Dobitnici i gubitnici sporazuma između EU-a i Mercosura nakon 25 godina pregovora

Najveći trgovinski sporazum koji je ikada Europska unija (EU) ostvarila, onaj s južnoameričkim blokom Mercosur, protekloga je petka konačno potvrđen nakon 25 godina pregovaranja. Nije postojalo suglasje među članicama EU-a jer je do prihvaćanja došlo kvalificiranom većinom. Francuska, Poljska, Austrija, Irska i Mađarska bile su protiv, dok se Belgija suzdržala. Italija je na kraju glasovala ‘za’ iako je u prosincu imala primjedbi i utjecala na odgodu odluke.

Trgovinskim sporazumom između dva bloka stvara se područje slobodne trgovine koje pokriva tržište od 700 milijuna ljudi. Tim sporazumom se uklanja više od 90 posto carina na europski izvoz u Južnu Ameriku, a Europljani će moći uživati u govedini koja dolazi izravno s pašnjaka argentinskih pampi. Isto tako brazilski vozači će imati niže namete na uvoz automobila iz Njemačke.

No, zanimljivo je da procjena ekonomskog učinka dogovora blijedi u usporedi s dugogodišnjom bitkom koja se oko njega vodila. Europska komisija ocjenjuje da će on ekonomiji EU-a do 2040. godine pridonijeti s relativno malom brojkom od 77,6 milijardi eura.

Kod sporazuma se često analizira tko su dobitnici i gubitnici, pa je nešto slično napravio i Politico. Među dobitnicima vidi talijansku premijerku Giorgiu Meloni, europsku automobilsku industriju, Ursulu von der Leyen i europske poljoprivrednike, a među gubitnicima bi bili francuski predsjednik Emmanuel Macron, američki predsjednik Donald Trump, Kina i amazonska prašuma.

Talijanska premijerka, koja očito ima vještinu za vođenje politike, uspjela je ishoditi koncesije za talijanske poljoprivrednike u zadnji trenutak prijeteći da će se pridružiti Francuskoj u protivljenju sporazumu. Rim je uspio izboriti mehanizme zaštite poljoprivrednog tržišta u slučaju snažnog rasta uvoza u kratkom vremenu i destabilizacije tržišta te dobio obećanje o više novaca za poljoprivrednike iz budućeg proračuna EU-a.

Europska, a posebice njemačka, autoindustrija nije se imala puno čemu veseliti u zadnje vrijeme, no sporazum s Mercosurom ipak donosi razlog za to jer će europski automobili lakše dolaziti do kupaca u Južnoj Americi. Niže carine bi trebale povećati prodaju za tvrtke kao što su Volkswagen ili BMW.

Carine su sada na 35 posto, a kvaka ipak ostaje u tome da se one neće ukinuti odjednom već postupno što je rezultat pritiska Brazila koji također ima autoindustriju. Električna vozila će imati preferencijalni status, no Europa baš nije najjača u tom segmentu proizvodnje.

Sporazum s Mercosurom je na neki način i pobjeda za predsjednicu Europske komisije jer se njezin tim u zadnjih godinu dana jako pomučio da pomiri sve primjedbe i dogura do kvalificirane većine. Von der Leyen treba ovoga tjedna u Paragvaju potpisati sporazum.

Na međunarodnoj sceni dogovor sa zemljama Južne Amerike pokazuje da EU ipak pokušava održati globalnu snagu unatoč tome što su je u zadnje vrijeme znali nadigrati SAD i Kina.

Ono što ipak također treba izdvojiti je da trgovinski dogovor s Mercosurom ima cijenu od 45 milijardi eura subvencija za europske poljoprivrednike kako bi ih se pridobilo za potporu čime je Bruxelles morao djelomično odustati od ambicije da se smanji proračunska potpora poljoprivredi u korist više ulaganja u inovacije i rast.

Iako na prvi pogled može izgledati da dogovor s Mercosurom može biti poguban za europske poljoprivrednike stvarnost je nešto drugačija.

Naime, postoje točno određene kvote za različite kategorije, od govedine do mesa peradi. Drugim riječima, južnoamerički poljoprivrednici će moći u EU izvoziti nekoliko komada pilećih prsa po glavi stanovnika EU-a. Osim toga, ugrađena je u dogovor i posebna zaštita za posebne europske proizvode kao što su talijanski parmezan ili francusko vino koji će zapravo profitirati od većeg tržišta.

Već smo spomenuli 45 milijardi eura više koji će završiti u džepovima poljoprivrednika.

Što se gubitnika tiče, jedan je Emmanuel Macron. On se uporno opirao sporazumu uslijed velikog domaćeg pritiska i uspjeh da ga se odgodi bi značio da on ipak još ima značajnu političku težinu na europskoj sceni. U jednom trenutku se čak činilo da bi na svoju stranu mogao dobiti Meloni, no ona se vješto na drugi način izborila za talijanske poljoprivredne proizvođače.

Trump, kako je poznato, ima logiku da nije moguća situacija u kojoj obje ili sve strane dobivaju već da uvijek netko mora biti trgovinski gubitnik. Sporazum EU-a i Mercosura šalje poruku da to ne mora biti tako. Osim toga, sporazum s Europom u ovom slučaju je ojačao Trumpova suparnika kakav je brazilski predsjednik Luiz Inacio Lula da Silva koji je strpljivo čekao da se EU unutar sebe dogovori.

Kina je pak dugo vremena povećavala izvoz u Južnu Ameriku dok je EU pokušavao ostvariti sporazum s Mercosurom. Stoga je sada prilika da EU povrati dio tamošnjeg tržišta, posebice u sektorima automobilske industrije, strojeva ili zrakoplovstva.

Nadalje, sada EU ima još bolju situaciju da učvrsti položaj vodeće sile u izravnim stranim ulaganjima u Latinskoj Americi.

Za borce za zaštitu okoliša svakako zvuči tragično da će vjerojatno nakon sporazuma s EU-om još više stradati područje prašume u Amazoni jer će više govedine za Europu vjerojatno značiti manje drveća na svijetu. Ipak, nije sve u tom segmentu ni tako crno jer sporazum ima uključene klauzule kontrole nad nezakonitim uništavanjem šuma.

A što dogovor s Mercosurom može značiti za Hrvatsku? Predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mladen Jakopović smatra da je on nužno zlo.

“Mi smo svjesni da je Europi sporazum s Mercosurom potreban. Europa je u plusu financijski što se tiče Mercosura, ali poljoprivreda uvijek izvuče lošiju stranu… Standardi proizvodnje hrane u Europi puno su viši nego u Latinskoj Americi. Stoga su i toliki prosvjedi bili. Ako poljoprivreda mora pokriti taj dio izvoza kojeg Europa ima prema Latinskoj Americi, onda je važno subvencionirati i pružiti ruku poljoprivrednicima kako ne bi zatvarali farme. U Europi je, nažalost, u posljednjih sedam, osam godina zatvoreno oko pet i pol milijuna farmi”, kazao je u izjavi za HRT Jakopović.