Vijeće Europske unije u petak je podržalo svoje pregovaračko stajalište za projekt digitalnog eura koji uključuje i online i offline funkcionalnost – za promjenu od ranijih prijedloga Europskog parlamenta koji su se fokusirali isključivo na offline korištenje tog planiranog sredstva plaćanja.
Prema novom stajalištu Vijeća, digitalni euro – kojeg bi izdavala Europska središnja banka (ECB) – morao bi biti upotrebljiv bilo kada, bilo gdje, bez obzira imaju li korisnici internetsku vezu ili ne.
Izvjestitelj Europskog parlamenta za digitalni euro Fernando Navarrete zagovarao je model isključivo offline transakcija, kako bi se očuvala privatnost korisnika i otpornost cijelog sustava – dok bi ECB djelovao kao regulator valute.
Internetske transakcije bi se instantno obrađivale kroz centralni zapisnik transakcija kod središnje banke, ili preko ovlaštenih posrednika. Offline transakcije bi se bilježile lokalno i kasnije sinkronizirale nakon uspostave internetske veze – što znači da bi se sustav mogao koristiti čak i u područjima s lošom internetskom vezom, uz očuvanje privatnosti korisnika slične gotovinskim transakcijama.
ECB već neko vrijeme radi na uvođenju digitalnog eura kako bi modernizirao svoj platni sustav i osigurao da novac središnjih banaka ostane relevantan u sve digitalnijem svijetu. Uz sve manje korištenje gotovine digitalna valuta koju izdaje središnja banka mogla bi pomoći u očuvanju monetarnog suvereniteta i povjerenja u valutu.
Međutim, projekt napreduje vrlo sporo, i u jednom dijelu europskog bankarskog sektora nailazi na otpor.
Ministri svih 27 država članica EU odobrili su plan koji uključuje offline mogućnosti, radi svakodnevne fleksibilnosti i otpornosti sustava u slučaju nepredviđenih tehničkih poteškoća. Ali su u svoje ideje uključili i online pristup, od kojeg traže da omogućava širi spektar digitalnih plaćanja.
Vijeće je u svom mišljenju zadalo neke ključne značajke budućeg sustava, koja uključuju i limit za digitalne iznose u eurima u posjedu europskih građana, kako bi se spriječilo potencijalno ugrožavanje financijske stabilnosti u slučaju masovnog povlačenja depozita iz banaka. Te limite bi određivao ECB, a iznos bi se preispitivao svake dvije godine.
Pružatelji usluga također će morati omogućavati da se osnovne platne usluge digitalnog eura obavljaju besplatno – iako će se naknade moći naplaćivati za usluge kojima se stvara dodana vrijednost.
Pročitajte još:
Također se predviđa i prijelazno razdoblje od najmanje pet godina u kojem bi se ograničile međubankovne i trgovačke naknade, tj. zamrznule bi se u skladu s troškovima postojećih oblika plaćanja – dok bi se nakon isteka tih pet godina naknade morale usklađivati ovisno o “stvarnim troškovima.”
Dogovor Vijeća i njegovo usvajanje zajedničkog stajališta sad otvara put za pregovore s Europskim parlamentom o konkretnom pravnom okviru za uvođenje digitalnog eura.
Vijeće predstavlja vlade svih država članica EU, i zajedno s Europskim parlamentom radi na donošenju europskih zakona. Nakon što se konačno usvoji zakonodavni okvir, ECB može početi s izdavanjem digitalnog eura, za kojeg u ECB-u kažu da bi mogao zaživjeti 2029. godine, nakon dvije godine pilot-faze koja bi mogla započeti 2027.
Jedan odgovor
Uvod u financijski totalitarizam.