europa cvjeta.
Jednoga će dana svi ti automobili završiti na nekom otpadu i s njima tone vrijednog metala koji bi EU mogao reciklirati i ponovno upotrijebiti za potrebe svojega gospodarstva.
No, Europa ima staru navadu izvoza neželjene robe i to se vraća kao bumerang u vrijeme kada EU želi iznaći način bijega iz ovisnosti o sirovinama uvezenim iz Kine. EU čini napore kako bi osigurao nove izvore kritičnih metala i minerala potrebnih za čistu energiju i vojnu tehnologiju što se shvatilo kao zadaća od iznimne hitnosti u vrijeme izraženih geopolitičkih tenzija i poremećaja tradicionalnih dobavnih lanaca.
Europa je mali kontinent siromašan prirodnim resursima i bogat potrošačkom robom. U takvom okružju isluženi automobili su obećavajući izvor materijala. Oni su puni bakra, platine ili čelika koji su bitni u gore spomenutom kontekstu čiste tehnologije i vojne industrije.
Taj će izvor postati sve vrijedniji kako prve generacije električnih automobila s litijem, kobaltom ili niklom budu završavale svoj životni vijek.
Nažalost, EU nije ni blizu iskorištavanja ove prilike. Osim automobila koji se legalno izvoze, između tri i četiri milijuna vozila na kraju životnog vijeka nestanu svake godine iz EU-a bez traga. To je otprilike trećina svih automobila koji se otpišu. Neki nestanu jer im se izgubi trag u papirima, dok se drugi izvezu netransparentnim kanalima.
Ima, naravno, i automobila koji se nelegalno rastave, pa se oni dijelovi koji vrijede prodaju online ili putem nezakonitih dilera dok se ostatak odbaci povećavajući zagađenje.
“Vidimo veliki i dosad neiskorišteni potencijal u recikliranju, ponovnoj uporabi i zamjeni kritičnih sirovina”, navodi Politico riječi članice Europskog revizorskog suda Keit Pentus-Rosimannus.
Ona je protekloga mjeseca pripremila izvješće o teškoćama s kojima se EU suočava pri nabavi kritičnih sirovina. No, recikliranje i ponovna uporaba mogu se dogoditi jedino ako odbačeni proizvodi nađu put do reciklažnih dvorišta.
“Nezakonito rastavljanje i izvoz automobila na kraju životnog vijeka je motivirano profitom od prodaje rezervnih dijelova i metala. Neovlašteni otkupljivači starih automobila zanemaruju pravila o smanjenju zagađenja kako bi izbjegli dodatne troškove”, napisano je još 2020. u izvješću njemačke agencije za zaštitu okoliša.
Ta je agencija dvije godine kasnije procijenila da 20 posto svih njemačkih automobila koji nestanu, odnosno oko 72 tisuće, nelegalno se izveze.
Prema podacima Interpola, u bazi podataka o ukradenim vozilima na zadnji dan prošle godine nalazilo se gotovo 3,6 milijuna automobila iz cijele Europe, ne samo EU-a.
Pročitajte još:
Na razini EU-a radi se na novoj regulativi koja bi se pozabavila pitanjem automobila na kraju životnog vijeka jasnijim razlikovanjem rabljenog automobila i automobila na kraju životnog ciklusa te strogim okvirom za prebacivanje vlasništva. Zakon bi trebao razjasniti i kada se automobil legalno smatra otpadom.
“Automobilski sektor se veseli što će se primijeniti sustav registracije i otpisa automobila na razini EU-a i regulirati izvoz automobila na kraju životnog vijeka u treće zemlje čime se sprečava gubitak vrijednih sirovina”, poručilo je europsko udruženje proizvođača automobila ACEA.
Svake godine se iz EU-a izveze 800 tisuća rabljenih automobila, uglavnom u afričke zemlje.
