Europska komisija je, potaknuta pozivima iz europskih industrijskih sektora, predložila mjere za uklanjanje nedostataka u zakonodavnom okviru kako bi se povećala učinkovitost provedbe mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM), pa će se od 1. siječnja 2028. područje primjene proširiti na određene proizvode na kraju proizvodnog lanca s velikom potrošnjom čelika i aluminija kao što su razni strojevi ili perilice za rublje.
Također se uklanjaju nedostaci u zakonu kako bi se spriječilo izbjegavanje mjera.
Uvodi se, nadalje, privremeni program potpore za zaštitu proizvođača iz Europske unije izloženih istjecanju ugljika čime se nagrađuju čišća poduzeća na globalnoj razini i potiče pravednije i konkurentnije okružje.
Vodilo se računa i o zabrinutosti pouzdanih međunarodnih partnera koji bi trebali imati koristi od pojednostavljenja i fleksibilnosti. Uvodi se koncept jednakovrijednosti u porezu na ugljik i odbitku cijena te uključuje nova klauzula kojom se omogućuju dogovorene mjere za olakšavanje trgovine kao što su uzajamno priznavanje pouzdanih akreditacijskih tijela i nova postrojenja za jednakovrijednost odbitka cijena ugljika. Time se zapravo dodatno jača uloga CBAM-a u promicanju dekarbonizacije izvan granica EU-a.
Inače, CBAM je trenutačno usmjeren na osnovne materijale kao što su aluminij, cement, električna energija i čelik.
Od 2028. uvoznici će plaćati cijenu ugljika za emisije povezane s tom robom izjednačavajući to područje s materijalima proizvedenima u EU-u koji podliježu sustavu EU-a za trgovanje emisijama (ETS). Iako se time štiti od istjecanja ugljika, povećavaju se troškovi za proizvođače iz EU-a koji upotrebljavaju te materijale u proizvodima na kraju proizvodnog lanca kao što su perilice rublja.
Proizvodnja se, doduše, može preusmjeriti na zemlje sa slabijim klimatskim politikama ili bi se roba iz EU-a mogla zamijeniti uvozom s visokim emisijama ugljika.
Kako bi se to suzbilo, Bruxelles planira proširiti doseg CBAM-a na 180 proizvoda s velikom potrošnjom čelika i aluminija, kao što su strojevi i uređaji, kako bi se osiguralo da se emisije smanje, a ne premjeste.
Velika većina, odnosno 94 posto predmetne robe na kraju proizvodnog lanca, proizvodi su iz industrijskog lanca opskrbe s visokim, u prosjeku 79-postotnim, udjelom čelika i aluminija koji se upotrebljavaju u teškim strojevima i specijaliziranoj opremi kao što su nosači od osnovnih metala, cilindri, industrijski radijatori ili strojevi za lijevanje. Mali udio od 6 posto predmetne robe na kraju proizvodnog lanca proizvodi su za kućanstvo. Proizvođač takvih proizvoda na kraju proizvodnog lanca iz EU-a može se suočiti s povećanim troškovima za čelične i aluminijske materijale koji se upotrebljavaju u proizvodnom postupku.
U izračune CBAM-a Europska komisija sada uključuje i otpad od aluminija i čelika čime se osigurava pravedno određivanje cijena ugljika za robu, kako proizvedenu u EU tako i za onu uvezenu.
Bruxelles pokreće i fond za privremenu potporu proizvođačima robe obuhvaćene CBAM-om. Time bi se trebao riješiti problem gubitka konkurentnosti na tržištima trećih zemalja na kojima bi se roba iz EU-a mogla zamijeniti jeftinijim alternativama s većim emisijama, što bi moglo dovesti do povećanja globalnih emisija.
Fondom će se nadoknaditi dio troškova ugljika u okviru sustava EU-a za trgovanje emisijama za robu koja se i dalje suočava s rizicima od istjecanja ugljika pri čemu potpora ovisi o dokazanim naporima u pogledu dekarbonizacije. Financiranje će se osigurati iz doprinosa država članica koji čine 25 posto prihoda od prodaje certifikata o CBAM-u 2026. i 2027., dok će preostalih 75 posto biti vlastita sredstva EU-a.
Pročitajte još:
Provedba CBAM-a je imala prijelazno razdoblje od kraja 2023. do kraja ove godine.
Europske energetski intenzivne industrije su nedavno izrazile zabrinutost da će naknade za uvoz robe s ugljičnim otiskom u EU biti preniske da bi se zaustavio takav uvoz iz zemalja poput Kine, Brazila ili SAD-a gdje su standardi labaviji.
Ideja CBAM-a je onemogućiti da takozvani ugljično onečišćeniji uvoz dobije prednost pred europskim proizvodima. U slučaju europskih tvrtki i proizvoda plaća se 80 eura za svaku tonu ugljičnog dioksida kojeg emitiraju.
