Od 2020. do 2024. godine, u 10 europskih zemalja obračunski rashodi i ostali nastali troškovi činili su više od polovice dodijeljenih bespovratnih sredstava iz Mehanizma za oporavak i otpornost, a ukupno su zemlje EU-a potrošile 45 posto dodijeljenih sredstava, što je oko 161 milijardu eura, prema podacima Eurostata. S druge strane, pet zemalja je potrošilo manje od četvrtine sredstava.
Istodobno, 10 zemalja primilo je više od 50 posto svojih dodijeljenih bespovratnih sredstava, a samo jednoj zemlji Europska komisija nije isplatila nikakva bespovratna sredstva iz Mehanizma, ta zemlja je Švedska. Hrvatska je u tom razdoblju primila više od 60 posto svojih dodijeljenih bespovratnih sredstava, a iskoristila je nešto manje od 30 posto.
Eurostat navodi da je Mehanizam za oporavak i otpornost instrument Europske unije (EU) za pomoć zemljama u opravku nakon pandemije COVID-19. Spomenuti mehanizam pruža financijsku potporu zemljama EU-a u obliku bespovratnih sredstava i zajmova.
“Bruto investicije u fiksni kapital činile su 21 posto prijavljenog korištenja sredstava Mehanizma, dok je gotovo polovica odgovarala kapitalnim transferima. Rashodi za bruto investicije u fiksni kapital odnose se na izravna ulaganja koja provodi opća država, a kapitalni transferi uglavnom pokrivaju investicijske potpore koje opća država isplaćuje jedinicama klasificiranim izvan države za financiranje njihovih ulaganja”, piše u objavi europskog statističkog ureda.
U navedenom razdoblju su tekući rashodi predstavljali 29 posto korištenja sredstava, a ostali troškovi jedan posto. Hrvatska je najviše trošila na kapitalne transfere, a zatim na investicije u fiksni kapital, prema statističkim podacima.
Članicama EU-a isplaćeno je i 35 milijardi eura kredita iz Mehanizma, što je 12 posto ukupnog iznosa kredita. U istom razdoblju, 58 posto troškova povezanih s Mehanizmom, koje su podržali krediti, odgovaralo je bruto investicijama u fiksni kapital. Kapitalni transferi činili su 20 posto korištenja kredita iz Mehanizma za oporavak i otpornost, dok su ostali troškovi, poput transfera u investicijske fondove, iznosili 14 posto troškova. Preostalih osam posto financiralo je tekuće rashode.
Novčana sredstva se zemljama isplaćuju nakon što te zemlje podnesu zahtjev za plaćanje i nakon što EK procjeni provedbu ključnih ciljeva. Prema tome, ne postoji veza između rashoda i troškova koje su imale zemlje EU-a i njihovih primitaka od EK.
Pročitajte još:
Neto pozicija između primljenih i korištenih bespovratnih sredstava u nacionalnim računima evidentira se kao ostale obveze/potraživanja, objašnjavaju iz Eurostata. Na kraju 2024. godine, 17 zemalja EU-a prijavilo je troškove povezane s Mehanizmom manje od iznosa bespovratnih sredstava primljenih do tog datum, što je pozicija obveze prema EU-u, dok je 10 imalo troškove veće od plaćanja koja su primile, što je pozicija potraživanja prema EU-u.
Do kraja prošle godine, zemlje EU-a imale su obveze prema Europskoj uniji u iznosu od 37 milijardi eura, što čini 10 posto ukupne dodjele bespovratnih sredstava. Istodobno, 12 od 13 zemalja EU-a koje su zatražile zajmove prijavile su troškove povezane s Mehanizmom manje od iznosa kojeg su primile. Na razini EU-a, 37 posto zajmova isplaćeno je do kraja 2024. godine, a nastali povezani troškovi činili su 12 posto ukupno odobrenih zajmova.
