Analiza politika SAD-a: Mogu li carine na uvoz potaknuti rast gospodarstva?

Izborom Donalda Trumpa za 47. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, tržišta su počela reagirati – dionice na Wall Streetu su padale, cijene nafte varirale, svi su čekali njegove prve odluke.

Već prvog dana u uredu, Trump je promijenio 78 uredbi koje je uveo njegov prethodnik Joe Biden.

Najavio je i povlačenje SAD-a iz Svjetske zdravstvene organizacije jer tvrdi da ta organizacija traži previše novca od američke vlade. Ponovno se SAD povukla i iz Pariškog klimatskog sporazuma, globalnog sporazuma o smanjenju štetnih emisija, što je bilo jasno nakon inauguracijskog govora, u kojem je predsjednik Trump rekao da će SAD nastaviti iskopavanje nafte uz jasnu poruku „bušit ćemo, dušo, bušiti“.

Predsjednik SAD-a također je rekao da bi njegova administracija „vjerojatno“ prestala kupovati naftu iz Venezuele. SAD je drugi najveći kupac venezuelanske nafte nakon Kine. Trump je također obećao punjenje strateških rezervi, što bi moglo biti pozitivno za cijene nafte jer bi povećalo potražnju za američkom naftom.

Opozvao je i Bidenovu uredbu kojom se nastojalo osigurati da polovica svih novih vozila prodanih u Sjedinjenim Državama do 2030. budu električna. Zaustavio je i raspodjelu 4,81 milijardu eura namijenjenih za izgradnju stanica za punjenje električnih vozila.

A onda su uslijedile i carine – na uvoz iz Kanade, Kine i Meksika, uz prethodno proglašenje izvanredne gospodarske situacije u SAD-u.

Inflacija u SAD-u i porast troškova života tijekom 2024. godine bila je velika, kao i broj nezaposlenih. Prema podacima objavljenim 15. siječnja 2025. godine, godišnja stopa inflacije u Sjedinjenim Američkim Državama iznosila je 2,9 posto u prosincu 2024., što predstavlja blago ubrzanje u odnosu na 2,7 posto zabilježenih u studenom.

Ovaj rast uglavnom je posljedica naglog poskupljenja plina, dok su cijene benzina zabilježile manji pad. U siječnju 2025. godine, uslužni sektor, koji čini najveći dio američkog gospodarstva, zabilježio je usporavanje aktivnosti.

U teškim gospodarskim uvjetima, SAD je najavila i carinske mjere prema Europskoj uniji. Bruxelles na hitnim sastancima. Upozoravaju da prijetnja Donalda Trumpa o proširenju carina na EU riskira pokretanje trgovinskog rata koji bi prouzročio gospodarsku štetu s obje strane Atlantika.

Pridružio im se i britanski premijer Keir Starmer, što je prvi takav susret od Brexita. Ovo je ujedno i prvo Europsko vijeće nakon povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću, zbog čega su lideri oprezni i nastoje izbjeći poteze koji bi ga mogli naljutiti. Konkretnih zaključaka još nema. Francuski predsjednik, Emmanuel Macron, izjavio je uoči zasjedanja, da je europska unija jaka da se suoči i odupre carinskim mjerama SAD-a. Iako se i Europa, baš kao i SAD, suočava s lošim gospodarskim brojkama, posebice u Njemačkoj i Francuskoj, u kojoj su vlade pale upravo tijekom donošenja proračuna i gospodarskih problema. Njemačku dodatno, potkraj veljače 2025., očekuju i izvanredni parlamentarni izbori.

No, može li SAD carinskim politikama potaknuti proizvodnju domaćeg a samim tim i veću zaposlenost te jačati svoje gospodarstvo, za Financije.hr pojasnio je David Lekaj, analitičar i poslovni savjetnik za euroazijsko tržište Eurasia Business Platform (think-tank initiative) te povremeni kolumnist i bloger s osvrtima na ekonomske i geopolitičke trendove koji oblikuju Europu i Aziju.

Što zapravo, po Vašem mišljenju, znače carine SAD-a prema praktično svemu što nije Made in USA?

Kad najveće svjetsko gospodarstvo primjenjuje širok spektar carina, radi se ne samo o ekonomskim mjerama, već o sofisticiranom instrumentu ekonomske i geopolitičke strategije. SAD već godinama koriste trgovinske barijere kao sredstvo suzbijanja kineskog gospodarskog, a time i vojnog uspona. Visoke carine na kineske proizvode nisu isključivo mjera protekcionizma, već dio šire strategije koja ima za cilj smanjenje ovisnosti o Pekingu u ključnim industrijama, poput poluvodiča i baterija. Osim toga, ove mjere potiču američke i zapadne tvrtke da preusmjere svoje opskrbne lance iz Kine u zemlje koje su geopolitički bliže Washingtonu (tzv. “friendshoring” – preusmjeravanje trgovine u partnerske zemlje).

Mogu li ove visoke carine ojačati proizvodnju i općenito gospodarstvo u SAD-u?

Primarni cilj predsjednika Trumpa je potaknuti reinvestiranje u domaću ekonomiju putem carina. Ako uvozni proizvodi postanu skuplji, poduzeća i potrošači bit će motivirani podržati lokalne proizvođače, što može dovesti do oživljavanja i rasta domaće industrije. Uz to, SAD može koristiti carine kao alat za pritisak na druge zemlje kako bi promijenile svoje trgovinske prakse, čime se dodatno učvršćuje američki utjecaj na globalnoj sceni. Ekonomske mjere koje je predsjednik Trump istaknuo u svojoj predizbornoj kampanji su artikulirane oko tri osi. Prvo je smanjenje imigracije putem masovnih deportacija. Drugo je smanjenje poreza na dobit, što bi trebalo privući više kapitala u SAD. Trump također planira podići uvozne carine u svim segmentima, iako najviše za Kinu. Washington će očito koristiti carine i kao polugu u trgovinskim pregovorima, kada se radi o saveznicima poput EU, Meksika i Kanade.

