Sustav bolovanja u Hrvatskoj ponovno je u središtu rasprave nakon što je Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) dodatno obrazložila svoje prijedloge za njegovu reformu, ističući kako je postojeći model ne samo financijski zahtjevan, već i nepravedan u usporedbi s praksom drugih zemalja Europske unije.
U HUP-u upozoravaju da poslodavci trenutačno snose tzv. trostruki trošak. Uz obvezne doprinose za zdravstveno osiguranje od 16,5 posto bruto plaće, financiraju i naknade za bolovanje do čak 42 dana, u rasponu od 70 do 100 posto plaće, a istodobno moraju organizirati zamjene ili trpjeti pad produktivnosti. Takav model, tvrde, otežava planiranje poslovanja i povećava ukupni trošak rada.
Jedan od ključnih prijedloga poslodavaca je skraćivanje razdoblja bolovanja na teret poslodavca s 42 na sedam dana. U HUP-u ističu kako je osnovni princip osiguranja da sustav preuzima trošak čim nastupi osigurani slučaj, što u slučaju bolovanja u Hrvatskoj nije praksa. Poslodavci, kako navode, uplaćuju doprinose za zdravstveno osiguranje, ali unatoč tome snose trošak bolovanja u prvih 42 dana, što u praksi znači dvostruko financijsko opterećenje.
Osim toga, predlaže se i ograničavanje ukupnog broja dana bolovanja koje poslodavac financira tijekom jedne kalendarske godine, uz usklađivanje sustava s praksom usporedivih europskih država.
HUP pritom ističe da je Hrvatska svojevrsna iznimka u Europi. U nizu zemalja srednje i istočne Europe, poput Slovenije, Poljske, Mađarske i Češke, razdoblja bolovanja na teret poslodavca znatno su kraća. U baltičkim državama i Slovačkoj ona ne prelaze deset dana, dok su u Irskoj i Finskoj još kraća. Europski prosjek, prema procjenama poslodavaca, kreće se između sedam i deset dana, što dodatno naglašava odstupanje hrvatskog modela.
Uz financijski aspekt, HUP upozorava i na slabosti u nadzoru sustava. Prema dostupnim podacima, u 2024. godini čak 26 posto kontroliranih bolovanja ocijenjeno je medicinski neopravdanima, dok je broj provedenih kontrola u posljednje tri godine značajno pao. Poslodavci smatraju da smanjen nadzor ne znači nužno manje zlouporaba, već vjerojatno slabiju detekciju problema.
Zbog toga naglašavaju da bi svaka reforma trebala uključivati i jačanje kontrolnih mehanizama, kako bi se spriječile zlouporabe i povećala učinkovitost sustava. Kombinacija kraćeg razdoblja bolovanja na teret poslodavca i strožih kontrola, poručuju, ne bi smanjila prava radnika, već bi doprinijela pravednijem i financijski održivijem sustavu.
Cilj predloženih promjena, zaključuju u HUP-u, jest rasterećenje gospodarstva uz istodobno očuvanje radnih mjesta i stabilnosti zdravstvenog sustava.
Pročitajte još:
Ključno pitanje ostaje gdje povući granicu između zaštite prava radnika i sprječavanja zloupotreba koje, prema tvrdnjama poslodavaca, sve više opterećuju gospodarstvo.
