Bilo da se radi o obećanju boljeg posla, pristupu vrhunskom obrazovanju ili jednostavno zdravijem mjestu za podizanje obitelji, postoje bezbrojni razlozi zašto se ljudi odlučuju za novi početak u inozemstvu.
U 2022. godini više od 5,1 milijuna osoba preselilo se u EU izvan Europe, što je jasan pokazatelj da privlačnost preseljenja samo raste. Schengenski prostor EU, koji obuhvaća 30 europskih zemalja bez unutarnjih graničnih kontrola, građanima olakšava više nego ikad slobodno kretanje u potrazi za boljom budućnošću.
Tim TradingPedije analizirao je osnovne mjesečne troškove u 37 europskih zemalja, usredotočujući se na njihove glavne gradove.
„Koristeći ove podatke, procijenili smo mjesečni prihod potreban za ugodan život na svakoj lokaciji i koliko bi se potencijalno moglo uštedjeti promišljenim prilagodbama načina života u najpoznatijim europskim glavnim gradovima“, rekao je Michael Fisher, autor analize dostavljene našem portalu.
Među europskim glavnim gradovima, Minsk se ističe kao najpovoljniji grad s prosječnim mjesečnim troškovima od samo 517 eura za samohranog stanovnika. Najamnina je posebno niska, a garsonijera od 45 m2 košta oko 272 eura, a osnovne namirnice otprilike 58 eura.
Sarajevo također nudi niske troškove života, s ukupnim mjesečnim troškovima u prosjeku od 585 eura, uključujući 337 eura za stanovanje i 89 eura za osnovne namirnice. U Kišinjevu, glavnom gradu Moldavije, osnovni mjesečni troškovi iznose 635 eura, što premašuje prosječnu plaću od 610 eura. Podjela uključuje 407 eura za stanovanje i 71 euro za povoljno prehranu, što je primjer kako niski troškovi ne znače uvijek i pristupačnost.
Skoplje pruža slično skroman način života s cijenom od 648 eura mjesečno, iako su moguće ograničene uštede. Podgorica, glavni grad Crne Gore, nudi bolju ravnotežu s ukupnim mjesečnim troškovima od 753 eura i prosječnim prihodom od 904 eura, s tipičnim izdacima koji uključuju 440 eura za stanovanje i 111 eura za jeftine kuhinjske potrebe.
Na drugom kraju spektra, život u nekim od najistaknutijih europskih prijestolnica ima visoku cijenu. Reykjavik je na vrhu popisa s prosječnim troškovima koji dosežu 2.939 eura mjesečno, ponajviše 2.042 eura za stanovanje i 260 eura za osnovne namirnice. London slijedi s osnovnim mjesečnim troškovima od 2.933 eura, gdje samo garsonijera od 45 m2 u prosjeku košta 2.021 euro, a troškovi osnovnih namirnica 133 eura, uz 193 eura za mjesečnu kartu za prijevoz.
U Amsterdamu, kako se navodi u analizi TradingPedije, su prosječni osnovni mjesečni troškovi 2.620 eura, uz 173 eura za uobičajene namirnice. Bern je slično skup, s mjesečnim troškovima od ukupno 2.540 eura, uključujući 1.570 eura za stanovanje i 322 eura za osnovne namirnice. Dublin zaokružuje popis s 2.329 eura mjesečno, što se sastoji od 1.637 eura za stanovanje i režije te 152 eura za jeftinu košaricu hrane.
Najpovoljnije prijestolnice EU
Najbogatija europska zemlja, Luksemburg, može se pohvaliti najpristupačnijim glavnim gradom. Grad Luksemburg, s populacijom od samo 128.494 stanovnika, traženo je odredište za iseljenike iz Europe i šire. Stanovnici tamo zarađuju prosječnu neto plaću od 5.590 eura, što je više nego dovoljno za ugodan život u ovom malom, ali prosperitetnom gradu. Za samca koji živi u jednom od pristupačnijih područja, mjesečni troškovi života u prosjeku iznose 2.237 eura, što je samo 40 posto zarađene plaće. Čak i s prosječnom plaćom, moguće je uštedjeti čak 3.353 eura mjesečno, bez potrebe za prevelikim oprezom s trošenjem.
„Švicarska možda nije prva zemlja koja vam padne na pamet kada se pomisli na pristupačan život, ali možda će vas iznenaditi da se njezin glavni grad, Bern, nalazi na drugom mjestu među europskim gradovima. S prosječnom mjesečnom neto plaćom od 6.262 eura, čak ni visoke cijene zabave i namirnica u gradu ne smetaju prosječnom stanovniku. Naše procjene pokazuju da bi jedna osoba koja živi u centru grada trošila oko 2.540 eura mjesečno, što je samo 40,6 posto njihovih prihoda. To im ostavlja 3.722 eura za uštedu ili slobodno trošenje, bez potrebe za smanjenjem troškova za slobodne aktivnosti ili kupovinu“, navodi Fisher u svojoj analizi.
Bruxelles, srce europske politike i kulture, zauzima treće mjesto po pristupačnosti među europskim prijestolnicama. Samac koji živi u gradu može očekivati da će potrošiti oko 1.376 eura mjesečno, što predstavlja 49,6 posto prosječne mjesečne neto plaće od 2.773 eura. Unatoč relativno visokim osnovnim mjesečnim troškovima, onima koji zarađuju prosječnu plaću i dalje ostaje 1.397 eura mjesečno. To im daje fleksibilnost da troše na slobodno vrijeme, štednju ili bilo što drugo što odaberu, što Bruxelles čini gradom u kojem, unatoč njegovoj političkoj važnosti, još uvijek postoji prostor za osobnu financijsku slobodu.