Mogu li ove carine spriječiti prekomjerni izvoz Kine u SAD i EU, kada znamo da je Kina dosta dobro izbjegavala i ranije carine, raznim “nearshoring” opcijama?

Iako su SAD i EU usmjereni prema konceptu “reshoringa” – povratka proizvodnje u matične zemlje – taj proces je skup, spor i suočen s problemima radne snage. Američke i europske tvrtke koje ovise o jeftinim kineskim sirovinama i poluproizvodima suočavaju se s povećanim troškovima, što dodatno otežava ovu tranziciju. Kina trenutačno uspješno zaobilazi neke američke i europske carine preusmjeravanjem proizvodnje ili izvoza preko trećih zemalja. Ovaj fenomen obuhvaća strategije poput “nearshoringa” i “re-exporta”, gdje se proizvodi izvezu iz Kine u zemlje poput Vijetnama, Meksika, Turske ili Malezije, a zatim prolaze minimalnu doradu prije plasiranja na tržišta SAD-a i EU. Uz to, kineske kompanije kontinuirano ulažu u izgradnju industrijskih zona u zemljama koje imaju povoljne trgovinske sporazume s navedenim tržištima.

Ključno pitanje u području carina jest hoće li ih Trump proširiti na krug zemalja u kojima Kina sastavlja svoje proizvode kako bi ih preprodavala SAD-u, uključujući Vijetnam, Maleziju, Tursku i Meksiko. Da dodatno zakomplicira stvari, Trump je zaprijetio članicama BRICS-a carinama od 200 posto ako nastave sa svojim planovima za dedolarizaciju.

Kako se carine mogu reflektirati na kinesko gospodarstvo? Koliko mogu zakomplicirati njihovu kompleksnu gospodarsku situaciju?

Visoke carine SAD-a mogu značajno zakomplicirati situaciju kineskom gospodarstvu, koje je dugo bilo vođeno izvozom. Smanjenje izvoza prema SAD-u ima potencijal usporiti rast BDP-a, a širenje carinskih mjera na širi spektar proizvoda moglo bi dodatno pogoršati situaciju – pogotovo ako i druge zemlje usvoje slične pristupe. Pad izvoza predstavlja veliki izazov za kineske tvrtke, što može rezultirati smanjenjem profita, usporenim tehnološkim razvojem i obeshrabrenim ulaganjima u proizvodnju. Sve to dugoročno može usporiti gospodarski rast. Naravno, Kina će se nastojati prilagoditi novim uvjetima tražeći nova tržišta i potičući domaću potrošnju, ali proces prilagodbe je složen i mogao bi potrajati godinama.

Kako se sve to može “preliti” na EU – najkompliciraniji gospodarski sustav od svih?

To je jako zanimljivo pitanje. Za razliku od SAD-a, koji ima jedinstvenu fiskalnu i monetarnu politiku, EU je heterogena unija s 27 država članica, različitim interesima i razinama gospodarske ovisnosti o Kini. Čini se jasnim da Kina ima više utjecaja na EU nego drugi dijelovi svijeta, što je u suprotnosti s velikim tržištem EU-a za kineska električna vozila (55 posto kineskog izvoza električnih vozila se usmjerava prema EU). Kineska moć proizlazi iz dvije velike europske slabosti. Prvo, EU nije u stanju govoriti jednim glasom, čak ni o trgovini, svojoj najcentraliziranijoj nadležnosti. Drugo, EU ovisi o Kini puno više nego SAD.

Glavna ovisnost EU-a dolazi od uvoza, posebno ključnih komponenti za digitalnu i energetsku tranziciju. Osim toga, neke velike europske tvrtke ovise o kineskom tržištu. Situacija se nije poboljšala unatoč planu EU-a za smanjenje rizika od Kine – što znači upravljanje rizicima povezanima s gospodarskom i tehnološkom ovisnošću. Naprotiv, ovisnost EU o Kini nastavlja rasti, dok za SAD vrijedi suprotno.

Međutim, ton odnosa Europske unije i Kine radikalno se promijenio 2019. i prešao s natjecanja čak i u suparništvo. Kina je postala najveći europski konkurent na trećim tržištima, a sve više i na jedinstvenom tržištu EU. Kina također postaje sve veća sigurnosna prijetnja EU. Kineska potpora Rusiji u njezinoj agresiji na Ukrajinu u početku je bila manje očita, ali postaje sve očitija sa značajnim izvozom dvojne tehnologije – još jednim velikim problemom s kojim se EU mora uhvatiti u koštac.

Bilo bi dobro da EU i njezine zemlje članice prihvate da neće biti povratka na stari modus operandi EU – Kina. Kina se promijenila, pa tako i stav EU-a prema njezinoj sve većoj asertivnosti. U međuvremenu, rastuća moć Kine – ekonomski i politički – sa sve manjom europskom ekonomskom i političkom težinom u globalnoj areni, implicira da EU treba iskoristiti svoju moć sada, prije nego što dodatno oslabi.

Glavna poluga EU-a je njezino jedinstveno tržište, koje je još uvijek najveće izvozno tržište Kine. S obzirom na to da će američke carine preusmjeriti dio kineskog izvoza prema Europi, Bruxelles će morati odlučiti hoće li se otvoriti prema Kini ili slijediti američki model trgovinskih ograničenja. Ključno je da EU djeluje jedinstveno i strateški kako bi smanjila rizike i iskoristila nove prilike.