Određeni direktori u Hrvatskoj ističu se izrazito velikim brojem upravljačkih funkcija, pokazuju podaci bonitetne kuće CompanyWall o broju povezanih trgovačkih društava. Broj povezanih tvrtki često upućuje na snažnu poslovnu mrežu, utjecaj u korporativnim strukturama, te prisutnost u više sektora gospodarstva.
Na vrhu liste nalazi se Toni-Rudolf Vlaić, s čak 49 povezanih tvrtki, što ga čini osobom s najširim registriranim poslovnim portfeljem među navedenima. On je direktor tvrtke El Sun Energy d.o.o., registrirane u Zagrebu, a također ima još tridesetak tvrtki registriranih za proizvodnju električne energije.
Slijedi Iljko Ćurić, povezan s 46 tvrtki. Biznis obitelji Ćurić vodi se kroz mrežu više desetina tvrtki, a u zadnjih 15 godina postali su vodeći developer obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj, uključujući solare i vjetroelektrane. Prve je vjetroelektrane obitelj Ćurić počela graditi u Zadarskoj županiji, u selima u okolici Gračaca, a potom kod Benkovca te u Splitsko-dalmatinskoj županiji kod Trilja.
Od 46 povezanih tvrtki Iljka Ćurića ona s najvećim prihodom je Poštak.d.o.o. registrirana za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora čiji prihodi u 2024. iznose 17.318.017,65 eura. Odmah na drugom mjestu po najvećem prihodu je tvrtka čiji je direktor Toni-Rudolf Vlaić s prihodom od 11.283.907,33 eura i dobiti od 669.025 eura.
Treće mjesto zauzima Hrvoje Šimić s 36 povezanih društava. Njegove tvrtke bave se djelatnošću za prikupljanje i naplatu računa te kreditnih ureda, istraživanjem tržišta i ispitivanjem javnog mnijenja. Tvrtka s najvećim prihodom čiji je direktor Šimić je Apolon Beta d.o.o. s prihodom od 6.063,98 eura (2024.) i dobiti od 3.526,28 eura (2024.), a bavi se savjetovanjem u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem.
U skupini direktora s više od 30 povezanih tvrtki nalaze se i Vladimir Minovski – 35 tvrtki, Johannes Böck – 33 tvrtke, Petra Maria Michelatsch – 30 tvrtki.
Vrlo blizu toj skupini su Darko Vrdoljak i Carl Marcus Pfeiffer – 29 tvrtki, Frank Philipp Albert i Jelena Manojlovic – 28 tvrtki.
Ovi podaci ukazuju na visoku razinu uključenosti u upravljačke i vlasničke strukture poduzeća, bilo kroz holding modele, povezana društva unutar poslovnih grupa ili profesionalne direktorske funkcije u više pravnih subjekata.
Važno je napomenuti kako velik broj povezanih tvrtki ne znači nužno operativno vođenje svake od njih, već često podrazumijeva funkcije direktora, članstva u upravama ili zastupanja unutar složenijih poslovnih sustava.
Što znači velik broj povezanih tvrtki?
Velik broj povezanih društava može značiti da se radi o osobama koje sudjeluju u upravljanju unutar poslovnih grupa gdje je više pravnih subjekata povezano kroz vlasničku ili operativnu strukturu. Neki pojedinci specijalizirani su za upravljačke funkcije u više društava – posebno u sektorima financija, investicija, nekretnina i energetike.
Veći broj povezanih tvrtki može biti rezultat organizacijskog modela u kojem se pojedine djelatnosti izdvajaju u zasebne pravne subjekte radi učinkovitosti, kontrole rizika ili financijske optimizacije.
Pročitajte još:
Koncentracija utjecaja: prednost ili rizik?
Koncentracija upravljačkih funkcija u rukama manjeg broja pojedinaca može imati dvojak učinak na tržište. S jedne strane, takva struktura često omogućuje brže donošenje odluka, učinkovitiju koordinaciju unutar poslovnih sustava i lakše usklađivanje strategija među povezanim društvima.
Kada je upravljačka odgovornost centralizirana, poslovne grupe mogu brže reagirati na promjene tržišnih uvjeta, jednostavnije provoditi investicijske planove i lakše dolaziti do kapitala.
S druge strane, visoka razina koncentracije otvara i određena pitanja. Tržišni analitičari upozoravaju da veći broj funkcija u rukama istih osoba može potaknuti zabrinutost oko transparentnosti poslovanja, potencijalnih sukoba interesa i preklapanja tržišnog utjecaja. U takvim sustavima povećava se i upravljački rizik jer eventualne pogrešne procjene, reputacijski problemi ili regulatorne poteškoće mogu imati šire posljedice na veći broj povezanih društava. Upravo zato ravnoteža između operativne učinkovitosti i korporativne odgovornosti postaje ključno pitanje za stabilnost i dugoročnu održivost tržišta.
