Zbog kritičnih sirovina i ovisnosti o Kini europska vojna industrija može ozbiljno zapeti

Europska unija (EU) je odlučila više uložiti u vlastitu obranu i sigurnost i Njemačka je zamislila tome dati iznimno snažan doprinos, no planovi da EU i vojno postane ozbiljan geopolitički igrač može zapeti na kineskoj kontroli kritičnih minerala koji su potrebni europskoj vojnoj industriji.

“Ako materijali iz Kine iznenada otpadnu, to bi moglo zaustaviti europske industrijske planove u području obrane”, upozorava istraživač na Tehnološkom sveučilištu u njemačkom Chemnitzu Jakob Kullik koji je ujedno i stručnjak za rijetke zemne metale.

Vlada njemačkog kancelara Friedricha Merza se obvezala uložiti stotine milijardi eura u obranu do početka 2030. godine razbivši time desetljetne okove obuzdavanja proračunske potrošnje.

Dio tog novca je već počeo djelovati jer rastu narudžbe za vojna vozila, povećava se proizvodnja raketa i potražnja za streljivom je sve veća.

Europske tvrtke koje se bave proizvodnjom oružja sada vide prigodu oživjeti proizvodne trake koje su poprilično zaspale od kraja hladnog rata.

No, ponovno naoružanje ima krhku podlogu.

Svaki tenk, raketa ili dron koji se naruči ovisi o sirovinama koje malo ljudi izvan obrambene industrije može nabrojati.

Federacija njemačke industrije BDI, najveća lobistička industrijska skupina u toj zemlji, ističe kako su rijetki zemni metali ključni za proizvodnju suvremenoga oružja, odnosno pokretanje dronova, usmjeravanje raketa ili termovizijsko korištenje vojne opreme. I većina tih sirovina koji se vade iz minerala dolazi iz Kine.

BDI navodi, kako prenosi Politico, da se EU za uvoz 90 posto strateških sirovina oslanja na zemlje izvan EU-a. Njemačka vlastita prerada praktično ne postoji, a Kina nadzire više od 50 posto globalne prerade ključnih minerala, a kod nekih rijetkih zemnih metala važnih za vojne svrhe, kao što su galij i germanij, postotak se penje i do 86 posto.

Rizik postaje sve veći kako je riječ o naprednijim vrstama oružja. Lovci Eurofighter, odnosno njihova konstrukcija i motori, trebaju titan koji se prvenstveno prerađuje u Kini. Rheinmetall je potvrdio da protutenkovske granate koje proizvodi koriste gustu jezgru od volframa.

Njemačko ministarstvo gospodarstvo je za Politico priznalo da postoje rizici oko sirovina za obrambeni sektor, no nije željelo specificirati prebacujući pitanje na BDI i slične industrijske udruge.

Problem nije samo teoretske naravi. Kina, naime, aktivno ograničava izvoz kritičnih sirovina zapadnim obrambenim tvrtkama što dovodi do kašnjenja u proizvodnji i rasta troškova.

Po riječima Kullika, ta je okolnost najveći makroekonomski rizik jer čak i ako Kina nastavi s izvozom strukturna ovisnost se ne mijenja.

“Francuska, Španjolska, Ujedinjeno Kraljevstvo… sve zemlje koje koriste te vojne tehnologije oslanjaju se na iste dobavne lance, a svi oni vode prema Kini”, upozorava Kullik.

Zakonski okviri oko tih ključnih sirovina su različiti na dvije strane Atlantika. U SAD-u vlada može financirati domaću proizvodnju, usmjeravati dobavne lance te dati prvenstvo vojnim potrebama u izvanrednim okolnostima. Ta zemlja ima nacionalne rezerve koje nadzire Obrambene agencija za logistiku, ali unatoč tome potreban je uvoz iz Kine.

Bruxelles je zauzeo mekaniji pristup. Zakon o kritičnim sirovinama određuje ciljeve i okvir, no prepušta implementaciju koordinaciji između zemalja članica EU-a bez postojanja središnjeg nadzora provedbe.

“Nemamo državne zalihe za razliku od plina ili nafte”, upozorava Kullik.

Kritičari europskog zakona navode da on dobro definira problem, ali onda se stvari izgube u birokratskim komplikacijama.

Članica gospodarskog odbora njemačkog parlamenta iz stranke Kršćanskih demokrata Vanessa Zobel poručuje da je njemačka ovisnost izravna prijetnja nacionalnoj sigurnosti te da bez sigurnih dobavnih lanaca nema uspješnog vojnog odvraćanja.

Ona ističe da Njemačka mora početi koristiti domaće zalihe litija i prevladati politički otpor domaćim rudarskim aktivnostima.  

U lipnju ove godine EU je dao status strateških nekolicini projekata u trećim zemljama koji su vezani za nabavu kritičnih sirovina.

Ti se projekti odvijaju u Ukrajini, Novoj Kaledoniji, Norveškoj, Kanadi, Srbiji, Zambiji, Madagaskaru, Brazilu, Kazahstanu, Malaviju, Ujedinjenom Kraljevstvu i Južnoj Africi.