Cvjećarstvo zoran primjer kako Hrvatska ubija proizvodnju i prepušta tržište uvozu

U mnogim gospodarskim područjima Hrvatska je kroz godine prepustila domaće tržište uvozu i potpuno zanemarila, ako ne već i uništila, domaću proizvodnju jer je očito zov trgovine bio jači i unosniji.

Treba  napomenuti da se to nerijetko odnosi na sektore u kojima Hrvatska ima resurse i potencijal, a zanimljivu analizu upravo o svemu tome ponudio je Ekonomski institut Zagreb, odnosno autor Goran Buturac, osvrnuvši se na proizvodnju cvijeća.

“Usprkos povoljnim agroklimatskim uvjetima za proizvodnju širokog asortimana cvjetnih vrsta, proizvodnja cvijeća u Hrvatskoj je relativno mala obujmom. Također, najnoviji trendovi ukazuju na njezino smanjivanje. Prema posljednjim dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, korištena površina poljoprivrednog zemljišta pod cvijećem i ukrasnim biljem u 2024. godini bila je 162 hektara. To je gotovo dvostruko manje u usporedbi s 2019. godinom kada je korištena površina pod cvijećem iznosila 300 hektara. Udio korištene površine pod cvijećem i ukrasnim biljem u ukupnoj površini poljoprivrednog zemljišta se u tom razdoblju prepolovio smanjivši se s 0,02 posto na 0,01 posto”, navodi se u analizi pod nazivom “Proizvodnja cvijeća: nestvarna ljepota življenja ili zapušteni kapitali?“.

Logična je posljedica svega da uvoz cvijeća u zadnje vrijeme snažno raste, dok je izvoz domaćeg cvijeća gotovo neznatan. Vrhunac je uvoz cvijeća dosegnuo u prošloj godini iznosom od 22,8 milijuna eura, a izvoz je bio tek mršavih 1,2 milijuna eura. Drugim riječima, pokrivenost uvoza izvozom je tek pet posto.

Kako navodi autor, ta mala domaća proizvodnja je usitnjena i odvija se u okviru obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.

“Nerijetki su slučajevi u kojima su pojedinci svoje hobije, entuzijazam i ljubav prema cvijeću uspijevali pretvoriti u profitabilnu djelatnost na tržištu. Većina njih je orijentirana na domaće tržište, a po posljednjim dostupnim podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju uzgojem cvijeća i ukrasnog bilja u 2020. godini bavilo se 346 gospodarstava. Uz značajan pad površina pod cvijećem u razdoblju 2019. – 2024. može se pretpostaviti da se smanjio i broj poljoprivrednih gospodarstava koja se bave uzgojem cvijeća i ukrasnog bilja”, zaključuje Buturac.

Štoviše, on ističe kako je domaće cvjećarstvo dobar pokazatelj kako se Hrvatska sustavno i godinama pretvarala u potrošačko društvo zapostavljajući vlastitu poljoprivrednu proizvodnju, u ovom slučaju cvijeća.

Dodatan je apsurd da se Hrvatska nije odrekla potrošnje cvijeća, već ju je zapravo povećavala i kreirala znajačan uvozni rast.

Ne zvuči iznenađujuće da je godinama Hrvatska najveće količine cvijeća uvozila iz Nizozemske, a zadnjih godina je iz dominacije uvoza nizozemskog cvijeća prešla u potpunu ovisnost.

Prije 20 godina na uvoz nizozemskog cvijeća otpadalo je 69 posto ukupnog uvoza, a u prošloj godini se taj udio popeo na 99 posto.

U međuvremenu države iz kojih se također uvozilo cvijeće u nešto većim količinama bile su Ekvador, Kenija i Italija.

“Taj proces preuzimanja potpune dominacije nizozemskog cvijeća u uvoznoj strukturi Hrvatske naročito je bio pospješen nakon pristupanja Hrvatske Europskoj uniji (EU). Hrvatska se s ostvarenih 1,2 milijuna eura izvoza cvijeća u 2024. godini svrstala pri dnu ljestvice zemalja EU-a. Istovremeno, udio Hrvatske u ukupnom izvozu cvijeća EU-a iznosio je neznatnih 0,02 posto”, otkriva se u analizi.

Danas je cvjećarstvo u svijetu, dodaje se, vrlo dinamična i profitabilna poljoprivredna grana koja u proizvodnji široke lepeze asortimana iziskuje primjenu stručnih znanja, suvremenih tehnoloških rješenja i znanstvenih postignuća. To prije svega uključuje znanja iz genetike, oplemenjivanja, fiziologije bilja, tehnologije, marketinga, distribucije i plasmana cvijeća na tržište. Uz internetsku prodaju, cvijeće pronalazi put do svojih potrošača prodajom u cvjećarnicama, u supermarketima, na tržnicama, trgovima, a nerijetko i na licu mjesta kod samog uzgajivača.

Primat proizvodnje u svijetu pripada Europi na koju otpada 51,9 posto ukupnog svjetskog izvoza cvijeća. Daleko iza su Sjeverna i Južna Amerika koje zajednički izvoze 32,6 posto.

Nizozemska je daleko najveći proizvođač i izvoznik te je na tu zemlju u prošloj godini otpalo 47 posto svjetskog izvoza cvijeća. Kolumbija je druga s udjelom od 20,9 posto, zatim slijede Ekvador s devet posto, Kenija sa 6,4 posto te Etiopija s 2,5 posto.

Zanimljivo je kako je najveći rast izvoza cvijeća u proteklih 20 godina ostvarila Etiopija povećavši ga za čak 27 puta. Italija i Španjolska su još zemlje u EU koje izvoze nešto veću količinu cvijeća pa u izvozu iz EU-a sudjeluju s ukupnih četiri posto, dok je nizozemski doprinos 91,9 posto.