EU plan za konkurentnost nosi prilike, ali nije jamac da će ih Hrvatska znati iskoristiti

Plan koji je iznijela Europska komisija o jačanju globalne konkurentnosti Europske unije (EU) dobar je u smislu dijagnostike problema, no upitan kad je riječ o kreaciji i primjeni odgovarajućih politika kako bi se ciljevi postigli, ocjenjuje ekonomski analitičar Luka Brkić.

Što se Hrvatske tiče, teško je vjerovati da će gospodarstvo moći napraviti neke bitne iskorake u okviru planova na europskoj razini sve dok njegujemo vrlo nepovoljnu strukturu gospodarstva, dodaje.

Europska je komisija ovoga tjedna objavila plan koji želi EU učiniti gospodarski konkurentnim na svjetskoj razini s obzirom na primjetno zaostajanje u odnosu na glavne suparnike SAD i Kinu.

Plan se može svesti na pet točaka: osloboditi više kapitala za europska poduzeća, osigurati energetsku neovisnost i jeftiniju energiju, rješavati problem manjka vještina, poticati digitalne inovacije te iskoristiti puni potencijal trgovine na globalnoj ravni.

U tom kontekstu je primijećeno da je potrebno osnažiti jedinstveno europsko tržište koje je još uvijek previše fragmentirano. Europska komisija spominje područja kao što su telekomunikacije, energetika i obrana, no Brkić ističe da zapravo pravo jedinstveno tržište postoji u malo područja, odnosno da je ono što mu se najviše približilo zajednička poljoprivredna politika ili carinska unija.

“Da se slikovito izrazim, bilo bi potrebno da EU iz plurala prijeđe u singular jer u ovom trenutku puno toga u gospodarskoj praksi ovisi o nacionalnim jurisdikcijama. Zbog toga se i događa ovo što vidimo oko, primjerice, cijena i razlike u poslovanju u Njemačkoj i Hrvatskoj”, kazao je za Financije.hr.

To onda otvara pitanje i dublje političke integracije jer EU jest gospodarski snažan i razvijen dio svijeta, no politička težina na globalnoj sceni ostaje slabost.

Jedna od stvari na kojima Bruxelles radi je stvaranje jedinstvenog tržišta kapitala i na tome je vidljivo koliko je integracijski proces zahtjevan.

“Svake se godine zbog rascjepkanosti našeg tržišta kapitala u inozemstvo preusmjeri 300 milijardi eura europske ušteđevine. Ako dovršimo uniju tržišta kapitala, poduzeća u EU-u mogla bi svake godine prikupiti dodatnih 470 milijardi eura. Taj bi se kapital mogao iskoristiti za poticanje inovacija, rasta i otvaranje radnih mjesta na cijelom kontinentu”, poručuju iz Europske komisije.

Brkić podsjeća kako je uspjeh europskih zemalja u drugoj polovici 20. stoljeća bio temeljen na tehnološkoj superiornosti, no da je u ovom digitalnom dobu ta tehnološka superiornost nestala, a to se najbolje sada vidi na problemima koji su zahvatili Njemačku.

“Svakako da je ovo što je predstavljeno ne samo dobar nego i jedini mogući put. Jednako tako Hrvatska, želi li imati razvojnu perspektivu, nema puno izbora. Potrebno je prigrliti inovativnost i stvaranje proizvoda visoke dodane vrijednosti. Problem je upravo to da ih Hrvatska gotovo pa i nema”, smatra Brkić.

Hrvatsko gospodarstvo je po rastu trenutačno u samom vrhu eurozone, no činjenica je da dobar dio toga rasta izvire iz novaca koji pristižu iz europskih fondova i zapravo rast čine višim od onoga što je stvarni potencijal gospodarstva sa sadašnjom strukturom oslonjenom na turizam, usluge i nekretninski sektor i uz nemali dio koji otpada na sivu ekonomiju.

“Što to hrvatski privatni sektor radi na području tehnoloških inovacija kako bismo izvozili proizvode visoke dodane vrijednosti? Vrlo malo”, kaže Brkić.

Onda se tu opet vraćamo na nacionalni okvir i politike koje bi trebale pogodovati poticanju takvog poduzetništva.

“Ono što bi nama bilo potrebno je kvalitetno ulaganje u poljoprivrednu politiku, prerađivačku industriju ili inovativnost. Ekonomske politike izviru iz strukture gospodarstva i ako se poduzetnike tim politikama, što uključuje i poreznu politiku, ne stimulira da se okrenu inoviranju i proizvodima visoke dodane vrijednosti, oni to neće ni učiniti. Sadašnji razvojni model samo može donositi probleme. Naravno da teškoće nastaju jer se u bilo kakve strukturne promjene nužno upliće i u njima odražava politika. Primjerice, dovoljno je pitati se treba li nam 21 županija i više od 500 općina”, ilustrira Brkić.

Dakle, očito je da EU bez još dubljih elemenata integracije neće lako doći do cilja snaženja globalne konkurentnosti, a Hrvatska će zaostajati u razvojnom smislu sve dok pokušava u okoštalu strukturu gospodarstva uklopiti moderne europske i globalne trendove temeljene na inovativnosti.

Stoga bi uspjeh EU-a svakako bio dobra vijest za Hrvatsku, no ne bi automatski značio da hrvatsko gospodarstvo iskorištava sve prilike koje se time pružaju.

A koliko će svi ti koraci biti zahtjevni pokazuje samo detalj koji se odnosi na jedan segment, uniju tržišta kapitala, gdje Europska komisija ističe kako je za njezino dovršenje potrebno uskladiti nacionalna pravila o nesolventnosti, ponuditi prekogranične štedne proizvode za male ulagače i poboljšati nadzor najvažnijih sudionika na tržištu na europskoj razini.