U zadnje vrijeme, ponajviše potaknute ambicijom u izdacima za obranu, zemlje Europske unije (EU) najavljuju povećanu potrošnju, no već se javljaju mišljenja ekonomskih stručnjaka da bi tržišta mogla postajati sve manje tolerantna kad je riječ o razini duga.
Drugim riječima, nakon par godina relativnog mira fiskalna bi politika u eurozoni mogla ponovno doći u središte pozornosti.
Zemlje članice su upravo u razdoblju otkrivanja svojih proračunskih planova za 2026. godinu i dinamika duga te održivost javnih financija postaju jedna od glavnih metrika ekonomskog narativa.
Međunarodni monetarni fond (MMF) je u najnovijim prognozama predvidio postupno pogoršanje fiskalnih izgleda u eurozoni.
Ukupni proračunski deficit u eurozoni sada se predviđa na 3,4 posto za 2026. godinu u odnosu na 3,2 posto ove godine, a onda bi mogao rasti i prema 3,7 posto do 2030.
Premda deficiti iznad tri posto bruto društevnog proizvoda (BDP), koliko nalažu kriteriji iz Maastrichta, nisu bili rijetkost od vremena pandemije, prognoze pokazuju da uvođenje fiskalne discipline ostaje upitno.
Jednako tako se predviđa i rast javnog duga za cijelu eurozonu koji bi kao odnos prema BDP-u mogao narasti s 87,8 posto u ovoj na 92,2 posto u 2030. godini.
Pritom taj teret nije podjednako raspoređen među državama članicama.
Za Francusku i Belgiju projekcije govore da će doći do najizraženijeg rasta razine duga. Kod Francuske je to sa 116,5 posto BDP-a u 2025. na 129,4 posto u 2030. godini, a kod Belgije sa 107,5 posto na 122,6 posto.
Za Njemačku, koja je dugo bila simbol proračunskog opreza, brojke predviđaju u tom razdoblju rast za više od devet postotnih bodova, sa 64,4 posto na 73,6 posto BDP-a. Podsjetimo, kriteriji iz Maastrichta nalažu da bi dug trebao dosegnuti najviše 60 posto BDP-a.
Italija istodobno dobiva bolja predviđanja premda je dug već sada puno veći. Očekivanje je da će on u idućih pet godina zapravo ostati stabilan, odnosno porasti tek sa 136,8 posto na 137 posto BDP-a.
Za razliku od spomenutih zemalja Španjolska i Portugal bi trebale smanjiti razinu duga zbog većeg nominalnog rasta i nastavka fiskalne konsolidacije. U Španjolskoj bi trebao pasti sa 100,4 posto na 92,6 posto BDP-a, a u Portugalu s 90,9 posto na 77,4 posto BDP-a.
Grčka, koja je bila u središtu dužničke krize u eurozoni prije petnaestak godina, nastavlja put smanjenja duga koji bi sa sadašnjih 146,7 posto BDP-a u idućih pet godina trebao pasti na 130,2 posto.
Fiskalno najotpornije ekonomije u eurozoni će biti Irska, čiji bi dug trebao pasti s već niskih 33 posto na 28,2 posto BDP-a, te Nizozemska koja je još uvijek uvjerljivo ispod brojke od 60 posto premda bi joj dug trebao narasti sa 44 na 48,5 posto BDP-a.
Hrvatska u svemu tome ne stoji loše iako je istina da su u zadnje vrijeme javna potrošnja i proračunski deficit povećani.
MMF je upozorio da treba obuzdati izrazit rast plaća u javnom sektoru te očekuje proračunski deficiti nadomak tri posto BDP-a iduće godine.
Nakon toga bi u idućih pet godina trebao ostati oko tih tri posto, a javni bi se dug trebao približiti razini od 60 posto BDP-a. Krajem lipnja ove godine iznosio je 57,5 posto BDP-a.
Analisti Goldman Sachsa očekuju da će u idućoj godini fiskalna politika biti središnji fokus u kontekstu daljnjih ekonomskih predviđanja.
“Ta promjena fokusa prema fiskalnoj politici potaknuta je njemačkim paketom fiskalnih stimulansa, povećanim ulaganjima u obranu i nastavkom proračunskih tenzija u Francuskoj”, naveli su u nedavno objavljenom izvješću.
Sada je pitanje hoće li tržišta prema rastu potrošnje biti benevolentna. Stručnjaci smatraju da to nije baš izvjesno.
“Na tržištu obveznica investitori su sve skloniji testirati fiskalnu vjerodostojnost”, smatraju u rejting agenciji KBRA.
U eurozoni oko 40-45 posto javnog duga bi trebalo biti refinancirano u iduće tri godine, a povećanje prinosa na obveznice eurozone bi moglo dodatno negativno utjecati na izdatke za kamate i prouzročiti fiskalne pritiske.
KBRA procjenjuje da bi za prosječnu zemlju eurozone s razinom duga nadomak 90 posto BDP-a povećanje prinosa od jednog postotnog boda godišnje povećalo izdatke za kamate za 0,46 posto BDP-a u razdoblju od tri godine. To bi na njemački godišnji proračun bio dodatni trošak od oko 20 milijardi eura ili na talijanski oko 10 milijardi eura.
Pročitajte još:
“Fokus bi se trebao pomaknuti s ‘investirati više’ na ‘investirati bolje’ što onda znači strožu procjenu potrošnje”, kazao je za Euronews viši direktor u agenciji KBRA Ken Egan.
Očito je da će iduće godine ponovno biti test vjerodostojnosti i prilagodljivosti proračunskih politika zemalja eurozone.