Finska je još jedna zemlja sa značajnim omjerom osnovnih mjesečnih troškova i plaće. Oni koji žive i rade u glavnom gradu zemlje, Helsinkiju, mogu očekivati prosječnu zaradu od 2.914 eura mjesečno. Za usporedbu, prosječni namješteni studio od 45 m2 u gradu košta otprilike 829 eura mjesečno. Zbrajanjem troškova za hranu, osobnu njegu i zabavu dobivamo procijenjeni iznos od 1.459 eura mjesečnih troškova, odnosno 50,1 posto plaće, za ugodan život u gradu. Zarađujući medijalnu plaću, lako možete uštedjeti 1.455 eura od svake plaće dok udobno živite. Zbog toga je Helsinki vrlo popularno odredište za život i rad iseljenika iz cijelog svijeta.
Foto: Pixabay.com
Kopenhagen, poznat kao jedan od najskupljih europskih gradova, odličan je primjer destinacije koja je skupa za turiste, ali relativno pristupačna za lokalno stanovništvo. Također je dom nekih od najskupljih jela s Michelinovim zvjezdicama u Europi. Večera za dvoje u talijanskom restoranu, uključujući predjela, glavno jelo, vino i desert, koštat će oko 116 eura, što je najviše na našem popisu zemalja EU. Međutim, za one koji rade i žive u gradu, ovi su troškovi prihvatljivi. S prosječnom plaćom od 4.006 eura, stanovnici mogu udobno pokriti svoje troškove. Za samca, prosječni mjesečni troškovi iznose 2.191 euro ili 54,7 posto plaće, što na kraju mjeseca ostavlja 1.815 eura za štednju ili trošenje po želji.
Najmanje pristupačne prijestolnice EU
Glavni grad Poljske, Varšava, ističe se kao najmanje pristupačan grad među europskim prijestolnicama. Unatoč prosječnoj mjesečnoj plaći od 1.701 eura, stanovnici se suočavaju s visokim osnovnim mjesečnim troškovima, koji ukupno iznose 2.167 eura.
„To znači da ti troškovi u prosjeku premašuju mjesečnu plaću za 127,4 posto, što pojedincima stvara probleme s preživljavanjem. Kako bi pokrili taj jaz, građani bi trebali pronaći dodatnih 466 eura mjesečno, što je značajan teret s obzirom na već ograničene prihode. U takvom financijskom okruženju, mogućnost štednje praktički ne postoji, što Varšavu čini izazovnim gradom za njezine stanovnike kada je u pitanju financijska udobnost i sigurnost“, ističe Fisher.
Tirana, glavni grad Albanije, ubraja se među najmanje pristupačne gradove u Europi zbog iznimno niskih plaća. S prosječnom mjesečnom plaćom od samo 673 eura, tipični životni troškovi iznose 818 eura ili 121,6 posto prihoda. To znači da bi sama osoba koja živi sama trebala dodatnih 145 eura mjesečno samo za pokrivanje osnovnih troškova.
Dok obitelji prolaze nešto bolje zahvaljujući ekonomiji razmjera, kućanstvu od četiri člana i dalje bi ostalo samo 42 eura nakon plaćanja osnovnih potrepština. Ove brojke ističu financijski teret s kojim se suočavaju mnogi stanovnici pokušavajući zadovoljiti čak i skromne životne standarde.
Atena u Grčkoj rangirana je kao treći najnepristupačniji glavni grad u Europi. S prosječnom neto plaćom od 1.017 eura i osnovnim mjesečnim troškovima koji dosežu 1.149 eura, što premašuje prihod za 132 eura. Unatoč mediteranskom šarmu i kulturnoj privlačnosti, život u Ateni i dalje je financijska borba za mnoge stanovnike.
Portugalski glavni grad, Lisabon, slijedi odmah iza njega s osnovnim mjesečnim troškovima od 1.364 eura. Unatoč rastućoj popularnosti među digitalnim nomadima i iseljenicima, grad ostaje nedostupnim mnogim lokalnim stanovnicima. Prosječna plaća je manja za 141 euro, što stanovnicima otežava pokrivanje svakodnevnih troškova bez korištenja štednje ili oslanjanja na dodatne prihode.
„Prosječna neto plaća u Kišinjevu, Moldavija, najniža je na našem popisu i iznosi samo 610 eura mjesečno. Osnovni životni troškovi, međutim, dosežu 635 eura, što je 104,1 posto mjesečnog prihoda. To znači da bi samcu nedostajalo 25 eura za pokrivanje troškova. Zanimljivo je da obitelj od četiri člana prolazi nešto bolje, s procijenjenih 172 eura koji ostaju nakon pokrivanja osnovnih troškova, što je rijedak slučaj kada se obiteljski život pokaže podnošljivijim od života u samoći“ navodi Michael Fisher, autor ove analize.
Švicarska, Luksemburg, Finska, Norveška i Danska među su zemljama koje najviše privlače obitelji u Europi zahvaljujući visokim plaćama i jakim javnim uslugama.
Pročitajte još:
Na dnu ljestvice pristupačnosti nalazi se nekoliko glavnih gradova gdje čak i dva prihoda teško pokrivaju mjesečne troškove. Varšava je najmanje pristupačna, s osnovnim troškovima za četveročlanu obitelj od 3.473 eura, što je veće od dvije prosječne plaće, koje iznose 3.401 eura.
U Tirani, samoj osobi s prosječnom plaćom nedostaje 147 eura, dok kućanstvu s dva prihoda ostaje samo 41 euro. Atena i Lisabon također su teški za pojedince, gdje osnovni troškovi obitelji predstavljaju 93,2 odnosno 83,3 posto njihovih mjesečnih prihoda.
