U razdoblju između 2015. i 2025. godine europske su tvrtke bile izložene nizu globalnih šokova koji su značajno narušili funkcioniranje opskrbnih lanaca. Trgovinski sukobi između SAD-a i Kine, pandemija COVID-19, rat u Ukrajini, poremećaji u globalnim transportnim pravcima poput blokade Sueskog kanala i problema u Panamskom kanalu te rastući protekcionizam donijeli su višestruke izazove za gospodarstvo Europske unije, navodi se u analizi Europske investicijske banke (EIB).
Dokument EIB-a temelji se na analizi podataka iz dviju velikih anketa – EIB Investment Survey (EIBIS) i Supply Chain Survey (SUCH) – koje obuhvaćaju više od 12.000 tvrtki u EU i 800 u SAD-u. Cilj istraživanja bio je, kako se navodi u dokumentu, utvrditi kako europske tvrtke odgovaraju na poremećaje u opskrbnim lancima, koje strategije prilagodbe provode i kakvu ulogu u svemu tome ima regulatorno i financijsko okruženje.
Najveće prepreke za tvrtke u 2023. i 2024. bile su ograničen pristup sirovinama, poremećaji u logistici i manjak poluvodiča. Iako se broj tvrtki koje navode trgovinske napetosti kao glavnu prepreku prepolovio između 2023. i 2024., problemi poput regulatornih zahtjeva i troškova usklađivanja s novim standardima ostali su prisutni, pa čak i porasli.
Posebno su pogođene bile tvrtke koje uvoze izvan EU, osobito iz Kine. Njih 36 posto smatra da je opskrba esencijalnim inputima iz Kine pod visokim rizikom od prekida. Nasuprot tome, samo šest posto onih koji uvoze iz EU dijeli tu zabrinutost.
Većina tvrtki reagirala je ulaganjima u jačanje otpornosti. Među najčešćim mjerama su ulaganja u digitalno praćenje ulaznih dobara (25 posto tvrtki) te diverzifikacija dobavljača (21 posto kod uvoznika izvan EU). Također, značajan broj poduzeća povećao je zalihe sirovina i proizvoda.
Tvrtke koje uvoze iz SAD-a i Kine češće diversificiraju partnere (29 i 33 posto) nego one koje uvoze isključivo iz EU-a (13 posto). Zanimljivo je da 36 posto tvrtki koje diversificiraju nabavu to čini isključivo unutar EU, dok 46 posto njih kombinira dobavljače iz EU i trećih zemalja.
„Istodobno, sposobnost jedinstvenog tržišta EU da zaštiti uvoznike od rizika u opskrbnim lancima ima svoje prirodne granice. Naime, nisu svi inputi potrebni u proizvodnim procesima dostupni unutar Europe. Više od 40 posto tvrtki navelo je da bi im bilo teško zamijeniti postojeće uvoze neesencijalnih dobara isporukama iz Europske unije. Taj udio još je veći kada je riječ o esencijalnim inputima i iznosi 60 posto, dok za tvrtke koje esencijalne sirovine uvoze iz Kine ta brojka doseže čak 73 posto. Slična je situacija i kod pokušaja zamjene uvoza dobavljačima izvan EU-a, što ukazuje da je dostupnost proizvoda općenito jedna od glavnih prepreka prilagodbi opskrbnih lanaca“, navodi se u ovom izvješću.
Utjecaj investicijskih prepreka i digitalne spremnosti
Tvrtke koje se suočavaju s više investicijskih prepreka, poput nedostatka kvalificirane radne snage, visokih troškova energije i regulatorne nesigurnosti, rjeđe provode prilagodbe. Primjerice, među tvrtkama bez značajnih prepreka, 32 posto povećava zalihe, dok to čini samo 27 posto onih koje se suočavaju s tri ili više prepreka.
S druge strane, digitalne i inovativne tvrtke dvostruko su sklonije ulaganju u digitalno praćenje opskrbnih lanaca i češće diverzificiraju dobavljače u odnosu na ostale. Također, tvrtke koje primaju financijsku potporu bilo kroz subvencije ili povoljne zajmove, češće ulažu u prilagodbu.
U 2023. i 2024. godini većina tvrtki suočila se s porastom ulaznih troškova – od energije i sirovina do plaća. Posebno je porasla stavka bruto plaća. Tvrtke koje se oslanjaju na kineske dobavljače bilježile su manji porast ulaznih cijena, pa su one rjeđe prenosile rast troškova na kupce.
S druge strane, među tvrtkama koje nabavljaju isključivo unutar EU, čak 42 posto najavilo je povećanje prodajnih cijena, dok je taj udio kod uvoznika iz Kine bio 25 posto.
Tvrtke u konkurentnijim sektorima poput osnovne proizvodnje češće su bile prisiljene povećavati cijene kako bi očuvale profitabilnost. No neke su kompanije odlučile privremeno apsorbirati troškove kako ne bi izgubile tržišni udio.
Unutarnje tržište EU pokazalo se ključnim u očuvanju stabilnosti. No, prepreke poput fragmentiranih regulatornih zahtjeva i dalje ometaju njegov puni potencijal. Prema procjenama MMF-a, regulatorna fragmentacija unutar EU ekvivalentna je tarifama od 40 posto za robu i 110 posto za usluge.
„Ovakvi strukturni izazovi potaknuli su Europsku uniju na strateško preispitivanje vlastite industrijske pozicije. Geopolitičke prilike dodatno su naglasile potrebu za diversifikacijom proizvodne baze i smanjenjem strateških ovisnosti. U tom kontekstu Europska komisija pokrenula je CRISP okvir (Complexity and Relatedness Industrial Smart Policy) – analitički alat temeljen na podacima koji državama članicama pomaže da identificiraju složene proizvode visoke dodane vrijednosti u čijoj proizvodnji već imaju preduvjete, kao i da utvrde pod kojim uvjetima mogu proširiti svoju industrijsku bazu na još složenije proizvodne segmente“, navedeno je u analizi EIB-a.
Zelena tranzicija i dekarbonizacija opskrbnih lanaca
Klimatske politike postaju sve važniji faktor u oblikovanju opskrbnih lanaca. Gotovo polovica tvrtki već prati svoje emisije, uključujući one u lancu nabave. Dvostruko više velikih tvrtki od malih i srednjih poduzeća već provodi ili planira mjere dekarbonizacije.
Među glavnim preprekama za dekarbonizaciju tvrtke navode visoke troškove ulaganja u niskougljične tehnologije, manjak pouzdanih podataka o emisijama dobavljača te nedostatak poticaja države vlasti i industrijskih tijela.
Pročitajte još:
Europske tvrtke, kako je ocijenjeno u zaključku izvješća, pokazale su otpornost i prilagodljivost u suočavanju s globalnim trgovinskim i logističkim šokovima. No prilagodba opskrbnih lanaca ostaje dugotrajan, skup i složen proces.
Politike koje podržavaju inovacije, digitalizaciju, jačanje unutarnjeg tržišta i zelenu tranziciju bit će ključne za dugoročnu konkurentnost i sigurnost gospodarstva Europske unije u sve nestabilnijem globalnom okruženju.
