EU gotovo uopće ne proizvodi sirovu naftu, no ima snažne rafinerijske kapacitete

Europska unija (EU) uvozi gotovo svu sirovu naftu iz niza zemalja, a u  zadnjih nekoliko godina uvoz nafte iz Rusije gotovo je u cijelosti zamijenjen drugim izvorima.

U 2024. godini EU je uvezao oko 97 posto ukupnih količina sirove nafte kojima je raspolagao, a u prošloj godini uvoz je koštao 212 milijarde eura iznosivši 435 milijuna tona.

Zemlje iz kojih EU najviše uvozi sirovu naftu su SAD, Kazahstan i Norveška.

U 2025. godini iz SAD-a je uvezeno 63,5 milijuna tona ili 14,6 posto ukupnog uvoza.

Iz Kazahstana je došlo 55,8 milijuna tona što je udio od 12,8 posto dok je praktično ista količina od 55,7 milijuna tona došla iz Norveške.

Četvrta je na tom popisu Libija odakle je pristiglo 39,5 milijuna tona ili 9,1 posto.

Slijedi Saudijska Arabija s 29,6 milijuna tona ili 6,8 posto udjela u ukupni uvezenim količinama, pa onda Nigerija i Irak s po 25,3 milijuna tona, odnosno po 5,8 posto udjela.

Iz zemalja koje čine Vijeće za suradnju zemalja Zaljeva (GCC), a to su Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati, došlo je oko sedam posto ukupno uvezenih količina.

Što se tiče vrijednosti uvezene nafte na vrhu je također SAD s udjelom od 15,1 posto ispred Norveške sa 14,4 posto te Kazahstana s 12,7 posto.

Ruski udio u uvozu nafte u EU pao je s 25,8 posto u 2021. godini na 2,2 posto u prošloj godini.

Eksploatacija sirove nafte u EU je u padu zadnjih 20 godina. Zadnji službeni podaci su za 2024. godinu kada je u EU proizvedeno 15,5 milijuna tona sirove nafte.

Glavni proizvođači sirove nafte bili su Italija sa 4,37 milijuna tona, Danska s 2,96 milijuna tona, Rumunjska s 2,76 milijuna tona, Njemačka s 1,6 milijuna tona te Mađarska s milijun tona.

Iako je EU visoko ovisna o uvozu sirove nafte ipak raspolaže vrlo velikim rafinerijskim kapacitetima za proizvodnju goriva za automobile, zrakoplove i brodove.

U 2024. godini europske su rafinerije proizvele 543,7 milijuna tona naftnih derivata. Najveći proizvođači u tom kontekstu bili su Njemačka, Italija, Španjolska i Nizozemska.

Hrvatska, naravno, također ulazi u krug proizvođača naftnih derivata zahvaljujući rafineriji u Rijeci.

Sektor koji najviše troši nafte je cestovni promet na koji otpada čak 47,4 posto ukupne potrošnje.

Na zračni prijevoz odlazi 9,2 posto količina, a na prijevoz morem i rijekama 8,4 posto.

Industrija i energetski sektor troše 21,6 posto količina. Industrija, naravno, koristi naftu kao izvor energije, ali i kao sirovinu za proizvodnju bitumena, plastike ili guma.

Kućanstva u EU troše tek 4,6 posto ukupnih količina nafte.