Cijene kave rastu već neko vrijeme, no početkom ovog mjeseca teško da kavoljupcima nije zapela za oko vijest da je cijena došla na najvišu razinu u gotovo 50 godina.
Od početka godine cijena arabice se povećala za 75 posto svrstavši se gotovo uz bok kakaovcu među poljoprivrednim proizvodima s najvećim rastom cijena globalno.
Takav razvoj situacije neizbježno vodi ka pitanju hoćemo li vrlo skoro šalicu kave, bilo da je pripremimo u vlastitom domu ili konzumiramo u omiljenom kafiću, morati platiti više ili pak donijeti odluku o smanjenju konzumacije.
Atlantic Grupa svakako je jedan od najpoznatijih proizvođača kave na području Adria regije i jedini veliki konkurent joj je hrvatski Franck.
Posebice je svoju poziciju najjačeg igrača u kavi na području regije Atlantic Grupa učvrstila početkom ove godine akvizicijom srbijanskog Strauss Adriatica dodajući novi asortiman na već afirmirane brendove Barcaffe i Grand kafa.
Zato nam je bilo zanimljivo čuti kakva očekivanja imaju u Atlantic Grupi kad je riječ o daljnjem kretanju cijena sirovine i odrazu koji to može imati na maloprodajnu cijenu kave.
“Kod pojedinih burzovnih roba, u što se svrstava i kava, nakon već duljeg perioda rasta cijena sirovina na svjetskom tržištu tijekom zadnjih godinu dana došlo je do novog ekstremnog povećanja cijena. Uzroci tog povećanja kod kave su vrlo kompleksni: od kombinacije lošeg uroda uzrokovanog nepovoljnim vremenskim prilikama, niskog stanja zaliha sirovina prenesenih iz prethodnog razdoblja, rastućih troškova rada, fluktuirajuće potražnje te geopolitičkih tenzija i ratova preko zastoja u dobavnim lancima sve do promjene navika potrošača u svijetu, prije svega na azijskom tržištu gdje se bilježi sve veća konzumacija kave što je dodatno utjecalo na to da potražnja premaši ponudu”, kazali su za Financije.hr iz Atlantic Grupe.
Kako navode, kod arabice je zbog logističkih problema dopreme iz Brazila isporuka kave kasnila od kraja 2023. godine, a fondovi su kratkoročno iskoristili manjak kave u zemljama konzumenata i snažno podigli cjenovnu razinu.
Kod robuste pak izazov je nedovoljna raspoloživost zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta. Na dva najveća tržišta podrijetla, Vijetnamu i Indoneziji, zbog vremenskih uvjeta podbacila je berba, a dodatno je otežavajuća okolnost veća cijena transporta zbog napada na tranzitne brodove i produljenja vremena prijevoza.
“Pod utjecajem svih ovih faktora cijene sirovina na svjetskim burzama dostigle su rekordne razine i nemaju tendenciju opadanja. Tako je sada cijena arabice veća za 100 posto, dok je nabavna cijena robuste porasla za gotovo 130 posto u odnosu na kraj prošle godine. Teško je i u narednoj godini očekivati osjetniju stabilizaciju ovih tržišta, pa očekujemo da će cijene sirovine i dalje ostati izuzetno visoke. Imajući u vidu da nabavna cijena kave i dalje raste, kao i da manja dostupnost ili nedostupnost kave dovode do dodatnih troškova i poteškoća u poslovanju, jasno je da proizvođač na sebe preuzima veći dio poskupljenja. Dugoročno je to ipak neodrživo za sve aktere na domaćem tržištu kave i općenito. Najvjerojatnije je da bi se, bez daljnjih cjenovnih intervencija, domaće tržište kave suočilo s velikim rizikom održanja kvalitete i gubitka kontinuiteta proizvodnje, odnosno s ozbiljnim izazovom da uopće opskrbljuje tržište kavom”, poručuju iz Atlantic Grupe.
