Kako Oracle postaje najnoviji američki tehnološki div koji prolazi kroz velika otpuštanja, utjecaj umjetne inteligencije na radna mjesta u kineskim kompanijama zasad se čini znatno blažim. Razloga za to je nekoliko, a prvi je drugačiji političko-ekonomski sustav. Za razliku od SAD-a, Peking ima jasno postavljen nacionalni cilj zaposlenosti – stopu nezaposlenosti u gradovima oko 5,5 posto.
Uz takav državno vođeni okvir, važnu ulogu imaju i niži troškovi rada u Kini, što znači da kompanije rjeđe otpuštaju zaposlenike nego njihovi američki konkurenti, izjavio je nedavno Alex Lu, osnivač LSY Consultinga. Prosječna mjesečna plaća za tražene inženjere algoritama iznosila je 20.035 juana (oko 2.900 dolara), prema podacima platforme Zhilian.
Iako se to u Kini smatra solidnom početnom plaćom, na godišnjoj razini riječ je o oko 35.000 dolara, gotovo deset puta manje nego u Silicijskoj dolini, iako su u SAD-u znatno viši porezi i troškovi života.
Razlike između tržišta rada dodatno kompliciraju situaciju. Softverski inženjer srednje razine u SAD-u, s osnovnom plaćom od oko 300.000 dolara, morao bi pristati na smanjenje od oko 50 posto kada bi se vratio raditi u Kinu, prema riječima HR menadžerice iz startupa u Silicijskoj dolini koja je ranije radila u Baidu i TikTok.
Za kineske državljane koji rade u SAD-u, otkazi dodatno nose i rizik gubitka boravišnog statusa, zbog čega se dio njih odlučuje vratiti u Kinu, gdje je lakše nastaviti karijeru.
No povratak nije uvijek jednostavan. Oni koji su dulje radili u SAD-u često se teško prilagođavaju na duže radno vrijeme i izrazito konkurentno okruženje u Kini.
Troškovi rada igraju presudnu ulogu
Razlike su vidljive i u organizaciji rada. Dok su u SAD-u nakon pandemije zaživjeli modeli rada na daljinu, kineske kompanije i dalje inzistiraju na radu iz ureda. Postoji i kulturni element — mnogi menadžeri pridaju veliku važnost vođenju velikih timova uživo.
Iz Hrvatske Gospodarske Komore, Iva Nappholz, voditeljica Odjela za IT, obranu i sigurnost naglasila je kako se utjecaj umjetne inteligencije na zapošljavanje danas ne osjeća svuda jednako, a razlike između SAD-a i Kine posebno su zanimljive.
“Dok u SAD-u umjetna inteligencija već sada značajno mijenja način rada, u Kini je taj utjecaj zasad blaži i sporije se manifestira. Razlike proizlaze iz struktura poslova. Američko gospodarstvo u velikoj je mjeri orijentirano na uslužne djelatnosti i tzv. “white-collar” zanimanja, poput financija, marketinga, administracije i IT sektora,” kaže Nappholz.
Ona dodaje kako su upravo su ti poslovi najizloženiji automatizaciji putem generativne umjetne inteligencije jer se temelje na obradi informacija, pisanju, analizi i komunikaciji – zadacima koje AI danas može vrlo učinkovito obavljati.
Nadalje objašnjava kako se u američkom gospodarstvu nazire i trend gdje se umjetna inteligencija ponekad koristi samo kao izlika za otpuštanja, dok taj razlog nije zapravo utemeljen na činjenicama. S druge strane, tvrdi, kinesko gospodarstvo još uvijek ima snažan oslonac na proizvodnju, logistiku i fizički rad. Takvi poslovi zahtijevaju kombinaciju fizičkih i organizacijskih vještina koje je teže u potpunosti automatizirati, barem u kratkom roku.
Nappholz naznačava kako troškovi rada također igraju presudnu ulogu. U gospodarstvima s visokim troškovima rada, poput američkog, postoji snažan poticaj za automatizaciju jer tehnologija brzo postaje isplativija od ljudskog rada. U Kini, gdje su troškovi rada još uvijek niži, taj pritisak je slabiji.
“Hrvatsko gospodarstvo kao gospodarstvo EU, drugačije je i od američkog i od kineskog, a za poslodavce ključnu ulogu igra edukacija. Mi smo u Hrvatskoj gospodarskoj komori to rano identificirali i pokrenuli AI Akademiju HGK kroz koju svojim članovima predstavljamo konkretne primjene umjetne inteligencije u poslovanju. Kroz edukacije, radionice i praktične primjere, poduzetnicima pokazujemo kako AI može unaprijediti procese, povećati produktivnost i otvoriti nove poslovne prilike. Time smanjujemo rizik od toga da hrvatsko gospodarstvo zaostane u tehnološkom razvoju i izgubi konkurentnost na međunarodnom tržištu,” rekla je.
Nadodala je da kada se govori o tome hoće li umjetna inteligencija dugoročno više uništavati ili stvarati radna mjesta, važno je pogledati iskustva iz prošlih tehnoloških revolucija koja sugeriraju da će učiniti oboje.
