Dug G7 zemalja sve više brine tržišne analitičare

Naglo rastuće razine državnog duga postaju točka pritiska za najveća svjetska gospodarstva, a ulagači na tržištima obveznica sada pažljivo motre one zemlje koje ne čine dovoljno na sanaciji svojih javnih financija.

Odluka agencije Moody’s da prošlog mjeseca oduzme Sjedinjenim Američkim Državama posljednji AAA kreditni rejting te slaba potražnja za japanskim državnim obveznicama skrenule su pažnju tržišta na dvije najveće svjetske ekonomije. Iako dužnička kriza zasad nije osnovni scenarij, upozoravajući signali se javljaju.

Sjedinjene Američke Države su se našle na vrhu popisa zabrinutosti nakon snažne rasprodaje državnih obveznica u travnju. Dodatne bojazni izaziva porezni i potrošački zakon predsjednika Donalda Trumpa, koji bi prema procjenama neovisnog think-tanka Committee for a Responsible Federal Budget mogao povećati državni dug za oko 3,3 bilijuna američkih dolara (3,04 bilijuna eura) do 2034. godine.

Odluka Moody’sa zadala je novi udarac, dok direktor JPMorgana Jamie Dimon upozorava na „pukotinu na tržištu obveznica“, djelomično uzrokovanu prekomjernom potrošnjom.

Status dolara kao vodeće svjetske pričuvne valute pruža SAD-u određenu zaštitu, navodi Reuters, a američki ministar financija Scott Bessent tvrdi da zemlja nikada neće doći u situaciju neplaćanja.

Ulagači procjenjuju da će vlasti spriječiti da prinosi na desetogodišnje obveznice – koji služe kao referenca za troškove zaduživanja kompanija i potrošača – značajnije pređu prag od 4,5 posto.

Bankarski sektor optimistično očekuje reformu supplementary leverage ratio, što bi moglo omogućiti smanjenje gotovinskih rezervi koje banke moraju držati i potaknuti njihovo snažnije sudjelovanje na tržištu državnih obveznica.

Japan je, pak, godinama bio ogledni primjer kako tržišta mogu ignorirati golemu razinu javnog duga. No, to se sada mijenja. Javni dug Japana iznosi više od dvostrukog bruto domaćeg proizvoda (BDP) – najviše među razvijenim gospodarstvima.

Prinosi na dugoročnije japanske obveznice dosegnuli su rekordne razine u svibnju, nakon što je prodaja dvadesetogodišnjih obveznica zabilježila najgore rezultate od 2012., što je potaknulo sumnje u potražnju. Troškovi zaduživanja na 30 godina porasli su za 60 baznih bodova u tri mjeseca – čak i brže nego u SAD-u.

Glavni razlog je slabljenje potražnje za dugoročnim papirima među tradicionalnim kupcima poput osiguravajućih društava i mirovinskih fondova, dok su istodobno obveznički portfelji Banke Japana – koja drži gotovo polovicu tržišta – po prvi put u 16 godina zabilježili pad.

Premijer Shigeru Ishiba nalazi se pod pritiskom da poveća državnu potrošnju i smanji poreze. Kreatori politika već razmatraju smanjenje izdanja obveznica vrlo dugih ročnosti, što je trenutačno umirilo tržišta. Ipak, nova slaba aukcija prošlog tjedna ukazuje na dublji problem.

„Slabe japanske aukcije simptom su da se ispod površine nešto događa“, upozorio je Jan von Gerich, glavni strateg tržišta u Nordei.

Stanje u državama Europe

I Velika Britanija, s javnim dugom blizu 100 posto BDP-a – i dalje je osjetljiva na globalne rasprodaje obveznica, iako naglašava fiskalnu disciplinu.

Višegodišnji pregled državne potrošnje koji će idući tjedan predstaviti ministrica financija Rachel Reeves mogao bi biti sljedeći test za jedinu G7 zemlju čiji troškovi zaduživanja na 30 godina premašuju pet posto.

Vlada, kako navodi strateginja Rabobanka Jane Foley, djeluje spremno povećati izdvajanja za obranu i zdravstvo, unatoč obećanjima da neće povećavati poreze i da će držati potrošnju pod kontrolom.

Međunarodni monetarni fond pozvao je Reeves da se drži planova o smanjenju javnog zaduživanja.

Prijevremeni završetak aktivne prodaje obveznica Banke Engleske mogao bi poduprijeti tržište britanskih državnih vrijednosnica (gilta), smatra Sam Lynton-Brown, šef makro strategije u BNP Paribas.

Pritisci na francuskom tržištu obveznica, koji su prošle godine bili potaknuti zabrinutošću da bi politička nestabilnost mogla omesti mjere štednje, u međuvremenu su popustili.

Premija rizika koju ulagači zahtijevaju za držanje francuskih u odnosu na njemačke obveznice smanjila se na oko 66 baznih bodova, s 90 bodova u studenome.

Osim toga, ulagači očekuju pad premija rizika u eurozoni, uz nadu da će zemlje članice ojačati suradnju na području obrane i drugih zajedničkih interesa.

Ipak, oprez je i dalje potreban. Premijer Francois Bayrou planira u srpnju predstaviti četverogodišnji plan smanjenja proračunskog manjka, što bi moglo otvoriti prostor za sukobe u parlamentu oko budžeta.

„Francuska još uvijek nije zabilježila nikakvo poboljšanje u pogledu duga od pandemije“, upozorio je upravitelj Carmignacova obvezničkog fonda Eliezer Ben Zimra.

Italija se spustila na ljestvici zabrinutosti zahvaljujući povećanoj političkoj i gospodarskoj stabilnosti te poboljšanom kreditnom rejtingu.

Proračunski manjak Italije smanjen je sa 7,2 posto BDP-a u 2023. na 3,4 posto u 2024., a do 2026. trebao bi pasti na 2,9 posto, u skladu s projekcijama za Njemačku, navodi Kenneth Broux, voditelj korporativnih istraživanja u Societe Generaleu.

„To je prije nekoliko godina bilo nezamislivo“, kaže Broux.

Dodaje da, iako Italija i dalje ima izazovne dugoročne fiskalne izglede, relativno bolja izvedba u usporedbi s Francuskom te veći interes za europske obveznice pridonose potpori talijanskom tržištu.

Razlika u prinosima između talijanskih i njemačkih desetogodišnjih obveznica sada je na najnižoj razini od 2021., ispod 100 baznih bodova.

Podsjećamo, Međunarodni monetarni fond (MMF) je potkraj travnja upozorio i kako posljedice politike oko carina američkog predsjednika Donalda Trumpa stvaraju rizik za povećanje javnog duga diljem svijeta na razine koje nisu viđene još od kraja Drugog svjetskog rata.

Direktor odjela MMF-a za fiskalna pitanja Vitor Gaspar je rekao da u ovome trenutku najcrnji scenarij predviđa rast globalnog javnog duga s 92,3 posto svjetskog BDP na 117 posto do kraja 2027. godine, a i to bi se moglo pokazati optimističnim ako se trgovinske napetosti nastave.

Razina globalnog javnog duga bila bi najveća od kraja Drugog svjetskog rata kada je 1946. godine došla na 150 posto svjetskog BDP-a da bi onda snažno pala u 1950-im i 1960-im godinama.