Cijene energije u Europi bi mogle ostati na višim razinama neko vrijeme čak i ako se primirje između SAD-a i Irana održi te unatoč tome što Europska unija (EU) nije dramatično ovisna o prolazu energenata kroz Hormuški tjesnac. Vojni udari na energetska postrojenja u Perzijskom zaljevu mogli bi imati dugoročniji utjecaj na isporuke plina.
Prošle godine je kroz Hormuški tjesnac prolazilo dnevno gotovo 15 milijuna barela nafte, pokazuju podaci Međunarodne agencije za energiju IEA. Od toga je oko 600 tisuća barela ili tek oko četiri posto bilo namijenjeno isporuci u EU koji dnevno troši 13 milijuna barela.
EU uvozi 80 do 85 posto svojih naftnih potreba od vrlo širokog kruga dobavljača. Najveći je SAD s udjelom od 15,1 posto, a nakon toga su glavni dobavljači Norveška i Kazahstan. Većina uvoza nafte se cjenovno određuje prema barelu nafte Brent. Prije sukoba isporuke za idući mjesec su se kretale po cijeni od oko 72 dolara, a nakon primirja su pale s preko 100 dolara na 93 dolara za barel.
Cijena plina je nakon primirja pala na 44 eura za megavat-sat (MWh) dok je prije sukoba iznosila 35,5 eura. U velikom broju europskih zemalja cijena struje ovisna je o najskupljem izvoru za proizvodnju, a to je najčešće plin.
Francuska središnja banka ocjenjuje da rast cijene prerađene nafte za jedan posto dovodi do rasta cijene od 0,3 posto na crpkama, ovisno o porezima.
Rast cijene sirove nafte za 10 dolara povećava cijenu goriva u EU za tri do šest centi za litru. I tečaj tu igra ulogu jer slabiji euro u odnosu na dolar povećava cijenu goriva.
EU ima određene alate za ublažavanje pritiska na rast cijena kao što su otpuštanje strateških rezervi, smanjivanje poreza i ograničenje potrošnje.
Zemlje Perzijskog zaljeva su smanjile proizvodnju za oko 10 posto globalnih potreba, ali osim fizičkih isporuka važnu ulogu oko cijena ima neizvjesnost.
“Velika je premija rizika koju stvara neizvjesnost, a vidimo i fizičke poremećaje u isporuci i proizvodnji. Dakle, nije riječ samo o tome da se tržište vodi psihološkim impulsima”, ustvrdio je za Euronews Andrei Covatariu koji radi u think-tanku Globalni centar za energiju Atlantskog vijeća.
U međuvremenu porasli su troškovi prijevoza i zbog osiguranja.
U svakom slučaju, povratak na predratne razine može zahtijevati tjedne ili mjesece uz uvjet da se mir održi i promet pokaže sigurnim.
Covatariu smatra da, čak i u slučaju mirovnog dogovora, pad potrošačkih cijena u Europi može trajati mjesecima jer treba vremena da se obnove zalihe. Popravak na oštećenim energetskim postrojenjima također može trajati mjeseca, negdje i osjetno dulje.
Za potpuni oporavak postrojenja za proizvodnju ukapljenog prirodnog plina (LNG) u Kataru može biti potrebno i do pet godina, a tamošnja proizvodnja je smanjenja za 17 posto zbog čega je ta zemlja proglasila višom silom razlog za nemogućnost ispunjavanja nekih ugovora o isporukama.
Pročitajte još:
EU je iz Katara dobivala oko osam posto svojih potreba za tim plinom, no to može igrati ulogu kada počne punjenje ispražnjenih skladišta za iduću zimu. Oko 40 posto europskih potreba za plinom zadovoljava se LNG-jem što EU čini ranjivim na globalne poremećaje koji posredno smanjuju količine raspoložive za Europu. Drugim riječima, natjecanje s Azijom za postojeće isporuke može podići cijene.
“Cijene plina u EU će vjerojatno ostati iznad 40 eura za MWh”, ustvrdio je Covatariu.
Sada je u svakom slučaju fokus na mirovnom sporazumu. Ako on izostane ili ostavi prostora za neizvjesnost, cijene energenata ostat će povišene zbog postojećih rizika, troškova prijevoza te osiguranja.