“Ključna razlika neće biti u samoj tehnologiji, nego u sposobnosti prilagodbe. U Hrvatskoj to znači da budućnost tržišta rada neće biti određena time koliko će AI biti razvijen, nego koliko ćemo ga uspješno integrirati u gospodarstvo. Ako se prilagodba zanemari, postoji rizik stagnacije, gubitka konkurentnosti i nastavka odljeva radne snage. Ako se, pak, iskoristi prilika za edukaciju, ulaganje u znanje i modernizaciju poslovanja, umjetna inteligencija može postati alat za rast produktivnosti, povećanje plaća i stvaranje kvalitetnijih radnih mjesta. Drugim riječima, Hrvatska se trenutno nalazi u fazi u kojoj još uvijek može birati svoj put,” zaključila je.
HGK nudi vaučere za stjecanje digitalnih vještina
Marko Špiranović, iz Odjel za tržište rada pri HGK kaže kako su koraci u smjeru prilagodbe promjenama koje umjetna inteligencija donosi na tržište rada u Hrvatskoj su već učinjeni.
Kao primjere koji potiču stjecanje digitalnih vještina on navodi vaučere za obrazovanje odraslih Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i mjere aktivne politike zapošljavanja.
“Glavni izazov je proširenje dosega tih mjera i uključivanje radnika koji su najizloženiji promjenama. Očekujemo da će dugoročno AI više utjecati na transformaciju radnih mjesta, nego na njihovo uništavanje. Umjetna inteligencija podrazumijeva rast produktivnosti i stvaranje novih zanimanja, ali bilo bi nerealno ne očekivati i kratkoročne poremećaje i u određenoj mjeri polarizaciju tržišta rada,” izjavio je Špiranović.
Struktura poslovanja također igra ulogu. Kineske kompanije su manje digitalizirane nego američke, gdje je enterprise softver široko rasprostranjen, što dodatno ograničava brzinu zamjene radnih mjesta umjetnom inteligencijom.
Unatoč tome, umjetna inteligencija ostaje ključna tema u društvu. Roditelji sve više potiču djecu da se već u osnovnoj školi usmjere prema područjima poput inženjerstva, robotike i čipova.
Kineski donositelji politika pritom pokušavaju balansirati između tehnološkog razvoja i zaposlenosti. Iako ukupna nezaposlenost u gradovima ostaje oko pet posto, nezaposlenost mladih već godinama ostaje visoka, u dvoznamenkastim postocima.
U Hrvatskoj bez vala otkaza preko noći
Alen Mrvac, PR specijalist iz Alma Career objašnjava kako je utjecaj AI-ja zasad blaži u Kini ponajprije zbog relativno povoljnije cijene rada, ali i snažnog političkog fokusa na stabilnost zaposlenosti, osobito u urbanim sredinama gdje se cilja stopa nezaposlenosti oko 5,5 posto.
Uz to, napominje Mrvac, inženjer u Kini nerijetko pokriva veći spektar zadataka nego njegov kolega u SAD-u, što otežava potpunu zamjenu AI-jem. U pozadini svega odvija se i svojevrsni “AI rat” između dviju ekonomija, gdje svaka zemlja balansira između tehnološke dominacije i društvene stabilnosti.
“Iz perspektive poslovanja, odluke se gotovo uvijek svode na omjer troška i koristi. Ako je radnik relativno skup, automatizacija postaje privlačnija opcija. U gospodarstvima s višim plaćama, poput američkog, AI se brže isplati, dok u onima s nižim troškovima rada taj prijelaz ide sporije. Struktura gospodarstva može dodatno pojačati tu razliku, pa su tako sektori s rutinskim, lako automatiziranim poslovima podložniji bržim promjenama,” objasnio je.
Nadodao je da, ako ćemo naše zaključke zasnivati na kretanjima u SAD-u i Kini, mogli bismo reći da relativno niži trošak rada u Hrvatskoj znači da AI neće preko noći uzrokovati val otkaza kao u nekim razvijenijim ekonomijama.
“Ipak, domaće tvrtke već ulaze u fazu implementacije AI-ja, iako sporije, pa je ključno ulagati u edukaciju zaposlenika i birati rješenja koja nadopunjuju, a ne isključuju ljudski rad. Dugoročno, najveću prednost imat će oni koji AI uvode promišljeno, kao alat za povećanje produktivnosti, a ne samo rezanje troškova,” rekao je.
Pročitajte još:
Kad je riječ o samoj dvojbi hoće li AI dugoročno više uništavati ili stvarati radna mjesta, Mrvac također spominje industrijske revolucije ali i samu pojavu interneta gdje je, kada su se iste diesel, dio poslova nestao, dio se transformirao, a pojavila su se i potpuno nova zanimanja.
Prema procjenama Svjetskog gospodarskog foruma, do 2030. godine moglo bi nastati 170 milijuna novih radnih mjesta, dok bi 92 milijuna moglo nestati.
“Najviše će rasti poslovi povezani s tehnologijom, podacima i zelenom tranzicijom, dok su administrativni i rutinski poslovi najizloženiji automatizaciji i padu potražnje. U takvom okruženju presudna će biti prilagodljivost, oni koji brzo uče i prihvaćaju promjene dobro će se snaći i u novim okolnostima,” zaključio je Mrvec.