Stvar je tim gora jer je, kako kažu, najnovija procjena ovogodišnje berbe u Brazilu dodatno znatno smanjena.
“S obzirom na to da su i zalihe minimalne, teško je očekivati da se zadovolje potrebe za arabicom globalno. Procjene naredne berbe smanjene su zbog izuzetno sušnog perioda tijekom sazrijevanja nove berbe, pa je procjena da će se manjak arabice osjećati najmanje do 2026. godine”, navode u Atlantic Grupi.
Pritom podsjećaju da su već nekoliko godina kroz krize i opći rast ulaznih troškova amortizirali dramatična poskupljenja ne prenoseći ih većim dijelom na potrošače, pa je ukupna razina nužnog poskupljenja proizvođačkih cijena značajno manja od ukupnog rasta stvarno nastalih troškova.
“To značajno utječe na poslovni rezultat našeg biznisa kave. Osim održivosti poslovanja, naš prioritet je i beskompromisna kvaliteta proizvoda koje stavljamo na tržište. Kako bismo održali kvalitetu koju potrošači od nas očekuju, za nas ne postoji opcija primjesa supstituta koji su najjednostavniji način uštede, te je neminovno da se povećanje ulaznih troškova reflektira i na cijenu finalnog proizvoda”, ističu u Atlantic Grupi.
Takav zaključak ne iznenađuje i stoga što, unatoč redovitom ugovaranju sirovine unaprijed za određeno razdoblje, uskoro Atlantic Grupu čeka novi krug ugovaranja cijena.
“Bez obzira na to što mi u Atlantic Grupi redovito unaprijed ugovaramo sirovu kavu za pokrivanje određenog budućeg perioda, takvo pokrivanje kod svih proizvođača i pržioničara kave ima svoje ograničenje i mi ćemo uskoro ponovno morati ugovarati nabavu sirove kave po uvjetima koji tada budu važeći na globalnom tržištu. Iz sadašnje perspektive izgledno je da će to ugovaranje biti po znatno većim cijenama od onih po kojima su realizirani prethodno sklopljeni ugovori koji su već uključivali više cijene od onih s kraja prošle godine. Naše uobičajene zalihe sirove kave su definirane tako da osiguravaju sve potrebe naše proizvodnje, ali se redovito nadopunjuju pristizanjem sirove kave od dobavljača onom dinamikom kako se ona troši u proizvodnji”, pojašnjavaju.
Pročitajte još:
Stoga je logično i pitanje postoji li neki izvanjski način da se u Hrvatskoj utječe na cijenu kave kao što je porezni zahvat. U Atlantic Grupi misle da postoji.
“U Hrvatskoj se na kavu primjenjuje poseban porez koji, zajedno s PDV-om, čini ukupno porezno opterećenje od oko 35 posto po šalici, što ima i značajan utjecaj na formiranje konačne cijene. Svakako je potrebno smanjiti ukupno porezno opterećenje, uključujući trošarinu. Iskustvo drugih zemalja je pokazalo da zbog posljedičnog povećanja potrošnje država time ne gubi nego, dapače, povećava ukupan prihod u toj kategoriji. Udruga proizvođača kave pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca već je slala inicijativu prema Ministarstvu financija, no zasad bez učinka. Budući da utjecaj trošarina nije beznačajan kad govorimo o formiranju konačne cijene koju plaća potrošač, za njega bi to značilo pozitivan pomak, a istraživanja i brojke pokazuju da sama država ne bi bila na gubitku. Čak 20 država u EU ne samo da nemaju trošarinu, nego i primjenjuju nižu stopu PDV-a na kavu u odnosu na opću stopu PDV-a”, ističu iz Atlantic Grupe.
Za procjenu razvoja situacije oko nabave sirovine i proizvodnje te cijene kave pitali smo i Franck, no dosad odgovor nismo dobili.
